U literaturi Borisava Stankovića nema lika koji nije gubitnik - rekao je profesor Dušan Marinković, šef Katedre za srpsku i crnogorsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, govoreći na predavanju koje je povodom 140. godišnjice rođenja ovog velikog srpskog pisca 20. oktobra organizirala Biblioteka ‘Prosvjete’ u Zagrebu.

Kao autor koji ogoljuje stereotipe koje srpska kultura radila o sebi, Bora Stanković uživa kultni status - podsjetio je Marinković, ističući da je u svojim djelima vezanim za Vranje govorio izvan ideoloških stereotipa.

- Stanković je bio i rodonačelnik kratke priče. U moru brojnih časopisa koji su krajem 19. vijeka pokretani po Srbiji, postojao je i ‘Policijski glasnik’ čiji je Stanković bio redoviti suradnik, plasirajući knjige o ljudima i njihovoj svakodnevici i tužnim sudbinama. Za razliku od Stevana Sremca koji je u svojim djelima njegovao humor i nastojao zabaviti čitaoce, Stanković je bio potpuno drugačiji i u njegovim djelima humora nema, ali ima iskrenog saučešća za junake koje je predstavljao sa svim njihovim manama - rekao je Marinković.

Predavač se pozabavio i opisom Stankovićevih priča, kao i njegovim najpoznatijim djelima ‘Nečista krv’ i ‘Koštana’ u kojima je evocirao vidove života koji su bili specifični za Vranje i koji su se nepovratno povlačili pred naletima novog vremena i novih društvenih odnosa.

Podsjetimo, Borisav Stanković je odrastao u porodici koja je po svom porijeklu pripadala bogataškom sloju (‘čorbadžije’), ali koja je u doba njegovog djetinjstva, kao i sve ostale slične porodice, materijalno posrnula. Roditelji su mu rano umrli, pa se o njemu starala baba Zlata koja mu je, šijući košulje da bi preživjela, pričala o starom Vranju. Osnovnu školu pohađao je u Vranju, gimnaziju u Nišu, a pravne nauke u Beogradu, gdje je potom i službovao. Kad je stekao književnu slavu i javno priznanje, poslan je u Pariz da upotpuni i proširi svoje književno obrazovanje, ali je kao stvaralac ostao vezan uz staro Vranje.

Uz romane ‘Nečista krv’, ‘Gazda Mladen’ i ‘Pevci’ kojeg nije dovršio, Stanković je napisao i drame ‘Koštana’, ‘Tašana’ i ‘Jovča’. Poznate su mu pripovijetke ‘Iz starog jevanđelja’,’Stari dani’, ‘Božji ljudi’, ‘Pokojnikova žena’, ‘Naš Božić’, ‘Njegova Belka’.