U grimizno crvenoj monografiji koju je 1972. izdalo Radničko sportsko društvo Velež, posebno je poglavlje posvećeno navijačima-šeretima. Monografijom je obilježeno pedeset godina postojanja kluba, a šezdesetak navijačkih izjava i anegdota zabilježio je kroničar Veleža Šefik Pašić. Za ovu smo rubriku od tih šezdesetak izdvojile šest. Nek’ vam je uz njih šeretska nova godina.
Danin izostanak
Primarijus Dana Pećanac dugo je godina, uz Mariju Jović, sestre Ljiljanu i Biljanu Topić, bila stalni posjetilac Veležovih utakmica, tako da se nijedan susret nije mogao zamisliti, a da one ne uđu na teren. Jedne nedjelje, uslijed bolesti, Dana Pećanac nije došla na utakmicu. Kako je vrijeme odmicalo, njezine stalne komšije na tribinama starog igrališta zabrinuto su okretali glavu prema ulazu na stadion. U jednom momentu Nenad Tuponja se obrati Mariji: "Učiteljice, zagrijavaj se, moraćeš umjesto Dane upasti u tim."
Žuljevićev komentar
Odmah poslije oslobođenja Velež je odigrao nekoliko prijateljskih utakmica s vodećim klubovima Prve lige. Među prvima gost Veleža bio je Partizan, koji je izvojevao visoku pobjedu od 6:0. Poslije utakmice bilo je mnogo komentara o modernoj i briljantnoj igri crno-bijelih, ali i primjedbi, naročito od starijih građana. Među njima najnezadovoljniji je bio stari navijač Žuljević, koji se žalio Suli Gušancu: "Bogati, Sule, Veležovci listom otišli u partizane da se bore za ravnopravnost, a oni nama šesticu... Nije to, druže, partizanski."
Razlozi
Pred važne susrete, naročito prvenstvene, redovno subotom, hapšeni su igrači Veleža. Razlozi su bili: kršenje saobraćajnih propisa prilikom vožnje biciklom, narušavanje javnog reda, itd. Mada je pravi razlog bio oslabiti redove Veleža i omogućiti pobjedu protivniku. Ponedjeljkom bi ih obično puštali uslijed "nedostatka dokaza". Kad su se jedne subote vraćali sa treninga , Kema Arpadžić dobaci Butoroviću: "Mogli bi te večeras uhapsiti, guma na zadnjem točku ti je malo ispuhana."
Goša i navijanje
Goša Pudar iz Trijebnja kod Stoca, trezvena i napredna žena, koja je za vrijeme NOB-a bila aktivan saradnik pokreta, odlikuje se, pored ostalih vrlina, i vanrednom duhovitošću.
- Tetka Gošo, znate li da je Sarajevo tuklo Velež sa 3:0? – obratio joj se jedan mladić.
- Ma, a šta kažeš. A šta mu to, bogati, znači, 3:0?
- Pa, eto Velež izgubio. Sarajevo mu dalo tri gola.
- Neka, neka zauhar. Dobro je kad Velež nije ostao bez išta – odgovori Goša šeretski.
Uzroci krize
Kad jedne godine Veležu nije išlo baš najbolje, grupa navijača tražila je uzroke slabim igrama. - Ja mislim, drugovi – poče Cojla Semiz - da razlozi neuspjeha leže u navali.
- Nemoj Cojla tako, ja opet smatram da glavni uzroci krize leže na Srednjem istoku – odgovori mu Ico Voljevica.
Valovita Vojvodina
Kad su rođeni 1969. izgubili noćnu utakmicu u Novom Sadu sa rezultatom 1:4 , Enver Marić, golman Veleža, u svoj je dnevnik zabilježio: "U svojim vizijama ljepše budućnosti nisam ni pretpostavljao da je Vojvodina tako – valovita."
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
