Dana 27. siječnja Srpska pravoslavna Crkva proslavila je Blagdan svetoga Save, prvoga srpskog arhiepiskopa. Rođen je oko 1175. godine kao Rastko Nemanjić, a preminuo je 1235. godine. Odrastao je u ambijentu rimokatoličkih i pravoslavnih prožimanja. Tu kompleksnost prihvatio je kao vrijednost te mogućnost dubljega sagledavanja svijeta i tadašnjih (ne)prilika. Poznavao je antičku baštinu, a nadahnjivao se kršćanskom duhovnošću i pogledom na svijet. Prema dostupnim pisanim izvorima, sveti Sava zasigurno nije bio čovjek sklon bilo kakvom radikalizmu. Podizao je crkve i manastire. Poticao je širenje znanja i pismenosti. Bio je vladarski sin, a odbacio je svjetovnu moć i prihvatio monaški život. Nastojao je napredovati u kršćanskim vrlinama. Duhovnost je postala temelj njegova životnoga puta.
U četvrtak 1. veljače 2024. godine u Dvorani znanja Gradske knjižnice Požega održana je Svetosavska akademija. Toliko različitosti na jednom mjestu nije moguće često vidjeti. Našli su se ljudi različitih nacionalnih i vjerskih pripadnosti te uvjerenja i pogleda na svijet. Došli su ugledni požeški intelektualci, umjetnici, zaljubljenici u kulturu, ljudi dobre volje… Program je organizirao jerej Nikola Petrović, paroh požeški, sa suradnicama i suradnicima. Komorni sastav pod ravnanjem maestra Matea Barišića na početku programa izveo je kompoziciju „Tebe pojem“ prema notnom zapisu Sedlaka Komarevskoga, a na kraju „Mnogoljestvije“. Dječja spisateljica Irena Ivetić recitirala je nekoliko pjesama Miroslava Antića, zatim pjesmu „Stvaranje anđela“ autorice Sandre Halt-Ćuže i pjesmu „U ritmu molitve“ iz vlastita pera.
Sveučilišna profesorica Aleksandra Kučeković održala je poticajno predavanje o sakralnoj baštini Srba Zlatne doline. Opisala je graditeljske tipičnosti i posebnosti tih sakralnih zdanja. Prisutni su mogli nešto saznati i o vrijednim artefaktima pravoslavnih hramova u Požeškoj kotlini. Posebno interesantni bili su opisi pojedinih ikona. Riječ je o prvom predavanju u Požegi s temom sakralne baštine Srba nekadašnjega požeškog arhijerejskog namjesništva. Niz crkava uništeno je u Drugom svjetskom ratu. Tada je uništen i znatan dio inventara tih pravoslavnih sakralnih objekata. S obzirom na značajan interes građana za tu temu Povijesno društvo Požega i parohija požeška dogovorit će zajedničke tribine o kulturnoj baštini srpskoga pravoslavnog stanovništva u zapadnoj Slavoniji. U planu je nekoliko predavanja o manastirima Eparhije slavonske. Na taj način želimo razvijati svijest sugrađana o važnosti odgovornoga odnosa prema kulturnoj baštini te potrebi njezine obnove i zaštite.
Prigodom Svetosavske akademije jerej Nikola Petrović istaknuo je važnost znanja u suvremenom društvu. Znanjem i otvorenošću moguće je prevladati predrasude prema drugom i drugačijem. Sveti Sava bio je čovjek znanja te otvorenoga uma i srca za različite izazove. Suvremeni vjerski i svaki drugi oblik radikalizma negacija su vrijednosti za koje se zauzimao sveti Sava, prvi arhiepiskop srpski. Taj svetac bio je orijentiran prema identitetu utemeljenom na ljubavi, duhovnosti, razumu i kulturi. Samo otvorene zajednice i pojedinci, prožeti ljepotom svojih posebnosti, mogu obogatiti druge gradeći odnose povjerenja zasnovane na sličnostima. Ljudi jasnoga i sigurnoga identiteta nemaju potrebu drugima nametati svoje (ne)istine. Svatko ima pravo urediti vlastiti život na način koji najbolje odgovara njegovim težnjama, potrebama i mogućnostima. Različiti su putevi do stabilnosti i sreće ili pak Carstva Božjega. Fichte je objasnio radikalno zlo kao posvemašnju nemoć spram dobra. Na to objašnjenje često je podsjećao Milan Kangrga. Rastko Nemanjić zasigurno nije bio nemoćan spram dobra. Duh Svetoga Save bit će prisutan tamo gdje građani i građanke njeguju dijalog, solidarnost, odgovornost, učenje, pisanu riječ i svako dobro. Ta baština nerijetko je bila pogažena nogama (ne)ljudi koji su se na nju neprestano pozivali mašući glogovim kolcima i krstovima (križevima) želeći nauditi svojim bližnjima. Sijača mržnje i nasilja ima u svim narodima. Takvi pojedinci ponajprije unesrećuju zajednicu u čije ime čine zlo. Na to su ukazivali mnogi umni ljudi, ali s obzirom na to da se taj obrazac neprestano ponavlja o tome treba često pisati i govoriti.
