"50 Poems for Snow" pokrenuli ste prije deset godina kao pjesnički festival koji se održava u raznim gradovima na dan prvog obilnijeg snijega na otvorenom. Osim na pjesništvo, događajem skrećete pažnju i na klimatske promjene. Što vas je sve navelo da pokrenete festival?
S obzirom na to da u Zagrebu snijega gotovo da više i nema i da će svaka iduća godina biti toplija od prethodne, ovo je zadnje izdanje festivala koji je kroz nestanak snijega nastojao osvijestiti klimatsku krizu, popularizirati poeziju u gradu, a u zagrebačkom slučaju i reafirmirati jedan javni park protivno pokušajima njegove privatizacije i koncesioniranja javnih igrališta. Dakle, barem u zagrebačkom slučaju, razlozi su višestruki, no poezija, priroda i grad uvijek su bili u prvom planu.
Prvo inozemno izdanje "50 Poems of Snow" dogodilo se 2015. u Prištini, a u međuvremenu je održano i posebno monsunsko izdanje u Phnom Penhu. Plan je od početka bio da festival postane međunarodni. Kako se odvijalo to širenje i stvaranje međunarodne mreže? Koliko su u tom smislu društvene mreže bile važne?
Od početka smo suosnivač Aleksandar Hut Kono i ja zamislili da festival bude međunarodni, iako odmah nismo znali točno kako. Stvar se proširila zahvaljujući prijateljima i poznanicima, a uvelike i zahvaljujući društvenim mrežama i to manje-više spontano. U deset godina izdanja su održana u čak 40-ak gradova, 16 zemalja i na tri kontinenta, a bilo bi ih i više da je bilo snijega koji nestaje zbog klimatske krize. U organizaciju lokalnih izdanja uključeni su pojedinci, knjižnice, udruge i škole. Sve je volonterski. Samo ove zime uključeno je 50-ak pjesnika. Ideja je poput svojevrsnog commonsa, otvorena svima. Kroz sve ove godine slušali smo i otkrivali odličnu poeziju koja, kako bi to rekao Hut Kono, povećava svijet.
Svake godine na kratkom festivalu pjesnikinje i pjesnici čitaju dvije-tri svoje pjesme i po jednu pjesmu pjesnikinje ili pjesnika kojem je izdanje posvećeno. Ove je godine to Federico García Lorca. Koja je ideja iza tih posveta?
Ideja je skrenuti pažnju na poeziju. Obično bismo osigurali i nove prijevode pojedinih pjesama, koje je radio Hut Kono. Posebno bih istaknuo primjer pjesme "Kron" čileanskog pjesnika Nicanora Parre, koju je maestralno i neočekivano prilagodio zagrebačkom kontekstu. Podsjetio bih i da je Zagreb nekad imao Park Federica Garcíje Lorce koji je preimenovan 2002. godine, kada je nazvan po 101. brigadi koja danas u Zagrebu ima i istoimeni trg. Takva praksa duplih imenovanja protivi se pravilniku o imenovanjima i izvorno ime parku treba vratiti, između ostalog i zato što je rijetko metropolitansko obilježje grada.
Svako izdanje festivala prati i autorski plakat...
Plakati su doprinijeli vidljivosti festivala, a uglavnom su poklon prijatelja dizajnera. Ove godine, u povodu obljetnice, prvi put smo proveli mini natječaj na kojem je izabrano rješenje Ane Ogrizović.
