U subotu 6. svibnja, u Požegi je svečano obilježen Praznik svetoga velikomučenika Georgija. Crkva je bila puna vjernika. Svetu liturgiju služio je otac Nikola Petrović, paroh požeški, a pjevali su članovi Hrvatskoga kulturno-umjetničkog društva Vijenac pod ravnanjem Matea Barišića. Nakon svete liturgije, paroh Nikola Petrović presjekao je slavski kolač. Održao je i prigodnu besjedu o životu svetoga velikomučenika Georgija. Taj svetac je, uz svetu Tereziju Avilsku, zaštitnik grada Požege.
Kao izaslanik požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, na svetoj liturgiji i svečanom prijemu u parohijskom domu, bio je prečasni gospodin Josip Krpeljević. Uz brojne istaknute građanke i građane Požege, prisustvovala je i Kata Holjevac, predsjednica Udruge antifašističkih boraca i antifašista Požege te predstavnici kulturnih i prosvjetnih udruga. Bio je to susret pravoslavnih vjernika, rimokatolika, ateista, agnostika, Hrvata, Srba i drugih ljudi dobre volje. Crkva svetoga velikomučenika Georgija mjesto je povezivanja različitosti. To su prepoznali brojni Požežani i Požežanke.
Jerej Nikola Petrović, paroh požeški, po formalnom obrazovanju profesor geografije i teolog, član je Hrvatskoga kulturno-umjetničkog društva Vijenac i Povijesnog društva Požega. Parohijski dom mjesto je okupljanja i susreta. Pri spominjanju oca Nikole u svakodnevnim razgovorima, ponekad se može čuti da i ljudi, koji ne pripadaju njegovoj vjerskoj zajednici, jednostavno kažu "naš paroh Nikola". Građani poštuju parohova nastojanja.
Parohija požeška proživjela je svoj zlatni vijek tijekom šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. Nakon ratnih i poratnih godina za paroha požeškoga postavljen je otac Ratko Gatarević, a potom gospodin Aleksandar Bjelić. Paroh Ratko Gatarević organizirao je završavanje izgradnje crkve, obnovu uništenoga parohijskog doma i uređenje crkvene porte. Otac Aleksandar Bjelić zaslužan je za uređenje zimske kapele svetoga Jovana Šangajskoga. Od 2021. godine požeški paroh je jerej Nikola Petrović. Posljednjih mjeseci broj vjernika na nedjeljnim i blagdanskim liturgijama znatno se povećao. U većem broju pristupaju svetim tajnama. Paroh je često na raspolaganju za razgovor, čitanje molitava, pouku, ohrabrenje, podršku… Učinjeni su znatni pomaci u kulturi crkvenoga života. Nakon svake svete liturgije u parohijskoj zbornici okupljaju se pravoslavni vjernici, ali i rimokatolici, agnostici, ateisti... Diskutiraju o duhovnim i drugim temama. U tim razgovorima često sudjeluju požeški liječnici Georgije Diklić i Savo Treskanica te autor ovoga teksta. Nedavno je uređena parohijska knjižnica pa građani imaju mogućnost posuđivati knjige. U knjižnicu je postavljena bista Nikole Tesle, rad kipara Nikole Janjatovića. U tom prostoru smještena je i skulptura fra. Luke Ibrišimovića, poklon Povijesnog društva Požega.
U Požeškoj kotlini još uvijek se osjećaju razorne posljedice djelovanja radikalnih nacionalista, ali stanje se polako poboljšava. Svako nastojanje u tom pravcu treba podržati i pomoći svim građanima u prevladavanju ratnih trauma te u suočavanju s prošlošću. Važno je razumjeti i prihvatiti drugoga kao svoga bližnjeg, a u sagledavanju odgovornosti krenuti od sebe i zajednice kojoj pripadamo. Lako je upirati prstom u drugoga. Teško je preispitati svoje postupke i prihvatiti odgovornost za učinjena nedjela. To je mogući put oslobođenja od okova nedavne ratne prošlosti. Većina Hrvata i Srba nisu bili za ratni sukob. Odnose između rimokatoličkoga i srpskoga pravoslavnog življa u Zlatnoj dolini treba, među ostalim, graditi na zajedničkim kršćanskim vrijednostima poštujući principe suvremene demokracije.
