Na nedavno završenom Motovun film festivalu žiri FIPRESCI-ja nagradio je vaš dokumentarac "Tvornice radnicima". Kakva su vam bila očekivanja?
Nismo imali nikakvih očekivanja, bili smo jako sretni kad smo shvatili da su nas primili u glavni program, to nam je već bilo priznanje. Točno prije 20 godina sam prvi put došao na Motovun film festival i ovo mi je bila važna osobna obljetnica. Nagrada puno znači i potvrđuje da je film dobar, da dobro komunicira s publikom i kritikom. Sretan sam što su se stvari tako odigrale. Publika je sjajno reagirala na film. Dosta ljudi je prilazilo i govorilo da im je najbolji film festivala te da ih je dugo držao u napetosti. Pokušao sam snimiti film o kolektivu, prikazati razne nivoe događanja u tvornici. Film dosta plastično pokazuje u kojoj je poziciji ITAS danas i koje su mogućnosti njegovog opstanka. Ljudi to prepoznaju, takav tip iznošenja priče može ih potaknuti na mogućnosti kreiranja kolektivnih borbi.
Svjetska premijera filma bila je u lipnju ove godine na Sheffield DocFestu. Kakve su ondje bile reakcije?
Sheffield je jedan od tri najznačajnija dokumentarna festivala na svijetu, samo po sebi bilo nam je veliko priznanje što su nas odabrali. Dobili smo niz dobrih kritika, a i direktor festivala Doc Lisboa nas je tamo vidio i odmah pozvao na njihov festival. Bio je prilično impresioniran našim filmom, tako da će film na jesen biti prikazan i u Portugalu.
Jugoslavenski model socijalizma i radničkog samoupravljanja bio je specifičan. Razumije li inozemna publika taj segment filma?
Sam kontekst samoupravljanja ne poznaju dovoljno, to je teško kroz film iznijeti na način da bi internacionalna publika shvatila do kraja. No, sam kontekst koji se kroz film vidi je univerzalan, to da radnici pokušavaju obraniti i sačuvati svoja radna mjesta, preuzimaju tvornicu. S te strane je publici vani vrlo zanimljiv, kritike koje dobivamo izvan naše zemlje pokazuju da je ta tema vrlo relevantna i u svjetskim okvirima. Problemi radnika su danas svuda isti, radnici diljem svijeta se moraju boriti za svoja prava, za osmosatno radno vrijeme, za pošteno plaćen rad, mogućnosti sindikalnog organiziranja. Diljem svijeta se radnička prava urušavaju, kapitalizam danas dosta uspješno radi protiv svih nas, gdje god zagrebeš u tom dijapazonu tema možeš napraviti društveno bitan i relevantan filmski i umjetnički rad.
Kada će publika u Hrvatskoj ponovno moći vidjeti film?
Na Liburnija film festivalu 23. kolovoza otvaramo festival, što nam je također čast, a na jesen ćemo vjerojatno biti prikazani na nekom zagrebačkom festivalu. Sve ovisi o epidemiološkoj situaciji. Mi zapravo još nemamo siguran plan oko kino prikazivanja, ali svakako bismo rado prikazali film u kinima. Generalno je loša posjećenost, sva kina trenutno imaju sličan problem, bila ona nezavisna ili komercijalna. Pandemija je na neki način ubrzala promjene u načinima distribucije filmova, sve više ljudi gleda filmove kod kuće. Iduća postaja je otvaranje natjecateljskog programa u Sarajevu, gdje će film biti prikazan 14. kolovoza.
