Europski parlament odškrinuo je vrata Europske unije Ukrajini, a pritvorio ih Srbiji. Europarlamentarci su usvajajući ogromnom većinom Rezoluciju o agresiji Rusije na Ukrajinu pozvali članice Europske unije, kako prenose Tanjug i beogradska Politika, "da se krene u proces odobravanja kandidatskog statusa Ukrajini za članstvo u EU-u". Europski parlament istovremeno "žali zbog neusklađivanja Srbije sa EU sankcijama protiv Rusije, što šteti njenom pristupnom procesu. Naglašavamo očekivanje da se zemlje kandidati za članstvo u EU-u usklade ne samo sa EU kriterijumima već i sa zajedničkom EU spoljnom i bezbednosnom politikom".
Izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju Vladimir Bilčik i predsjednica Delegacije EP-a za odnose sa Srbijom Tanja Fajon odmah su precizirali što europarlamentarci traže od srpskih vlasti. Blic izvještava da su u zajedničkom saopćenju poručili sljedeće: "Jedinstvo međunarodne zajednice u suprotstavljanju Putinovoj agresiji na Ukrajinu od suštinskog je značaja za svaki pokušaj učvršćivanja mira i izbegavanja širenja rata koji je pokrenuo Kremlj. Očekujemo da se Srbija u potpunosti uskladi sa zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom EU-a, uključujući sankcije usvojene protiv režima u Rusiji". Bilčik i Fajon su u saopćenju podsjetili da je Vlada Srbije "u nedelju usvojila zaključak Saveta za nacionalnu bezbednost od 25. februara o krizi u Ukrajini. U zaključku od 15 tačaka navodi se da su Rusija i Ukrajina za Srbiju uvek bile prijateljske zemlje i da je Srbija pružala punu i principijelnu podršku poštovanju principa teritorijalnog integriteta Ukrajine. U zaključku je navedeno i da će se Srbija, kada je reč o sankcijama, rukovoditi isključivo zaštitom sopstvenih vitalnih ekonomskih i političkih interesa". Ističu i "da Srbija, dok podržava teritorijalni integritet Ukrajine, odbija da se pridruži sankcijama EU protiv Rusije, da nije nedvosmisleno osudila rusku vojnu agresiju i da je uz Bosnu i Hercegovinu jedina zemlja na Zapadnom Balkanu koja se nije uskladila sa pozicijom EU-a". Bilčik i Fajon, međutim, uvjereni su da se "međunarodna situacija dramatično promenila od prošle nedelje" i da "nema prostora za popuštanje agresoru".
Čelnici Europske komisije su i prije europarlamentaraca srpskim vlastima poručivali da se "od zemalja kandidata, kao što je Srbija, očekuje da se usaglasi sa odlukom i stavom EU-a o spoljnopolitičkim i bezbednosnim pitanjima" i da budu "usklađene s našom politikom sankcija". No, istoga dana kada je i Europski parlament od Srbije decidirano zatražio da uvede sankcije Rusiji, srpski predsjednik Aleksandar Vučić je ponovio da se "za sve što se odnosi na kršenje teritorijalnog integriteta, Srbija pridružuje, a u pitanjima koja se tiču uvođenja sankcija – Srbija se ne pridružuje". Vučić je ponovio i da je zbog takvog stava Srbija izložena "ogromnim pritiscima", a potom zaključio: "Tek toliko o velikom poštovanju nezavisnosti i prava drugih zemalja da samostalno odlučuju. Koliko budemo mogli držaćemo se i čuvati, jer jednu zemlju imamo. Ali, nije jednostavno, ni lako".
Srbija je zbog odbijanja da uvede sankcije Rusiji već postala europska crna ovca, a kako je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu pošlo za rukom ono što se mnogima činilo nemogućim – ujediniti Europu, moglo bi joj se dogoditi i da ostane bez statusa kandidata za članstvo u EU-u ako i formalno ne prihvati "europsku politiku sankcija". Jer u atmosferi u kojoj se euforično ističe da "ovakvim jedinstvenim glasom Europa nije govorila još od pada Berlinskog zida", i najmanji disonantni tonovi bit će utišavani i uklanjani. Srbiji se to već događa, iako njezino formalno odbijanje da uvede sankcije Rusiji ne vrijedi ni pišljiva boba.
Privredna komora Srbije upravo je objavila da je zbog rata u Ukrajini robna razmjena s Ukrajinom postala nemoguća, a i "dostupnost ruskog tržišta iz dana u dan postaje ograničenije". Iz PKS-a podsjećaju da "iz Srbije u Ukrajinu izvozi skoro 300 firmi, a uvozi više od 750. U Rusiju izvoze 764 kompanije, dok ih 1280 uvozi". Njihovo poslovanje zbog rata je već stalo, a ako se rat ubrzo ne zaustavi propast će im i svi ovogodišnji planirani poslovi, pa i izvoz u Ukrajinu i Rusiju, ukupno vrijedan oko milijardu eura. Sa ili bez sankcija srpski izvoz u Rusiju je zaustavljen, a i uvoz je smanjen. No onaj najvrjedniji i najvažniji dio uvoza, uvoz energenata, i dalje traje, ali on prije svega ovisi od odluka Rusije i članica Europske unije (Poljske, Njemačke, Slovačke, Mađarske) te od Ukrajine i Turske preko čijih teritorija prolaze naftovodi i plinovodi kojima ruski energenti stižu i do Srbije. Ako te zemlje odluče zavrnuti pipu na njima, Srbija će ostati bez plina i nafte jer joj skoro sve potrebne količine stižu iz Rusije. Rusija joj kao reakciju na eventualno uvođenje sankcija ne mora ni uzvratiti prekidom isporuke, srpsku bi ekonomiju bacila na koljena prodajući joj naftu i plin po aktualnim tržišnim cijenama.
