Potrebno je raspustiti oba tijela – Nacionalno koordinacijsko tijelo za izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i Nacionalno operativno tijelo – koja je prethodna Milanovićeva vlada postavila za provedbu Strategije, između ostalog i zato što su članovi tih tijela, ali i nekih drugih, birani ad personam, a ne kao predstavnici zainteresiranih organizacija i institucija, Strategija i iz nje izveden Akcijski plan pisani su metodološki i u sadržajnom smislu na prekompliciran način, rokovi za realizaciju i primjenu reforme su nerealni, javna rasprava napravljena je na nelegalan način, nisu osigurani ni kadrovski ni financijski uvjeti za realizaciju reforme, samoj kurikularnoj reformi treba prethoditi poboljšanje materijalnih uvjeta rada nastavnog osoblja – dio je iz seta prigovora na dosadašnji tok školske reforme, koje je Povjerenstvo za unaprjeđenje reforme odgoja i obrazovanja 3. studenoga predalo ministru znanosti i obrazovanja Pavi Barišiću na daljnje postupanje.
Iz dokumenta je vidljivo da voditelji Povjerenstva, Dijana Vican i Matko Glunčić, zajedno sa svojim suradnicima, zapravo nadležnom ministarstvu predlažu obustavu daljnje provedbe školske reforme, odnosno u najmanju ruku njezinu temeljitu reviziju i imenovanje novih voditelja obrazovne reforme. Odmah smo se javili dosadašnjim voditeljima reforme, Nevenu Budaku koji je još uvijek na čelu operativnog tijela za provedbu Strategije i donedavnom voditelju Cjelovite kurikularne reforme Borisu Jokiću, da nam komentiraju suspenziju školske reforme. Nažalost, do kraja zaključenja broja nijedan od njih dvojice nije uspio sastaviti odgovor na pitanje kako komentiraju poteze nove Vlade glede reforme.
Sam Jokić je prije otprilike dvije godine, kad je poveo kurikularnu reformu, u svom uvodnom tekstu napisao da se neće zadovoljiti ‘kozmetičkim promjenama’ koje bi obuhvatile popularne mjere kao što je ‘rasterećenje školskih torbi’ ili ‘izbacivanje dijela sadržaja’, nego da se kreće u korjenite promjene u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju. Sve to se čak u tom dokumentu pomalo pretenciozno nazivalo reformom za ‘novu hrvatsku školu’.
Kurikularnim optimistima Šustarovo i Barišićevo Povjerenstvo dalje zamjera da je reforma povjerena ad hoc formiranim tijelima (jedno od njih je i Jokićeva Ekspertna radna grupa) i da je cijeli posao izmješten iz nadležnog ministarstva i bezrazložno autsorsan, zatim da se u sve krenulo bez prethodnih ispitivanja stanja na terenu i bez baznih istraživanja, rokovi su se kršili, a i inače su bili nerealno postavljeni, kurikularna reforma je postala opći hit, iako je ona prema temeljnim dokumentima trebala biti tek jedan od mnogobrojnih ciljeva školske reforme, zatim upućen je prigovor da su novi reformatori radili na temelju načela diskontinuiranosti, odnosno da se u pisanju novog plana i programa nisu oslanjali na prethodne školske dokumente, prigovori su upućeni i rastrošnosti Jokićeve ekspertne skupine, zatim se tvrdi da će međupredmetni sadržaji (na koje su liberalni Jokićevi reformatori posebno ponosni) samo dodatno opteretiti i učenike i nastavni proces, nelogično im je što se najprije rade predmetni pa tek onda nacionalni kurikulum, dok Vican i Glunčić smatraju da bi trebalo biti obrnuto, ne valja im ni javna rasprava jer da je netransparentna itd. i sl.
Sve su ovo prigovori koji su u manjoj ili većoj mjeri otklonjivi, neki su, dakako, pretjerani, ali je iz svega jasno da nova vladajuća garnitura zapravo nema nikakve volje da nastavi sa školskom reformom. Uostalom, konzervativnoj vlasti ni do kakvih bitnih reformi danas nije stalo, ona je na planu školstva onu najbitniju reformu, provedenu početkom devedesetih, već napravila. Sve što nakon toga konzervativce na tom planu može interesirati tek je kozmetičke naravi, kao što je primjerice pozicioniranje vjeronauka u sredinu satnice ili razmatranje kad bi bilo nabolje započeti s fakultativnom informatikom ili jesu li kute socijalistički izum ili nisu…
Što se tiče sastava Povjerenstva koje je stavilo prigovore na rad Nevena Budaka, Borisa Jokića i drugih, na njegovom čelu je pedagoginja iz Zadra Dijana Vican, koja potpisuje i ovo najnovije izvješće, a poznata je i kao zagovornica i recenzentica konzervativnog programa zdravstvenog odgoja GROZD, dok joj je kolega fizičar Matko Glunčić imenovan na mjesto suvoditelja kao onaj koji je bio nezadovoljan dosadašnjim tretmanom tzv. STEM predmeta (Science, Technology, Engineering and Mathematics) u Jokićevoj reformi. Među članovima Povjerenstva je i povjesničar Mario Jareb, koji je nedavno bio u komisiji za doktorski rad na temu ‘Djelovanje Ante Pavelića od 1945. do 1953. godine’, koji se drži prvim pravim revizionističkim radom u nas. Tu su i akademik Vladimir Bermanec iz akademske zajednice HDZ-a ‘Ante Starčević’, pa načelnik Odjela za međunarodnu suradnju i projekte Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Nino Buić, koji se na društvenim mrežama službeno predstavlja kao profesionalni znalac, između ostalog, bosanskog i srpskog jezika, kao i Jasminka Buljan Culej iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, koja smatra da i jednospolne škole imaju nekih prednosti. Možda je i bolje da s ovakvom ekipom reforma ne ide dalje.
Bivšim nosiocima školske reforme kao utjeha može poslužiti zaključak Europske komisije iz najnovijeg dokumenta pod nazivom ‘Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2016.’ u kojem se kurikularna reforma hvali i konstatira da je usporena zbog političkih previranja, ali da je zbog tih istih političkih pritisaka izazvala velik interes u javnosti za pitanja obrazovanja.
