“Kriza”, “rat priopćenjima”, “skandal” - tako se posljednjih dva tjedna u domaćim medijima opisuje štrajk devet nogometašica Osijeka. Sve je počelo sredinom novembra kada su odbile otputovati na prvenstvenu utakmicu u Metković. Kao razlog su istaknule nezadovoljstvo iznosom premija koje su im isplaćene za ovosezonski nastup u Ligi prvakinja, u kojem su stigle do play-offa, gdje su ispale od nizozemskog Twentea. Kao bonus za uspjehe u Ligi prvakinja klub im je isplatio svakoj po 200 eura, dok je zahvaljujući njihovom plasmanu, kako su navele, sam klub utržio između 150 i 200 tisuća eura.

Nakon bojkota te utakmice, igračice su obustavile i treninge i daljnje nastupe za klub. U međuvremenu je sedam od devet štrajkašica primilo obavijest da je klub protiv njih pokrenuo disciplinske postupke, ali štrajk nastavljaju.

Među štrajkašicama je i kapetanica Maja Joščak, koje je ove godine (ponovno) proglašena najboljom nogometašicom u Hrvatskoj. Joščak je i na vrhu liste strijelkinja u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije, i šesta je najbolja asistentica u povijesti Lige prvakinja. ŽNK Osijek inače je daleko najtrofejniji ženski nogometni klub u Hrvatskoj, s 25 titula prvakinja i 19 osvojenih kupova.

- Ako se vodimo međunarodnim standardima profesionalnog nogometa, ženski nogometni klubovi u Hrvatskoj nisu profesionalni jer nogometašice za svoje treniranje i igranje uglavnom ne dobivaju ni minimalce. Ako kao nogometašica Osijeka zarađujete 300 eura kao prosječnu plaću, ako ste bez mirovinskog i zdravstvenog, kako da onda govorimo o profesionalnom sportu? Nogometašice Osijeka su profesionalne sportašice samo u kategoriji svojih iznimnih rezultata. Ako je kod njih, s tolikim trofejima i europskim uspjesima, ovakvo stanje, možemo zamisliti kako je tek drugim ženskim nogometnim klubovima - komentira za Novosti Mario Jurić, glavni tajnik Hrvatske udruge nogometni sindikat (HUNS).

HUNS se nogometašicama Osijeka stavio na raspolaganje pružanjem besplatne pravne pomoći, a u kontaktu su i oko nastavka štrajka i potencijalnih drugih akcija.

- Razočaravajuće je što na ovaj štrajk nije reagirala niti jedna sportska ni državna institucija, a u Zakonu o sportu se navodi da je sport od iznimne važnosti za našu zemlju. Na ljudima iz Hrvatskog nogometnog saveza je da rade svoj posao. Igračice ostaju čvrste u svojim zahtjevima i neće odustati dok se njihovi radni uvjeti ne poboljšaju, i mi im u tome pružamo punu podršku - kaže Jurić.

Sve nogometašice Osijeka inače uz stalno igranje na najvišim razinama nogometnih natjecanja rade još jedan posao da bi pokrile osnovne životne troškove. Naše prvakinje konobare, čiste, rade u vojsci, dok uprava kluba kao ultimativnu pohvalu navodi da ŽNK Osijek ipak “osigurava plaćanje svih igračica, stručnog i medicinskog osoblja 12 mjeseci u godini”.

A koliko je to “plaćanje”, to je druga priča. Kao što je jedno blagoglagoljiti o postojanju ženskih nogometnih klubova, a druge te klubove strateški razvijati i rad u njima adekvatno vrednovati. Pomaknuti se, za početak, milimetar dalje od toga da se svaka odluka o domaćem ženskom nogometu vezuje uz sudbine najvećih domaćih muških nogometnih klubova i najplošnije zadovoljavanje uvjeta koji proizlaze iz promjena regulative i standarda UEFA-e. Umjesto lukrativnih “prezimljavanja” muških nogometnih klubova u Europi, za prioritet postaviti npr. to da u Osijeku, u “domu ženskog nogometa”, nijedna nogometašica ne strepi dok plaća zimske režije.