Na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. decembra, kod spomen-obilježja blizu sela Jeminovac u Požeško-slavonskoj županiji odana je počast, položeni vijenci i održan molitveni
pomen za nedužne civilne žrtve koje su u decembru 1991. u tom i više okolnih sela pobili pripadnici hrvatskih oružanih snaga.
Skupu su se obratili paroh požeški Nikola Petrović, zamjenik županice Požeško-slavonske županije Nikola Ivanović te Igor Pavković, zamjenik župana Virovitičko-podravske županije. Sa skupa su upućene poruke mira, potrebe pronalaska svih nestalih kojih je na području županije oko 160 svih nacionalnosti te zajedničkog komemoriranja i odavanja počasti stradalim civilima.
- Kao predstavnici srpske zajednice u županiji pozvali smo sve građane koji raspolažu informacijama o nestalim osobama ovog kraja i drugih područja da svojim saznanjima pomognu hrvatskim institucijama - rekao je Ivanović.
Pomenu su prisustvovali predstavnici VSNM-a Požeško-slavonske, Virovitičko-podravske i Bjelovarsko-bilogorske županije, gradskih i općinskih vijeća, te članovi pododbora Prosvjete.
VSNM Požeško-slavonske županije, zajedno s mještanima, ranije je podiglo spomen-obilježje dok je SNV jesenas donirao sredstva za uređenje okoline, a mještani su nasuli šljunak i uredili to područje, rekao nam je Ivanović i najavio daljnje akcije.
Podsjetimo, u ovom kraju krajem oktobra 1991. hrvatske snage po naređenju kriznog štaba iz Slavonske Požege sprovele su prisilnu evakuaciju 26 srpskih sela smještenih u Požeškoj kotlini. Sela je napustilo 2.120 osoba, a nakon evakuacije počinje organizirana pljačka i sistematsko paljenje i miniranje srpskih kuća.
Dio starijih ljudi zbog starosti ili bolesti nije htio ili nije mogao napustiti svoja sela, stradao je prilikom sistematskog paljenja i miniranja njihovih kuća. Većina mještana krenula je za BiH, a dio se sklanja u sela Vrhovci, Čečavski Vučjak i Šnjegavić čiji se stanovnici nisu evakuirali.
U zoru 10. decembra 1991. hrvatske jedinice iz Nove Gradiške i Slavonske Požege počele su napad na ta sela koja su "pala" bez otpora, a stanovništvo krenulo da bježi prema Bosni, pri čemu se desio masakr nad preostalima u Čečavcu, Čečavačkom Vučjaku, Jeminovcu, Ruševcu i Šnjegaviću gdje je ubijeno 42 mještana - 24 žene i 18 muškaraca, uglavnom staraca.
