U Požegi je početkom srpnja izdana nova knjiga Vinka Tadića ‘Sat povijesti i čas (h)istorije’. Riječ je o zbirci autorovih radova tematski vezanih uz Zlatnu dolinu i njezine istaknute pojedince, a neki od njih prelaze navedene prostorne okvire. Djelo sadrži tekstove historiografskog i publicističkog karaktera koji na znanstveno utemeljen i profesionalan, ali i osoban način, čitatelju nude autorovo viđenje povijesnih, političkih, društvenih i drugih fenomena vezanih uz lokalni ambijent.
Tadić je rođen u Požegi 1983. godine. U rodnom je gradu završio osnovnu školu i opću gimnaziju, a studij povijesti i arheologije na Sveučilištu u Zadru. Zaposlen je u požeškoj Osnovnoj školi ‘Dobriša Cesarić’. Jedan je od osnivača Povijesnog društva Požega, a od 2015. i njegov predsjednik. Urednik je stručnog časopisa ‘Historia Possegana novae themae’ i četiriju knjiga. Doktorand je poslijediplomskoga doktorskoga studija ‘Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu’ na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predmet Tadićevog interesa su lokalna i nacionalna povijest prošloga stoljeća, biografije, suvremena crkvena povijest, hrvatsko-srpski odnosi u 20. stoljeću, Srbi u Hrvatskoj, metodologija povijesne znanosti i metodika nastave povijesti.
U ‘Satu povijesti i čas (h)istorije’ objedinjeni su tekstovi koji su ranije objavljeni u lokalnim medijima. U prvom dijelu knjige ‘Vjekovna uporišta’ Tadić nas upoznaje s božićnim i uskrsnim običajima pravoslavnih vjernika, prikazuje povijest i značaj Manastira svetoga Nikole nedaleko od Orahovice, važnoga duhovnog i kulturnog središta srpskih pravoslavnih vjernika. Pozornost privlači i posljednji tekst ovoga dijela knjige naziva ‘Civilizacijski iskorak gradonačelnika Darka Puljašića’, u kojem autor odaje priznanje požeškom gradonačelniku za sudjelovanje na Svetosavskoj akademiji u tom gradu 2018. godine. Taj čin po njemu otvara prostor približavanja, pomirenja, dijaloga te međusobnoga razumijevanja Hrvata i Srba Požeške kotline.
U drugom dijelu pod naslovom ‘Tjeskoba suočavanja’ autor kritički progovara o mnogim problemima koje opterećuju današnje društvo. Posebnu pozornost Tadić posvećuje pitanjima vezanim uz zločine i stradanja stanovništva u Požeškoj kotlini tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata. Progovara o bolnim pitanjima civilnih i vojnih stradanja oslanjajući se na dosadašnja istraživanja, želeći ih realno sagledati i kontekstualizirati. Autor polemizira s neistomišljenicima, a njihove teze, s kojima se ne slaže, pobija pozivanjem na povijesne izvore ili znanstvena istraživanja. U radu ‘U potrazi za izgubljenim dijelovima mozaika užasa’ objavio je fotografije s ekshumacije žrtava ustaškoga zločina u Sloboštini 1942., a u tekstu ‘Tragom Hirona i Asklepija’ progovara pak o problemima zdravstvenoga sustava tijekom Drugog svjetskog rata s naglaskom na požeški kraj. U daljnjim radovima referira se na aktualne političke prilike u Požeškoj kotlini, a prikazao je i povijest slavonske planine Papuk u prošlom stoljeću. Tekstom ‘Zlatna dolina kao zajedničko utočište’ izvještava o predstavljanju knjige ‘Povratak u Arkadiju’ poznate srpske znanstvenice i književnice Slavice Garonje, odnosno o prvoj poslijeratnoj promociji ćirilične knjige u Požegi, održanoj 2017. godine.
Treći i posljednji dio knjige pod naslovom ‘Povratak prešućenih i poniženih’ posvećen je osobama koje su svojim životima i djelovanjem zadužile Požešku kotlinu, ali su iz različitih razloga (političkih, ideoloških, nacionalnih i drugih) marginalizirane i pomalo zaboravljene. Najčešće je riječ o ljudima koji su bili tihi, nenametljivi ili onima koji svoje talente i sposobnosti nisu učinili prepoznatljivima široj javnosti, iako su ostavili neizbrisiv trag u područjima svojega djelovanja. To su: Juraj Zelić, Theodor Kraljević, Josipa Tatjana Marinić, Vinko Tadić (autorov djed), Božo Topić, Ljubomir Gnjatović, Dane Pavlica, Slavica Garonja, Nikola Dugandžija, Đorđe Stanković, Miodrag Bjelić, Ljiljana Pavlica, Vera Jekić, Ladislav - Vlado Louč te Marija Ćurčija Radivojević. Sve spomenute osobe podrijetlom, životom i radom vezane su uz prostor Zlatne doline. Mnoge od njih nesklona je sredina odbacivala, neke je nastojala zaboraviti, umanjiti njihovo značenje ili ih egzistencijalno ugroziti. Poneki su životni uspjeh ostvarili odlaskom iz Zlatne doline. Zajedničko im je što su svi strpljivo podnosili bremenite životne putove nastojeći uvijek dati najbolje od sebe.
Tekstovi Vinka Tadića hrabro progovaraju o nepoželjnim temama, otvaraju kontroverzna pitanja inzistirajući na dijalogu i razumijevanju suprotstavljenih gledišta i svjetonazora. Autor izbjegava konformizam angažirano djelujući u maloj sredini, nastojeći ju osloboditi mitova, predrasuda i netolerancije. Najveća vrijednost ove knjige upravo je u tome što njezini tekstovi otvaraju različite teme, nikoga ne denunciraju niti stigmatiziraju, ali snažno doprinose rasvjetljavanju prošlosti Požeške kotline. Djeluju ljekovito i smirujuće na višenacionalnu zavičajnu sredinu gradeći mostove pomirenja, suživota i tolerancije Hrvata i Srba, ali i svih drugih nacionalnih zajednica. Takva nastojanja značajna su kockica u mozaiku složenih odnosa u Zlatnoj dolini.
