Novosti

Stogodnjak

Dobrodušni pjesnik i putopisac

30. 9. – 7. 10. 1922: Napredna srpska inteligencija, ali i običan srpski puk – tridesetak godina poslije smrti Ljubomira Nenadovića – prisjeća se toga velikog pjesnika i glasovite mu pjesme: "Slušaj svoju savest dok ti je još čista, pa će svako tvoje delo da se blista…"

Large stogodnjak

Ljubomir Nenadović (foto Wikimedia Commons)

Napredna srpska inteligencija, ali i običan srpski puk, ponovno se – tridesetak godina poslije smrti Ljubomira Nenadovića – prisjeća toga svoga velikog pjesnika i putopisca. Njegov djed, knez Aleksa bio je učesnik u Kočinoj Krajini, najugledniji nahijski knez uoči ustanka, pogubljen u čuvenoj sječi knezova, njegov otac prota Matej bio je ustanički vojvoda, prvi zakonodavac i prvi diplomata obnovljene Srbije, njegov stric Jakov jedan je od najmoćnijih nahijskih gospodara u prvom ustanku, a njegov najmlađi sin Simo, vojvoda u drugom ustanku, herojski je poginuo na Dublju. A svoga pjesnika i putopisca Ljubomira, blagog i dobrodušnog čovjeka, s razvijenim osjećajem za humor, pravog Evropljanina, bez ičega ratničkoga u sebi i bez žudnje za vlašću, kako pišu kroničari, prisjećaju se recitirajući njegove najljepše pjesme, a među njima i onu glasovitu: "U mladosti svojoj svak neka se seti, ko ne sprema krila ne može da leti. Ko poslove svoje ne svrši kad treba, želiće da vidi i crn komad hleba. Slušaj svoju savest dok ti je još čista, pa će svako tvoje delo da se blista. Spavajuć do podne kuća se ne teče, koga zora budi tom je srećno veče. Ko god uporedo s vremenom ne ide, mutne su mu oči, sadašnjost ne vide. Svaki dan što prođe ne vraća se više, prođe l' ti u ništa, iz života se briše."

 

Ovi novinski redovi rastužili su, kažu, mnoge u Zagrebu i oko njega. Priča je to o jednoj prekrasnoj crnki koja je iz bosanske provincije došla u glavni grad Hrvatske i tu pala na samo dno! "U njoj ima nečega jakog i mutnog, što se ne da tako lako ni razabrati, ni odrediti", piše nepotpisani sudski reporter o toj 20-godišnjoj djevojci. "Ona je odista lijepa.... Plač joj grči crte i nagrđuje oči, a ledeni glas joj opet daje osobine čvrste i jake žene…Pred sudom stoji drhtava i slomljena. Pripovijeda da se dva puta u uzama pokušala ubiti. Oba su je puta spasili, ispravši joj želudac i silom je vratili u život kojeg ona ne želi. Proklinje sve one koji je nisu pustili da umre… Došla je iz sela u grad, najprije da služi, onda da možda završi neku školu… Ali… Ljepušna i meka, kakva jest, upala je u loše društvo koje je njezinu ljepotu iskoristilo za svoj kapital. Služila je po boljim kućama i tamo vidjela kako su žene – manje lijepe, manje zdrave i manje radišne od nje – preko noći postale 'milostive'. Imaju i muža i ljubavnika, imaju zabavu i novac, i imaju – kako kaže – 'i mene da me psuju i izrabljuju kao roba… Potkradala sam ih podjednako iz osvete, a i što su me drugi nagovorili na to… I nije mi žao. Jedino mi je žao što me niste pustili da umrem…' Osudili su je na dvije godine teške tamnice, na što se ona samo cinično nasmijala…" piše reporter.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više