Uskočiš li na vreli ljetni berlinski dan u jedan gumeni čamac pri parku Treptower, možeš se s vrlo malo truda niz kanal spustiti skoro i do Njemačkog parlamenta, velike zgrade blizu Branderburške kapije, prisloniti ga uz jednu od gradskih obala, opaljena od sunca i usporenog osjećaja slobode sjesti na beton i osluškivati: nećeš čuti kuckanje na uzavrelim tastaturama u rijetko klimatiziranim kancelarijama u kojima se donose najvažnije odluke za državu, niti odjeke mnogobrojnih modernih cipela dok užurbano prolaze kroz podzemne hodnike Parlamenta ispod kojih sjediš opaljena od sunca i usporenog osjećaja slobode. Nećeš ništa čuti, možda čak nećeš znati ni da sjediš ispred Parlamenta! Uskočiš li u gumeni čamac koji ti je poklonila uplakana komšinica pri odlasku iz Berlina, možeš se s vrlo malo truda spustiti skoro i do Parlamenta, ali zašto bi to radila na vreli ljetni berlinski dan, išla čak do tamo? Pa tamo ljeti nema ništa.
U protekle tri vrele i usporene sedmice, da si svakodnevno uskakala u gumeni brodić radeći na svom tenu i spuštala se do Parlamenta, opet ne bi čula ništa, pa bi te uskoro iznenadilo da je Parlament izglasao novu rezoluciju – kojom možda i ti, ne ostaneš li u svom gumenom brodiću radeći na svom tenu, skupa s njim možeš da letiš van, ili se bar energično prihvatiš vesla i dok te ruke ne izdaju veslaš i veslaš dok ne doveslaš do... odakle god si došla. Neukölln? Možda da odjebeš i odavde, predložila mi je neki dan sugrađanka nakon što sam joj na ugodnom jugoengleskom objasnila da sam nažalost sjela u omiljeni kvartovski restoran prije nje i da nema pravo da traži da joj ustupim svoje mjesto.
Nacrt takozvane Rezolucije Bundestaga za zaštitu jevrejskih života u Njemačkoj, sada radnog naslova "Nikad više je sada: Zaštita, očuvanje i jačanje jevrejskog života u Njemačkoj", već od prošle godine izaziva snažne reakcije javnosti, o čemu su izvještavali mnogi njemački mediji. Kao zajednički dokument SPD-a, Zelenih, FDP-a i CDU-a, Rezolucija je trebala biti usvojena već 9. novembra 2023., a razlozi za njeno prolongirano neusvajanje su mnogi: jedan od najčešće spominjanih je taj da je u sukobu s osnovnim slobodama u Njemačkoj, posebno sa zagarantovanom slobodom govora i misli. Uz to, oštre kritike Rezolucije došle su i od progresivnih jevrejskih glasova u Njemačkoj koji tvrde da se njome štite samo određeni jevrejski životi, i to oni koji su u skladu s proizraelskom politikom njemačke države.
Ovog ljeta, razgovor o rezoluciji je ponovno aktuelan: po posljednjim informacijama, usvajanje Rezolucije trebalo bi se desiti na ranu jesen. Posljednji tekst Rezolucije na raspolaganju javnosti i dalje nije finalan, no ona ostaje jednako kontroverzna, posebno u nekoliko tačaka koje se direktno odnose na civilno društvo, kulturu i umjetnost i akademsku zajednicu. Kako potvrđuju novinar Raul Löbbert u Die Zeitu i novinarka Pauline Jäckels u Neues Deutschlandu, nacrt sadrži masivna ograničenja osnovnih prava. Predviđa intervencije na saveznim, državnim i lokalnim razinama, na univerzitetima i u kulturnim institucijama. Iako Rezolucija nije legalno obavezujući dokument, ona također zahtijeva promjene u zakonodavstvu, posebno u kaznenom, prebivališnom, azilskom, državljanskom, visokoškolskom i finansijskom.
Na primjer, jedan od prijedloga u Rezoluciji sadrži uključivanje njemačke obavještajne službe u odlučivanje o dodjeli finansijskih sredstava u oblasti kulture, kako bi se utvrdilo da li projekt potpada pod definiciju antisemitizma Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust (IHRA). Podsjetimo, IHRA definira antisemitizam kao mržnju ka Jevrejima koja se manifestira na različite načine, no specifična je u odnosu na druge definicije, poput, na primjer, one u Jeruzalemskoj deklaraciji, jer ostavlja veliki prostor za slobodnu interpretaciju različitih stavova kao antisemitskih, pa tako i razne oblike kritike izraelske države, što ju je tokom godina učinilo pogodnom za političku zloupotrebu. Tu je zabrinutost i sam njen autor Kenneth Stern artikulirao u medijima poput Guardiana, a recentno i u intervjuu za Berliner Zeitung: "Definicija je često zloupotrebljavana kao instrument za diskvalificiranje nekoga kao antisemita iz različitih razloga, čak i za kritiku Izraela... postoji niz definicija antisemitizma... ne biste trebali koristiti nijednu od njih za ograničavanje financiranja ili slobode mišljenja", naveo je tom prilikom.