Srbija čak ne može samostalno odlučiti ni hoće li nastaviti izvoziti proizvode koje je dosad najviše plasirala na rusko tržište. Uz svježe voće, Srbija je u Rusiju najviše izvozila automobilske gume, lijekove i medicinske preparate, tekstil i ambalažu, koji se uglavnom proizvode u tvornicama u vlasništvu europskih kompanija, a i automobilske gume se, primjerice, uglavnom plasiraju za ruske tvornice automobila u njemačkom, francuskom i talijanskom vlasništvu.
Srbija o uvođenju sankcija Rusiji praktično ne može samostalno odlučiti. Može odlučiti da Rusiju kazni zabranom izvoza jabuka i malina na njezino tržište, a o svemu drugome i drugi se pitaju. No i da može, ruske kontrasankcije preskupo bi platila. No unatoč tome, europarlamentarci Srbiji ne dopuštaju da reagira poput, primjerice, njemačkog E.ON-a, najvećeg operatera energetskih mreža u Europi. E.ON je ovih dana odbio "zahtjeve da zatvori plinovod Sjeverni tok 1 u sklopu sankcija Rusiji zbog invazije na Ukrajinu". Hina je prenijela da je "njemačka vlada zaustavila prošlog tjedna postupak certifikacije plinovoda Sjeverni tok 2, a poljski premijer Mateusz Morawiecki u subotu je pozvao na zatvaranje Sjevernog toka 1, koji od 2011. doprema ruski plin Njemačkoj. Nord Stream zajednički je projekt ruskog Gazproma, njemačkih Wintershall DEA-e i E.ON-ovog PEG Infrastruktur, nizozemskog Gasuniea i francuskog Engie. E.ON ima 15,5 posto udjela u Sjevernom toku 1 koji je uključio u svoj mirovinski fond. U kompaniji računaju da poljski zahtjev neće biti prihvaćen".
U međuvremenu Europski je parlament u Rezoluciji o ruskoj agresiji na Ukrajinu zapisao da se "naglašava potreba za dosljednim pristupom sankcijama bez ikakvih izuzeća uzrokovanih sektorskim ili nacionalnim interesima, poziva članice da prihvate da će stroge sankcije protiv Ruske Federacije neizbježno imati negativne učinke na njihova gospodarstva. Stoga, zastupnici pozivaju Komisiju da utvrdi načine i sredstva za rješavanje gospodarskih i društvenih posljedica sankcija". E.ON odbija zatvoriti Sjeverni tok 1 jer je on "odobreni cjevovod za uvoz plina koji je u punom pogonu", ali se od Njemačke i drugih članica Unije ne traži da ga odmah zatvore, nego tek nakon što "utvrde načine i sredstva za rješavanje gospodarskih i društvenih posljedica sankcija". Ono što toleriraju E.ON-u i brojnim drugim europskim kompanijama, pa i čitavom energetskom sektoru, europarlamentarci Srbiji zamjeraju i nabijaju na nos, tražeći od srpskih vlasti da smjesta odustanu od zaključka koji su donijeli prije nekoliko dana, a koji glasi: "Polazeći od toga da je njena osnovna dužnost da sve svoje snage posveti očuvanju mira i blagostanja svojih građana, Republika Srbija će se prilikom razmatranja potrebe da se eventualno donesu restriktivne mere ili sankcije protiv bilo koje države, uključujući tu i Rusku Federaciju, rukovoditi isključivo zaštitom svojih vitalnih ekonomskih i političkih interesa. Kao država koja je u bliskoj prošlosti iskusila sankcije Zapada i čiji sunarodnici i danas trpe sankcije, Republika Srbija smatra da nije njen vitalni politički i ekonomski interes da u ovom trenutku uvodi sankcije bilo kojoj državi i njenim predstavnicima i privrednim subjektima".
Europski parlament dopušta Europskoj komisiji i zemljama članicama da "dosljedno pristupe sankcijama" nakon što "utvrde načine i sredstva" za rješavanje njihovih posljedica, a od Srbije traži da s Rusijom odmah uđe u konflikt, bez obzira na cijenu koju bi zbog toga platila, a ona je "u ovom trenutku" puno veća i od još jednog blokiranja njezinih pristupnih pregovora s Europskom unijom. Zato se u izbornoj kampanji za predsjedničke i parlamentarne izbore, koja se u Srbiji zahuktava, i među strankama vladajuće koalicije i među opozicijskim strankama tek svijećom mogu pronaći oni koji obećavaju da će odmah nakon pobjede na izborima uvesti sankcije Rusiji. Pobjeda na izborima i sankcije Rusiji u izbornim vremenima u Srbiji ne idu ruku pod ruku.
