U Sarajevu je Milan Karanović izdao knjigu o četovanju vojvode Petra Mrkonjića na banijsko-bosanskoj Ćorkovači. Sve je u njoj potanko objašnjeno – od dolaska Petra Mrkonjića na pogranično područje između Banije i Bosanske krajine, pa sve do oružanih sukoba kojima je osobno zapovijedao Mrkonjić. "Knjiga sadrži fakte nanizane kronološkim redom o najvećoj i najmarkantnijoj epohi ovoga velikoga čovjeka i kralja. I ko hoće da osjeti svu veličinu romantičke i herojske prirode kralja Osloboditelja Petra Prvoga neka ga potraži u ovim četovanjima. On je princ, odlikovani časnik francuske vojske, bogat imanjem i nastanjen u Švajcarskoj, otkuda je pomno osluškivao sve što se događa među njegovim narodom. Prilike koje su onda vladale u srpskoj državi nisu odavale nikakvoga izgleda da bi Petar Karađorđević mogao zasjesti na srpsko prijestolje, pa se baš radi toga ovaj motiv mora strogo izlučiti i posmatrati ovoga junaka koji se bori bez ličnoga interesa, samo ponukan nagonom hrabre i junačke duše. Kad je bosanskoj raji dozlogrdilo tursko pašovanje odmah je to u Švajcarskoj doznao Petar Karađorđević i evo ga, gdje sve ostavlja, pa dolazi u Hrvatsku Dubicu. Tamo je neko vrijeme gostom studenta Manojla Hrvaćanina s kojim se poznaje iz Švajcarske…
Prvi okršaj pod komandom vojvode Petra Mrkonjića bio je u selu Bojna kod Obljaja 8. septembra 1875. Poslije toga nastaje jedna perioda redovitog četovanja u kojem je vojvoda Petar Mrkonjić imao da organizira ustanike, da ih opskrbi hranom i streljivom, ali što je najgore, da izdržava borbu austrijskih intriga i propagandu agenata kneza Milana Obrenovića. Oko sebe je okupio veliki broj bosanskih izbjeglica, ali glavnu snagu njegove vojske sačinjavali su Srbi-krajišnici. U njegovoj četi bio je i Slovenac imenom Toman koji je poslije bosanskog ustanka, da bi umakao austrijskim vlastima, otišao u Ameriku, te je tamo kao novinar informirao američku javnost o našim prilikama… Snažna individualnost Petra Mrkonjića pridobila je za njegove ciljeve i dva češka studenta koji su ostali iza njega među ustanicima… Petar Mrkonjić je o svom trošku izdržavao sve ove skupine po bosanskim gorama… Bili su to teški dani kušnje i stradanja. Često su znali da ostanu bez svakog jela, pa i kruha. Hljeb im je dolazio iz Gline, a kupovali su ga vojvodini prijatelji, među kojima je bio i pop Aleksa Ostojić… U okolici je imao vojvoda prijatelja i saveznika među pravoslavnim svećenicima koji su ga obavještavali o svakom pokretu austrijske policije i Obrenovićevih agenata..." pišu uz ostalo novine, navodeći najzanimljivije dijelove Karanovićeve knjige.
Na svojedobno oštru polemiku između dva lista – novosadske Zastave i zagrebačkoga Hrvata – o pitanju tko je stvorio veliko-Hrvate, a tko veliko-Srbe, odgovaraju zagrebačke Novosti u kratkoj crtici: "List 'Zastava' tvrdi da je Austrija stvorila Hrvate, dok list 'Hrvat' pak tvrdi obratno – da je Austrija stvorila Srbe. Ova 'djeca Austrije' svakako su vrlo nezahvalna. Jer, ako ih je Austrija stvorila, koga đavola onda o njoj govore tako prezrivo..?" pitaju se, uz ostalo, Novosti.
