U zagrebačkom Kinu SC u nedjelju je premijerno prikazan film "Kumek" redatelja Darija Juričana, a predstavljena je i istoimena knjiga Saše Paparelle i Hrvoja Appelta. Dvojica istraživačkih novinara obavila su iznimno dragocjen posao, detaljno mapirajući golemi arhipelag korupcijskog carstva koje je u Zagrebu izgradio gradonačelnik Milan Bandić, pri čemu je svaka tvrdnja poduprta dokazima. U zemlji koja nije prožeta kriminalom ovakva knjiga izazvala bi ozbiljne posljedice. Međutim, u takvoj zemlji za njom ne bi ni bilo potrebe, niti bi dvojica ovakvih novinara bila nezaposlena.
Kako komentirate Bandićevo pojavljivanje na premijeri i kakve su reakcije na film?
Paparella: Vjerojatno mu je netko savjetovao da se pojavi. Očekivali smo da će odgledati film i potom nas popljuvati, međutim on se pojavio, okrenuo na peti i otišao. Iako komentatori tvrde da je dobio neke bodove s tim, nisam u to uvjeren. Reakcije su uglavnom dobre, premda se ponavlja ista priča kao i oko prijašnjih filmova – "sve smo to već znali". Možda dio od nekoliko stotina ljudi s premijere prati politiku i Bandića, međutim Zagreb ima 800.000 građana i naša je želja doprijeti do njih. Pregovaramo s jednom televizijom s nacionalnom koncesijom da otkupi prava na prikazivanje. Nadamo se da će građani vidjeti film prije svibnja 2021., odnosno lokalnih izbora.
Appelt: Gledatelji su poslije projekcije komentirali kako su i prije mnogo znali, ali da su i dosta novog saznali. Film i knjiga iznose do sada nepoznate detalje. Bandić voli sebi tepati da je najdugovječniji od 47 gradonačelnika koliko ih je Zagreb imao od 1851. No nijedan nije Zagreb pretvorio u metropolu nepotizma i korupcije, kao što je to on uspio.
Do sada nepoznati detalj iz naše knjige su tri milijuna kuna koje je tvrtka bliska Petru Pripuzu posudila Bandiću u izbornoj kampanji. Kampanju je vodila Vesna Majher, a ona i suprug su bili dužnici Petrovog brata Zorana Pripuza i Nikice Jelavića
Bandić je znao uz sebe vezati niz skupina, od branitelja preko zajednica nacionalnih manjina do Crkve – u prvim danima vlasti poslao je svoje ljude da obiđu župnike i pitaju što im treba. Da li je u tome formula njegovog uspjeha?
Paparella: Formula je vjerojatno upravo u tome što novac dijeli svima. To nije toliki problem, jer to populistički političari rade, no problem jest što svatko dobije svoj komadić i uglavnom šuti. Počnimo s njegovim prikrivenim ili stvarnim partnerima iz HDZ-a. Prije nekoliko dana objavljeno je da je i potpredsjednik zagrebačkog HDZ-a Ante Plazonić indirektno dobivao novac od Bandića. Film zapravo ne govori toliko o Bandiću koliko o nama, Zagrepčanima. Velik dio prosječnih birača zapravo mu malo što zamjera i ne vidi problem u tome što Bandić radi. Nama se činilo da bi ipak i dio njegovog biračkog tijela promijenio mišljenje ako bi na jednom mjestu sažeto vidjeli koliko zlo taj čovjek predstavlja za grad.
Appelt: Para vrti gdje burgija ne može, da citiram Zabranjeno pušenje. Bandić je jednostavno potkupljivao ljude. No ipak mi je nejasna potpora koju on dobiva od Crkve, bez obzira na to koliko novca dobivala od gradonačelnika. Taj čovjek se fiktivno rastao od svoje supruge Vesne Bandić kako bi ona mogla otkupiti stan u Preradovićevoj, koji je potom prodala najbogatijem Hrvatu Anti Vlahoviću za novac koji drugi građani mogu samo sanjati. Pitanje koje se nameće kardinalu Josipu Bozaniću je kako može podržavati čovjeka koji se ne drži Deset božjih zapovijedi.
