Zanimljivu priču priča novinar Novosti, a tema su mu – zagrebačke kavane. Zagrebačke su kavanske terase prostorije za sjednice raznih društava, politički klubovi, ljetna burza, izložba mode, sportski parlamenti, odmorište penzionera, ljetovalište boema, revija žena, zagrebački zbor svih plemenskih otrovnih jezika.
Zatim priča priču o svakoj kavani posebno. Najprije o kavani Corso za koju kaže da je "društvena revija, mjesto za sve vrste sastanaka na ulici. Nikoga ne smeta ni fijakerska stanica, ni automobili, ni teretna kola što dižu oblake prašine: tu prah prestaje biti prahom, tu prašina i automobilski parfemi dobivaju ime – zrak! Svuda se u gradu psuje na prašinu, samo pred ovom kavanom, na terasi, nikome ne pada na um da se ljuti na taj divni bijeli prašak, što pada po 'šlagu' u kavi ili sladoledu…"
Po ovom novinaru, koji se potpisao samo slovom "A", "Velika kavana" ima poseban status: ona je svojevrsna veza između grada i provincije. "Ako nemaš robe, ni novca, u toj kavani nemaš ni mjesta, ni znanca…" Ako pak sjediš malo dalje, na terasi Narodne kavane, onda se može reći da si – prispio u Zagreb. Tu upoznaješ sve nacionalističke boje.
"Pred tom je kavanom uvijek nekakav mimohod, pa ako čovjek prosjedi pola dana na njezinoj terasi može steći potpunu sliku tko što nosi u torbi ili cekeru… Terasa 'Kazališne kavane' po podne je sunčano lječilište za boeme svih literarnih i umjetničkih smjerova, a uvečer 'Semering' je otvoren zračnoj struji. Tu se čak i novine čitaju.
Napokon se ispunio san mnogih stanovnika dijela Bosanske krajine. Puštena je u promet željeznička pruga između Bihaća i Bosanske Krupe. Duga je 32 kilometra i o njoj će svu brigu voditi Zagrebačka željeznička direkcija. U vijesti o otvaranju pruge navodi se da se "javnom saobraćaju predaju stanice Bihać i Srbljani za sveukupni promet, a ukrsnica Grmuša samo za putnički i prtljažni promet…"
U avionskoj nesreći kod Dubrovnika poginule su tri osobe. Nedaleko od Gruža se srušio hidroplan s pilotom Dragutinom Remanom i dvojicom vojnika – Simom Munjakom iz Beograda i Ivanom Bujasom iz Šibenika. Sva trojica su ostala na mjestu mrtvi. Reman, inače sin vijećnika banskog stola u Zagrebu i zapovjednik hidroplanske stanice u Kotoru, letio je iz Kotora u Dubrovnik, ali se srušio zbog kvara na motoru.
Očevici navode da se pilot pokušao domoći mora i tu se spustiti, ali mu to nije uspjelo, pa se srušio na kopno. U vijesti o nesreći još se kaže da je "Reman služio u bivšoj austro-ugarskoj vojsci kao mornarički oficir u avijatičkom odjeljenju. Poslije prevrata stupio je jugoslavensku mornaricu, no kasnije je napustio vojničku službu i posvetio se novinarstvu. Pred neko vrijeme ponovno je stupio u vojsku i postao komandant hidroplanske stanice u Kotoru…" U povodu nesreće u cijelom Dubrovniku su izvješene crne zastave, a na večer su otkazane sve zabave i koncerti.
