Eurozastupnica Tanja Fajon izjavila je u intervjuu FoNetu da u Srbiji, ima osjećaj, ‘kao da postoje dve paralelne zemlje, paralelni svetovi, institucije i mediji’. Dodala je i da je zbog toga ‘za svakog ko dođe sa strane potrebno da dobro sve razume, jer je situacija osetljiva’, a nije krila ni to da su i strani posrednici često ‘predmet manipulacije s obe strane’. O svojem dojmu o postojanju dviju paralelnih Srbija slovenska europarlamentarka progovorila je nakon što je potkraj prošloga tjedna zajedno s novim europovjerenikom za proširenje Oliverom Varheljijem i slovačkim eurozastupnikom Vladimirom Bilčikom dva dana razgovarala s predstavnicima vlasti i opozicije o nastavku pristupnih pregovora Srbije s Europskom unijom, ali i o predizbornim procesima u Srbiji.
Fajon i Bilčik su proteklih nekoliko mjeseci bili posrednici u pregovorima vladajućih i opozicije o poboljšanju uvjeta za održavanje skorašnjih redovnih parlamentarnih i lokalnih izbora. Zbog toga što uporno kritizira stanje medijskih sloboda u Srbiji te nisku razinu političke kulture i sveprisutan govor mržnje na srpskoj političkoj sceni, na Tanju Fajon se u posljednje vrijeme sve češće nabacuju drvljem i kamenjem predsjednik države Aleksandar Vučić, premijerka Ana Brnabić, pojedini ministri, ali i zastupnici parlamentarne većine. Šef kluba zastupnika SNS-a Aleksandar Martinović je uoči njezina prošlotjednog dolaska u Beograd čak poručio da ‘kao državljanka Slovenije’ nastavlja ‘na neki drugi način’ voditi rat protiv Srbije. Martinović je naime s parlamentarne govornice zarogoborio: ‘Bez ikakvog dvoumljenja gospođa Tanja Fajon ima animozitet prema Srpskoj naprednoj stranci. Jednim delom iz ideoloških razloga, a jednim delom zato što dolazi iz države koja se nekada nalazila u sastavu SFRJ i nekako je moj utisak, možda nisam u pravu, da za nju onaj rat iz juna 1991. sa JNA u Sloveniji još uvek nije završen. Čini mi se da ona nastavlja da ga vodi na neki drugi način kritikujući apsolutno sve što dolazi kao predlog Srpske napredne stranke.’
Fajon je prvo mirno uzvratila (‘Ljubazna dobrodošlica. Nema problema’), ali je naknadno Martinovićevu izjavu ocijenila kao govor mržnje. Javno se ponadala da je i dalje dobrodošla u Srbiji jer se radi samo o izjavi ‘jednog poslanika koji se služi govorom mržnje, koji je poznat. Žao mi je što je iskoristio sednicu Skupštine za to’. No Martinovića je u izjavi za RTS podržao predsjednik Vučić rekavši: ‘U evropskoj kulturi je da se čuje drugačije mišljenje. Oni bi da se ništa ne kaže o njima, ali bi da iznesu loše etikete o drugima. Očekujte da ćete iz Srbije uvek dobiti odgovor koji je pristojan i u skladu s evropskim vrednostima.’
S druge strane i opozicija, pogotovo onaj njezin dio koji je odlučio bojkotirati izbore, nezadovoljan je zbog toga što se europosrednici protive izbornom bojkotu i inzistiraju na pregovorima i dogovoru o poboljšanju izbornih uvjeta s ciljem da ‘što veći broj političkih stranaka učestvuje na izborima, kao i da građani povrate poverenje u izborni proces i institucije’. Upitana da kaže da li više vjeruje ocjenama i stavovima vladajućih ili opozicije o stanju u Srbiji i uvjetima za održavanje izbora, Fajon odgovara da ‘su verovatno obe strane i u pravu i u krivu, ali i da situacija nije crno-bela’. Nada se i da još ‘ima vremena da se situacija poboljša i da neće ići u suprotnom pravcu’.