Iščašena država
Bandić je partner HDZ-a, no korupcijsku mrežu izgradio je tijekom karijere u SDP-u, koji je to tolerirao. "Dragi prijatelju Milane, bit će još kleveta i laži", tepao mu je tada današnji predsjednik Milanović. Što to govori o strankama?
Paparella: Već nekoliko mjeseci nakon što je u svibnju 2000. prvi put postao gradonačelnik, uz Bandića se vežu afere. Najkasnije nakon njegove prometne nesreće iz 2002. postalo je jasno tko je on. Međutim, SDP-u je bilo bitno biti u Zagrebu na vlasti. Bili su spremni preći preko bilo čega. Uostalom, nije on iz SDP-a izbačen, nego je sam sebe izbacio kada se 2009. mimo volje stranke kandidirao za predsjednika države. To se događa u desetoj godini njegove vladavine koja je tada izgledala kao i danas, a SDP-ovcima to nije smetalo ili makar ne toliko da ga maknu i stave nekog drugog, pa makar izgubili i izbore. Da su to napravili, dobili bi na kredibilitetu i SDP bi danas bio u bitno boljoj poziciji u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj.
Appelt: Bandić je nevjerojatan broj političara, lijevih i desnih, pozapošljavao u Zagrebačkom holdingu. Može se reći da cijena zagrebačkog političara iznosi 10.000 kuna mjesečno. Njihove plaće zapravo su dodaci njihovim primanjima – dosta Bandićevih bliskih suradnika imalo je vlastite privatne tvrtke, što po članku 40. Zakona o državnim službenicima i namještenicima nisu smjeli bez odobrenja nadređene osobe, odnosno Bandića, i trebali su odmah dobiti otkaz zbog teške povrede službene dužnosti. Te firme Bandićevih suradnika su, primjerice, mešetarile gradskim zemljištima. Tu su i slučajevi poput onog pročelnika za mjesnu samoupravu Zorana Nevistića čijih je devet članova obitelji zaposleno u gradskim strukturama.
HDZ bira manje zlo, a kada osjete da to manje zlo znači Bandićevo hapšenje, bit će uhapšen
Bandića prate desetine afera i 13 optužnica – samo ga ona za "Krašograd" tereti da je Grad oštećen za 151 milijun kuna. Podignuta je tek 2015., iako su se sporne zamjene zemljišta odvijale još 2007. Optužnica za aferu "Agram", gdje su optuženi i Slobodan Ljubičić zvani Kikaš i moćni "kralj otpada" Petar Pripuz, podignuta je 2014., a potvrđena tek krajem 2019. Gradonačelnik evidentno nema zaleđe samo u politici nego i u pravosuđu?
Appelt: Bandić i njegovi imaju u pravosuđu i policiji svoje ljude. Brojni su novinari osjetili gradonačelnikov bijes i primili prijetnje nakon što su pisali o njegovim aferama. Vojislavu Mazzoccu je poručio da bi se "njemu ili nekom od njegovih nešto loše moglo dogoditi". Nakon što sam 2008. objavio tekst o milijunski vrijednim nekretninama tadašnjeg Bandićevog najbližeg suradnika Ljubičića Kikaša, dobio sam prijetnje smrću, uključujući i onu da će mi pobiti užu i širu obitelj te sam dvije godine živio pod policijskom zaštitom. Policija do danas nije otkrila tko je te prijetnje slao, isto kao što policija nikada nije ispitala Bandića što je mislio pod prijetnjama upućenim novinaru Mazzoccu. Postoje i dokazi iz kojih je vidljiva poslovna suradnja Petra Pripuza i Mire Vrlje, bratića predsjednika zagrebačkog Županijskog suda Ivana Turudića, a Nacional je pisao kako je Turudić jednu pravomoćnu optužnicu protiv Vrlje u svojoj ladici držao nekoliko mjeseci prije nego što je zatražio izuzeće zbog njihovih rodbinskih odnosa. Jutarnji list je 2016. objavio i SOA-ine snimke u kojima se moglo čuti kako poduzetnik Drago Tadić i Petar Pripuz razgovaraju o osobi s Vrhovnog suda koju nazivaju samo slovom "S", preko koje Pripuz za Tadića prikuplja informacije o stanju predmeta i mogućim koracima koje bi trebalo poduzeti u slučaju Branimira Glavaša. Osim toga, do sada nepoznati detalj iz naše knjige su i tri milijuna kuna koje je tvrtka bliska Petru Pripuzu posudila Bandiću u izbornoj kampanji. Kampanju je vodila Vesna Majher, a ona i suprug su bili dužnici Petrovog brata Zorana Pripuza i Nikice Jelavića. Znači li to da postoji povezanost politike i organiziranog kriminala? Hrvatsko pravosuđe još nije odgovorilo na to pitanje, ali mislim da je Juričan u jednoj rečenici dao najbolji odgovor – živimo u iščašenoj državi.
