Pojedini lički zaseoci još uvijek su odsječeni od svijeta, još otkako je na ovom području prvi jači snijeg počeo padati 2. februara. Iako su posljednjeg tjedna prošlog mjeseca konačno na kritična mjesta upućeni strojevi Hrvatske vojske, oni se nisu uspjeli probiti do pojedinih udaljenih zaselaka.

Još uvijek izolirani Ličani, jedini izlaz iz blokiranih sela vide u najavljenoj južini i topljenju debelog snježnog pokrivača. Još uvijek je teška situacija je po zaseocima Mazina u Općini Gračac gdje je vojska 28. februara počela probijati državnu cestu koja je bila zatvorena skoro dva tjedna.

- Dva zaseoka su ‘oslobođena’, ali su tri zaseoka s ukupno dvanaest stanovnika još uvijek blokirana. Više ne brojimo dane. Zvao sam i zvao Općinu i komunalno u Gračac, ali ne mogu više. Moja kuća udaljena je dva kilometra od probijene glavne ceste kroz Mazin, pa ne mogu shvatiti da se svih ovih dana nije moglo probiti do nas. Zanima me razlog zašto preostala tri zaseoka još nisu očišćena - pita Jovica Ilić, još uvijek odsječen od ostatka svijeta.

Na drugom kraju gračačke općine u Velikoj Popini, strojevi Hrvatske vojske su 28. februara također započeli proboj snježnih nanosa. Naš sagovornik Đoko Stojisavljević ističe da je selo postalo prohodno tek u nedjelju 4. marta.

- Kako na našoj cesti kroz Popinu nema nikakvih obilježja, prilikom proboja vojska je za čitavih 300 metara promašila put što je kompliciralo dalje čišćenje. Tek poslije vojske dolazili su još iz Komunalca kako bi nam otvorili tu jednu stranu ceste - objašnjava Đoko čija se majka prethodnih tjedana liječila u gospićkoj bolnici.

- Iako smo morali majku dovesti kući još u srijedu kada je vojska počela proboj, uspjeli smo to tek u ponedjeljak. Moram zahvaliti gospićkoj bolnici što su imali razumijevanja. Zaključio sam da kao građani ne trebamo nikome. Zanemareni smo i zaboravljeni. Ne treba biti zapostavljen nitko, a kamoli 40 ljudi, koliko nas živi u Velikoj Popini. Ali, majka priroda i nadolazeća južina popravit će sve ljudske greške i podjele – zaključuje Đoko Stojisavljević.

Još uvijek je par udaljenih zaselaka i na području Udbine ostalo s druge strane snježne barijere.

- U svakodnevnom smo kontaktu s našim mještanima do kojih se ne možemo probiti. Odlučili smo da je bolje tim ljudima odnijeti hranu i lijekove te sačekati da okopni nego se probijati kroz snježne nanose koje je gotovo nemoguće probiti i očistiti. Velika smo općina sa 26 sela i velikim brojem raštrkanih zaselaka. Malobrojno stanovništvo uglavnom je pozne dobi. Naši strojevi su zastarjeli za ovakve katastrofalne vremenske uvjete - navodi zamjenik načelnika Udbine Milan Uzelac. No, i kada snijeg okopni, iza snježnih barijera i zatrpanih puteva ostat će samo nagomilani problemi, razderani, uništeni putevi i prazne općinske kase.

- Sada smo već potrošili 900.000 kuna za ovu zimsku sezonu, a još minimalno sedam dana moramo biti aktivni sa zimskom službom, dok je proračunom bilo planirano tek 270.000. Bit će potrebna i sanacija oko 100 kilometara lokalnih puteva koji su i do ove zime bili u lošem stanju, a poslije proboja teških strojeva od 30 tona, možemo tek misliti što nas čeka kada se snijeg povuče - govori Milan Uzelac o problemima koji se tek očekuju kada se ukaže proljeće.