Dao Bog da je više takvih firmi u našoj zemlji, rekao je Miroslav Škoro u intervjuu tjedniku Lider prošle godine, odgovarajući na pitanje o razlozima zbog kojih je uložio svoj novac u tvrtku Omega Software. I u pravu je novopečeni predsjednički kandidat. Bilo bi dobro da ima više takvih firmi u Hrvatskoj. Bilo bi dobro, ali ih nema niti će ih biti, jer je veliku većinu tržišnih pozicija, koje bi omogućile neku novu ‘omegu’, već zauzela Omega Software, u formalnom vlasništvu Škore i još sedmero osoba. Malo je tvrtki naime u kojima 78 zaposlenih prima prosječnu neto plaću od 10.450 kuna. Još ih je manje u kojima je gotovo četvrtina ukupnih prihoda neto dobit. I tek se pokoja može pohvaliti sličnim rezultatima, a da joj izvozna stavka, kao što je slučaj kod Omege, spada gotovo u statističku grešku s jedva 307.000 kuna izvoza prošle godine.

Pa kako je onda Omega Softwareu uspjelo ono što drugima nije? Odgovor je prilično jednostavan. Od 55,3 milijuna kuna prihoda prošle godine, Omega je čak 30 milijuna kuna uprihodila poslujući s Gradom Zagrebom, a još četiri milijuna sa Zagrebačkim holdingom. Ako tome pribrojite još 5,6 milijuna kuna koliko je Omega kumulativno dobila iz državnog proračuna, jednostavnom matematičkom računicom zvanom zbrajanje lako se dođe do brojke od gotovo 40 milijuna kuna prihoda. I to samo od centralne države i glavnog grada Hrvatske i njegove komunalne tvrtke, što znači da je Omega Software dubinski ovisna o javnim budžetima i novcu građana, tako da se teško može govoriti o nekakvom nevjerojatno uspješnom tržišnom poslovnom pothvatu, kako se želi predstaviti.

Ako ste pomislili da im se u 2018. godini tako poklopilo, teško se varate. Samo u prvih šest mjeseci ove godine rezultati su takvi da vlasnici Omega Softwarea s razlogom mogu očekivati još jedan berićetan urod. S Gradom Zagreb odradili su posla za 13,6 milijuna kuna, sa Zagrebačkim holdingom još 2,3 milijuna, dok su s državnim tijelima do 8. travnja 2019. godine, prema podacima Poslovne Hrvatske, ugovorili ukupno pet milijuna kuna posla, od čega samo s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova Europske unije 3,98 milijuna kuna. Najveći dio tog novca dolazi od prije ugovorenih poslova i to izravno Omegi, poput održavanja i nadogradnje poslovnih sustava, web-računa i aplikacija, kao i sustava za upravljanje dokumentima. Dio se odrađuje s partnerima, ali u principu veliku većinu posla Omega dogovori samostalno. Surađuju s više ministarstava i agencija te tvrtkama poput Hrvatskih šuma i Hrvatskih cesta.

Zadnjih godina Omega Software osobitu pažnju pridaje svom projektu Leda i razvoju pametne LED rasvjete. Samo u prvoj polovici ove godine Omega je na tom poslu ugovorila poslove s jedinicama lokalne samouprave u vrijednosti od najmanje 11,1 milijun kuna. U okviru suradnje s Gradom Zagrebom njihov pogon prije godinu i pol posjetili su gradonačelnik Milan Bandić i predsjednica Uprave Zagrebačkog holdinga Ana Stojić Deban, koja je kazala da je sretna što Omega Software ima sjedište u Zagrebu i obećala nastavak ugradnje pametne rasvjete po gradskim objektima. LED rasvjetu u svojim istupima rado promovira i Škoro koji, kako je sam kazao, u Omegi ima udjel od pet posto. ‘Investirao sam u Omegu jer sam procijenio da je to dobar poslovni potez’, kazao je Škoro u istom intervjuu. ‘Naravno da sam zainteresiran da njihovi poslovni rezultati budu dobri, jer se to odražava na povrat moje investicije. No da ne ispadne da izbjegavam konkretan odgovor, reći ću da je Omega sve svoje poslove i prije, a i poslije moga dolaska, dobivala na vrlo transparentnim i lako provjerljivim javnim natječajima.’

Zanimljivo je primijetiti da su brojna mjesta i općine koji su ugovorili poslove s Omega Softwareom ujedno organizirali koncert Miroslava Škore. Ako je suditi po onih 30 i kusur zagrebačkih milijuna na liniji Omega – Grad, Škori nije bio nikakav problem 31. svibnja, uoči kandidature, počastiti Zagrepčane velikim koncertom s tisuću tamburaša. Zanimljivo, slično je u općini Jakovlje, s kojom je Omega prošle godine na natječaju ugovorila posao vrijedan 1,6 milijuna kuna za zamjenu svih javnih rasvjetnih tijela, a Škoro nastupio u sklopu Dana općine. Iz Općine su nam odgovorili da jedno s drugim nema veze. Ili u Dubravi, gdje je također na natječaju ugovorena nabava sustava javne rasvjete od 1200 tijela vrijedna 2,6 milijuna kuna, na kojem je također pobijedila Omega Software, a Škoro opet nastupio na Danu općine 2018. godine. Ili u Konjščini, koja se također nalazi na referentnoj listi Omega Softwarea, a Škoro je nastupao na Danima općine i župe. Ili u Bjelovaru, gdje je pjevao povodom 260. obljetnice grada. Ili u Slavonskom Brodu, Krapini, Oroslavju…

Svi su ti koncerti u pravilu za građane besplatni. Nisu, međutim, besplatni za gradove i posebno nisu za općine koje kubure s novcem, pa im dovesti Škoru da pjeva na lokalni trg nije nimalo jednostavno. Primjerice, u javnosti se barata podatkom da njegov koncert košta oko pet tisuća eura plus PDV, ali i da konačni iznos varira ovisno o prigodi i naručiocu.

Bilo kako bilo, projekt Newlight, koji obuhvaća rekonstrukciju i modernizaciju sustava javne rasvjete u 57 gradova i općina na području Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije, vrijedan 20 milijuna eura, tek se zahuktava, jer jedinice lokalne samouprave moraju pojedinačno raspisivati natječaje, tako da će i sa Škorom i bez njega posla biti, a Omega će i dalje rasti. Jer nema baš nikakve naznake da će tvrtka, čiji izvori sežu u poznatu kompaniju M San grupa Stipe Matića – čiji je bila i formalni dio – uskoro usporiti, a o čijoj smo povezanosti pisali u prošlom broju Novosti. Baš kao što to neće ni King ICT, još jedna uzdanica M San grupe, koji praktički na dnevnoj bazi potpisuje ugovore s državnim i javnim tijelima, pa je tako do travnja ove godine već dosegao gotovo 30 milijuna kuna prihoda iz državnog proračuna, a ukupni prihodi mu iz godine u godinu rastu više od stotinu milijuna, i to po sličnom modelu kao i Omegini.

‘Elementarna pristojnost nalaže čovjeku da fokus sa sebe u jednom trenutku života prebaci na zajednicu’, da zaključimo još jednom Škorinom izjavom iz intervjua. Pitanje je, međutim, na što je zapravo mislio kada je to rekao.