Poslije dolaska fašista na vlast u Italiji Istru se i dalje sustavno asimilira i odnarođuje. Rim je u međuvremenu povukao još jedan grubi politički potez: dekretom talijanskog kralja Viktora Emanuela Trećeg, Ikoji je pokazao otvorene sklonosti prema fašističkom režimu, u Istri su lokalne vlasti "opunomoćene da se postojeći nazivi hrvatskih i slovenskih mjesta promijene u talijanska", navodno iz praktičnih razloga. Odnarođivanje ovog dijela zemlje nastavlja se i drugim nasilnim metodama: progonima domicilnog stanovništva, paležima njihovih kuća, pa čak i bombaškim napadima.
Kakav je položaj ruskih bjegunaca s Krima koji su se nastanili u Jugoslaviji? Novine pišu: "Bjegunci već dosta dugo ne dobivaju obećanu potporu. Kredite za njihovo uzdržavanje bila je dužna da osigura francuska vlada, ali ona to nije učinila. Sada se pokušavaju pronaći najbolji načini da se bjegunaškim kolonijama osiguraju barem minimalni uslovi za normalan život. Pritom, naravno, u tome mnogo pomažu i razna dobrotvorna društva… Bjegunci inače vrlo pažljivo prate razvoj događaja u Rusiji. Uglavnom, među njima su dva glavna tabora: jedni ne vjeruju u uspjeh kontrarevolucije, a drugi pak drže da će taj preokret konačno pobijediti, jer da se sovjetska vlada nalazi u teškoj krizi. Obe strane su, međutim složne još u jednom: da Sovjeti neće zadržati vlast zauvijek, jer – kako kažu – naskoro mora doći do općeg ruskog ustanka protiv sovjetskih vlasti…" Za pomoć bjeguncima pozivaju i ovakvi oglasi: "Bjegunci koji stižu iz Rusije, neodjeveni i bosi, bježeći pred boljševičkim terorom, ostavljajući svoje domaje, da spase život, obitelj i nedužnu djecu od gladi, bolesti i propasti, upraviše svojoj slavenskoj braći vruću molbu za pomoć. Bježeći iz domovine ne ponesoše sa sobom do li nešto hrane i odijela na vlastitom tijelu. Bijeda tih ljudi je velika, neizreciva. Odazovimo se vapaju za pomoć našoj braći Rusima, bez obzira na razlike u stališima…"
Prema vijestima iz južne Srbije vlastima se i dalje masovno predaje veliki broj naoružanih odmetnika. Novine tako objavljuju podatak da se "u okrugu Kosovskom do sada predalo blizu 400 hajduka, među kojima je blizu 50 na čije je glave bila udarena velika ucjena – na primjer Šerim Šaban sa sinom Redžepom iz sela Poturovca, te Suljo Jusen iz Hiselika, koji su izvršili preko 20 ubistava i bili ortaci uhvaćenog zloglasnog harambaše Ilijaza Alijevića, zvanog 'Račak', čija je glava bila ucijenjena na 5000 dinara. Ilijaz je radi svojih grozota bio čuven po svim okolišnim okruzima, jer je sa trideset drugih bandita pljačkao i razarao, pa bio strah i trepet stanovništva. U potrazi i potjeri za kačacima pomagao je i sam narod, pa su tako bili žestoki sukobi kod Krajmirovaca. Tu je i ubijen zloglasni Džemal Ademi, zajedno s Ramadanom Biljakom. To su bili okorjeli zlikovci i ucijenjeni na po 2000 dinara po glavi. U borbi su pala i dva seljaka, a bilo je i teško ranjenih. No, poslije proglašene amnestije kačaci se sve češće predaju i daju 'besu' da više neće zulumčariti…" stoji uz ostalo u novinskim izvještajima iz Prištine.
