Veselko Tenžera je kontracepciju proglasio terorizmom, izjavila je dramaturginja, redateljica i spisateljica Snježana Banović, autorica knjige “Kronika sretnih trenutaka – odlomci iz ludih osamdesetih”, govoreći o položaju žena osamdesetih u emisiji Vide TV Kontrapovijest Hrvoja Klasića, koju možete gledati na ovoj poveznici.
“Nismo se osjećale ravnopravnima. Trebalo je teške borbe i drskosti. Morale smo kretati od novih početaka: pravo glasa smo imale, ali supstanca je bila potpuno zatrovana mačizmom i seksizmom. Rock'n'roll je muška stvar”, kazala je Banović u razgovoru s Klasićem o osamdesetim godinama u Zagrebu i Jugoslaviji.
“No istodobno je u Zagrebu i Beogradu krenuo novi val feminizma. Osnovna deviza bila je da se moramo organizirati kako bismo pokazale da se ne bojimo. Slavenka Drakulić tada je izmislila 'mudologiju' kao veliku znanost o dominantnim muškarcima koji su, ma koliko intelektualno jaki, bili užasno konzervativni. Među njima su bili Igor Mandić, Veselko Tenžera i Dragoš Kalajić u Beogradu. Kontrola trudnoće bila je poseban problem: Tenžera je kontracepciju proglasio terorizmom”, kazala je Banović.
Poslije smrti Josipa Broza Tita “znalo se da ništa neće biti isto, ali se nije znalo što će biti”, rekla je. “Promjene su dolazile 'odozdo'. Bio je to 'staccato' brzih promjena, novih ljudi, novih medija: politika se najmanje mijenjala do kraja”, podsjetila je Banović i dodala: “Jako se dobro sjećam podsmijeha kojim smo promatrali političare. Bili su tako dosadni, stari i okoštali. Pretvorili su se u svojevrsnu aristokraciju. Problem je bio u tome što se nisu mijenjali.”
Među njima bio je i Stipe Šuvar. “Šuvar je, u 'Bijeloj knjizi' na primjer, nanjušio promjene iz ugla koji ćemo poslije zvati nacionalističkim, povratak na staro za koji se mislilo da se nikad više neće vratiti, da smo naučili tko je bio na pravoj strani. Šuvar je do kraja ostao svoj: smatrao je da je Jugoslavija najbolji društveni, politički i geografski okvir. Pred kraj se možda okretao promjeni koja bi bila postupna, ali bilo je prekasno”, kazala je Banović.
Banović je govorila i o procvatu omladinskih medija i umjetnosti u osamdesetima, kao i “novom glazbenom, ubrzanom, erotiziranom melosu”, te o odnosu mladih u urbanim sredinama prema nacionalnosti, istaknuvši kako joj je “najveći misterij to što nacionalnost nikad nije bila tema”. “Ako smo išli na vjeronauk, to je bilo obiteljski”, dodala je. “Nismo imali novca, ali smo imali slobodu. Današnji mladi pate od nedostatka svijesti da su slobodni i da mogu sve. Zakočili su se, imaju neke opasne kočnice”, zaključila je Snježana Banović izrazivši nadu da će njezina uspješna knjiga mladima biti “poticaj da se okrenu otporu”.
