Na njemačkim predsjedničkim izborima koji se održavaju u nedjelju 13. veljače posve je sigurno da će aktualni šef države Frank-Walter Steinmeier već u prvom krugu dobiti novi petogodišnji mandat. Oko reizbora ovog socijaldemokrata, ministra vanjskih poslova u dva mandata, postoji kao i 2017. široki konsenzus: podržavaju ga demokršćanski CDU i CSU, SPD, Zeleni, liberali iz FDP-a i stranka danske manjine SSW, koji zajedno raspolažu s 83 posto mjesta u Saveznoj skupštini. U Njemačkoj predsjednika bira to posebno tijelo sastavljeno od 1.472 člana - svih 736 članova Bundestaga i jednakog broja delegata koje biraju pokrajinski parlamenti.
Protukandidati su Max Otte, član CDU-a kojeg je nominirala ekstremnodesna Alternativa za Njemačku (AfD), nakon čega su ga demokršćani suspendirali iz stranke, ugledni liječnik i aktivist za prava klasno i društveno diskriminiranih Gerhard Trabert, nominiran od strane Ljevice, i nezavisna Stefanie Gebauer. Funkcija njemačkog predsjednika ne nosi političku moć, nego on predstavlja zemlju i simbolizira jedinstvo države, no unatoč ograničenjima, pojedini predsjednici su važnim gestama i govorima utjecali na njemačku povijest i svijest nacije. Sam Steinmeier uživa znatan ugled diplomatski nastrojenog, pragmatičnog i racionalnog političara koji garantira stabilnost. Istovremeno, upravo je vrlo popularni Steinmeier igrao važnu ulogu u proguravanju opsežnog paketa neoliberalnih reformi Agenda 2010. Posljedice su bile osiromašivanje i tako obespravljenih te bogaćenje već i prije bogatih. "Predsjednika se doživljava kao pristojnog čovjeka toplog srca. Međutim, socijaldemokrat je neoliberalni čovjek moći", komentira berlinski list Die Tageszeitung.
