Završnim govorom zastupnika optužbe državnog odvjetnika Koerblera, branitelja optuženih i samih optuženih, okončan je sudski proces protiv atentatora na ministra Draškovića i atentatorovih pomagača. Čeka se još samo odluka sudskog vijeća. U svojoj završnoj riječi tužitelj Koerbler je, pred prepunom sudskom dvoranom zagrebačkog Sudbenog stola, rekao da je "pokušaj umorstva pred 'Kolarcem i izvršeno umorstvo u Delnicama, potajno, a način kako se Alijagić umiješao u sve to samo po sebi dostatno dokazuje da se ovdje radi o naručenom umorstvu… Pao je jedan od naših najvećih državnika i patriota i to od ruke komunista i samo zato što je volio svoj narod i ovu državu…" Zatražio je za optužene najstrože kazne. Branitelj Alije Alijagića – zagrebački odvjetnik Ivo Politeo – rekao je uz ostalo: "Način kojim državni odvjetnik prikazuje komunizam, ne odgovara stanju stvari i odvodi od toga da se taj pokret sagleda u pravoj slici. Jasno je, a to je pokazao i ovaj proces, da Alija Alijagić nije osoba koja bi nešto radila po narudžbi. On nije počinio potajno umorstvo, ni umorstvo uopće – počinio je politički delikt ubojstva. Po izjavi da ne žali što je pao ministar, ali da žali što je svojim djelom uzeo ženi muža, a djeci oca, pokazuje se da je ovo bio politički delikt. Alijagić nije ničim pokazao da je žedan krvi, jer ima besprijekornu prošlost…" Branitelj je zatim zamolio sudsko vijeće da Alijagiću sudi po srpskom krivičnom zakonu, "jer taj neće smrti za optuženike kojem su na strani olakotne okolnosti. Bilo bi komično kad bi se u našoj jednoj i jedinstvenoj državi sudilo drugačije onome koji je ubio ministra u Zemunu, a drugačije onomu koji je ubio ministra u Beogradu…"
Duga je ruka mađarske vojne cenzure, pa čak i četiri godine poslije svršetka rata. Pokazuje to slučaj u zagrebačkim Novostima. "Naš prijatelj s državnog imanja 'Belje' šalje nam preporučeno pismo koje mu je upućeno iz Zagreba. Na tom pismu stoji mađarski žig: 'pregledano od vojne cenzure u Nagykaniszi' Pismo je otvoreno i opet zalijepljeno ceduljicom na kojoj stoji (na mađarskom jeziku). 'otvoreno pozivom na 63. t. c. 1912'…' Dakle, ovo je pismo poslano iz Zagreba u Belje, jedno mjesto u Jugoslaviji, a bilo je na mađarskoj vojnoj cenzuri u Velikoj Kanjiži! …Dalje piše naš prijatelj. 'Sva pošta, bilo novine ili listovi, predani u Zagrebu i dalje se šalju najprije u Veliku Kanjižu Mađarima na cenzuru, a onda tek dobijemo ovamo one novine i listove, koje mađarska cenzura propusti. ..Tako i vaš list dobivam svaki peti broj, i to sa zakašnjenjem od tjedan dana. Kako je imanje 'Belje' državno, tako tamo dolaze i službena pisma iz raznih naših oblasti, koja i dalje prolaze mađarsku vojnu cenzuru!?“ kaže se u popratnom pismu.