No sudeći po analizama štampanih medija koje već pet godina kvartalno radi skupina stručnjaka i znanstvenika okupljenih u projektu Medijametar, optimizam Tanje Fajon stoji na staklenim nogama. Jer ako su mediji doista ogledalo društva, onda i najnovija, ovih dana objavljena analiza Medijametra potvrđuje dojam Fajonove o postojanju dviju paralelnih Srbija i dokazuje da je ta podvojenost u štampanim medijima usađena skoro do neiskorjenjivosti, a onda je valjda tako i u čitavom društvu. Naime, devetnaesta Medijametrova analiza bavi se tekstovima objavljenima u razdoblju od lipnja do rujna prošle godine u sedam dnevnih novina (Alo, Blic, Danas, Informer, Kurir, Politika i Večernje novosti) i pet tjednika (Nedeljnik, NIN, Novi Magazin, Pečat i Vreme). Autori analize tvrde da je ‘Medijametar istraživački naučno-stručni projekat koji analizama vrednosnih stavova i analizama diskursa prati razvoj štampanih medija u Srbiji. Istraživačka hipoteza, kojom se nije uticalo na statističku, stručnu i naučnu analizu, krenula je od važne premise da na tržištu postoji ne mali broj dnevnih novina i nedeljnika, ali da se istovremeno oseća nedostatak kvalitetnih vesti, istraživanja i analiza, naročito u poređenju sa evropskim praksama i standardima’. Pojašnjavaju i da ‘ovaj izveštaj ne ocenjuje uređivačku politiku medija i ne iznosi vrednosne stavove. Ovaj izveštaj je naučna analiza koja ima za cilj da se prekine sa praksom proizvoljnog tumačenja medijskog sadržaja. Nedostatak statističkih podataka i činjenica o štampanim medijima u Srbiji, doveo je do konstantnog improvizovanja kada se govori o stanju medija, medijskim slobodama i uređivačkoj politici. Moguće je dobiti dijametralno suprotne odgovore na isto pitanje u zavisnosti od ugla posmatranja’.
Hrpetinu podataka koju predočava analiza Medijametra nemoguće je sažeto prenijeti na manjem prostoru, a krnjim prenošenjem ušlo bi se u rizik manipulacije, pa je kao putokaz zainteresiranima najsigurnije citirati nekoliko ocjena iz završne analize koju je ispisao profesor i politički analitičar Dejan Vuk Stanković. ‘Žestoke polemike i fatalna sporenja u političko-medijskom polju i kontinuitet dubokih političkih sukoba u ogledalu dnevne štampe, snažan retorički obračun, visok naboj političke i svake druge isključivosti, konstantan deficit odmerenosti, lakoća etiketiranja drugačijeg mišljenja, polemika na granici ili ispod granice pristojnosti, nemoć da se uspostavi ma kakva racionalna saglasnost o društvenom ili političkom pitanju, kontinuitet žestokih osporavanja i vrednosnih sukobljavanja, ili ukratko: društvo u dubokim rovovima, glavne su, a moglo bi se reći i sveprisutne karakteristike pisanja nedeljnih i dnevnih novina u Srbiji u periodu od jula do septembra 2019. godine’, zbirna je Stankovićeva ocjena na početku njegove analize. Potom tvrdi da ‘u sferi štampanog novinarstva, pre svega među nedeljnicima, ‘zabranjenih’ i ‘nedodirljivih’ tema i stanovišta nije bilo. Pisalo se o svim značajnijim temama, na mnoštvo različitih, neretko oštro sukobljenih načina i dijametralno suprotnih polaznih tačaka. Ishod ovakve forme i sadržine novinarskog pisanja je živo prisustvo mnoštva različitih gledišta o identičnoj temi, bez obzira na to da li se ona neposredno referiše na aktere, događaje ili na političke, ekonomske i šire društvene događaje. Faktičko prisustvo političkog, vrednosnog i spisateljskog pluralizma svedočanstvo je postojanja slobode mišljenja i govora, odnosno slobode izražavanja, u ovom specifičnom, profesionalno i šire društveno-politički relevantnom obliku novinarstva’. Moguće je, nastavlja Stanković, objaviti, nacrtati što god je autoru po volji i tako poslati raznorodne vrste poruka. ‘Uz to, zastupljene su razne političke orijentacije, raspona od radikalne desnice do levice. Rečju, u relevantnim, analiziranim nedeljnicima, nije prisutna ni cenzura ni autocenzura. Ova okolnost je važna pre svega iz dva razloga koji, striktno gledano, nisu iz sfere politike. Prvo, u Srbiji je moguće legitimisati u javnom polju bilo kakvo tvrđenje ili interpretativni model koji se odnosi na događaje, aktere i društveno-istorijske procese. Interpretativni kodovi, s druge strane, imaju tendenciju i moć stalnog širenja na internetu, a neretko su, posledično, povod i značajan podsticaj za mnogobrojne televizijske priloge ili intervjue’, zaključuje Stanković.
Tanja Fajon je dakle samo glasno progovorila o duboko podijeljenoj Srbiji, a to se pak jasno zrcali i u vodećim srpskim štampanim medijima, što već godinama uredno bilježe analitičari Medijametra, uz dodatak da se radi o rovovskom ratu kojemu se ne vidi kraja jer se iz politike i društva preslikava na medije i opet vraća natrag, neprestano se vrteći ukrug.