Jedan od prijedloga u Rezoluciji sadrži uključivanje njemačke obavještajne službe u odlučivanje o dodjeli finansijskih sredstava u kulturi, kako bi se utvrdilo da li projekt potpada pod IHRA-inu definiciju antisemitizma, koja ostavlja veliki prostor za interpretaciju različitih stavova kao antisemitskih
I kritike iz njemačke jevrejske zajednice su brojne: Michael Barenboim, violinista u orkestru West-Eastern Divan, koji je osnovao njegov otac Daniel Barenboim skupa s piscem Edwardom Saidom, gdje zajedno sviraju izraelski, palestinski i arapski muzičari, bio je jedan od prvih koji je proteklog mjeseca javno istupio s kritičkim stavom prema Rezoluciji. U tekstu "Nije dostojno demokratije", koji je krajem jula objavio Süddeutsche Zeitung, piše da Rezolucija teži "priznavanju, vidljivosti, očuvanju i zaštiti raznolikosti jevrejskog života" kao izrazu njemačkog državnog interesa, no ističe da nije razumljivo kako su tačno jevrejski životi zaštićeni time što se, na primjer, korištenje određenih izraza da bi se opisali nečovječni zločini izraelske države proziva antisemitizmom.
Barenboim također navodi i savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde u vezi s pravnim posljedicama izraelske okupacije palestinskih teritorija od 19. jula ove godine, koje bi, kako piše, po njemačkoj Rezoluciji također de facto bilo smatrano antisemitizmom, i to upravo zbog oslanjanja na IHRA-inu definiciju "koja omogućuje tretiranje svake kritične rasprave o politici izraelske vlade kao antisemitizam". Nadalje, navodi Barenboim, fokus Rezolucije na izraelsku državu, čiju politiku također kritiziraju mnogi Jevreji, sugerira da se ovdje zapravo ne radi o borbi protiv antisemitizma, već o suzbijanju propalestinskih glasova. "Nisu svi Jevreji ovdje zaštićeni, nego samo oni koji podržavaju politiku vlade Izraela. To je nedostojno jedne demokratije", piše.
Poput Barenboima, i drugi kritični glasovi – uključujući pravnike i pravnice na visokim funkcijama koji su već u novembru javno zahtijevali izmjene njenog sadržaja, kao i funkcionere poput bivšeg političara Zelenih Jerzyja Montaga – složni su oko četiri posebno problematična aspekta Rezolucije: ona ugrožava demokratiju, ne nudi zaštitu protiv antisemitizma, pravno je nevaljana te neoprezno i nereflektirano barata činjenicama. I neformalne aktivističke grupe kritične prema Rezoluciji dijele takav stav te smatraju da borba protiv antisemitizma zahtijeva jasno definisanu rezoluciju usklađenu s demokratskim načelima, dok trenutni nacrt prijeti stalnim nadzorom, suzbijanjem opozicije i ograničenjem slobode izražavanja. Iako pravno neobavezujući, on može ugroziti temeljna prava, potaknuti cenzuru te prekršiti načelo slobode poučavanja.
Upozorenjem da bi represivne mjere predložene Rezolucijom mogle negativno utjecati na Njemačku kao centar kulture, uzrokujući izolaciju i odljev mozgova, aktivisti predlažu jačanje obrazovanja i prevenciju te osuđuju neopravdano povezivanje imigracije s porastom antisemitizma. Naposljetku, složni su da, izjednačavajući kritike izraelske politike s antisemitizmom, Rezolucija može dovesti do neprihvatljivih zamjena uloga žrtve i počinitelja. Smatrajući korištenje IHRA-ine definicije antisemitizma kao obavezujućeg kriterija pri dodjeli javnih potpora nezakonitim, aktivističke grupe posebno upozoravaju na neizvodljivost prijedloga da se javno financirani projekti ocjenjuju u skladu s njome, a angažman obavještajnih službi u ovu svrhu smatraju u najmanju ruku nedemokratskim.
Veslaj! Radi na tenu! Veslaj! Radi nogicama! Radi ručicama! Možda da odjebeš i odavde!