Paparella: Novinari su zadnjih dvadeset godina napravili sve što su mogli. Mi ne možemo nikog tajno snimati, uhapsiti ili ispitivati.
Iako dio novinara ustrajno radi na tome da Bandića raskrinka, gradonačelnik je istovremeno gajio dobre odnose s vlasnicima medija.
Paparella: Prvo, glavni urednici i vlasnici se druže s moćnicima, pa međusobno počnu raditi usluge. Drugo, postoji prikrivena korupcija – lokalne vlasti indirektno i direktno financiraju medije. Grad Zagreb financira akcije pojedinih velikih novinskih kompanija. Direktno financiranje je navodno Bandiću predložio Juraj Hrvačić, bivši vlasnik Obiteljskog i Narodnog radija. Bilo je to vrijeme krize i u redu je da lokalne vlasti podupru medije. No Bandić je za veliki novac koji dijeli cijelom nizu medija očekivao protuusluge. Najviše novca dobiva Z1 televizija čiji je vlasnik bio Ljubičić Kikaš, a potom i Pripuzov zet. Odlukom suda SDP mora Kikaševoj tvrtki Televizija Sljeme isplatiti skoro 10 milijuna kuna duga za oglašavanje kandidata SDP-a Milana Bandića na lokalnim izborima 2009. Bandićevu kampanju osmislio je Designsystem Borisa Maleševića, a naplata duga nekako je završila kod Kikaša. Mnogo je tu čudnih priča. Do danas se javno ne zna tko je vlasnik većine zagrebačkih radiopostaja – većina tragova završava kod Pripuza i članova njegove obitelji, za što u knjizi dajemo dosta dokaza. Novinar Davor Butković od Pripuza je posudio 250.000 kuna koje mu nije vratio, a istovremeno Poreznoj upravi duguje milijune. Danas, kao što znamo, piše pod pseudonimom. Treba podsjetiti i da je pokojni Marijan Hanžeković, vlasnik Hanza Medije i Bandićev odvjetnik, platio 15 milijuna kuna Bandićeve jamčevine, što je nevjerojatno. Istovremeno je njegovo odvjetničko društvo radilo za tvrtke u vlasništvu Grada Zagreba.
Kako komentirate Bandićev odnos s premijerom Andrejom Plenkovićem – gradonačelnik mu je znao svojim "žetončićima" izravno prijetiti dok mu je držao većinu u Saboru?
Paparella: Očigledno su riješili međusobne probleme. Šest mjeseci prije izbora HDZ nema gradonačelničkog kandidata, a to je prvi kriterij po kojem vidite rade li mu o glavi. Znači da su unatoč povremenim svađama zadovoljni i da im Bandić i dalje obavlja koristan posao. Stranke vode ljudi kojima je najbitniji osobni dobitak – zašto bi se borili da preuzmu odgovornost, što vlast ipak nosi, ako se mogu ispod žita dogovoriti s Bandićem za sinekure?
Appelt: Zanimljivo je da je Bandić 2019. najavio da će u rujnu te godine održati konferenciju na kojoj će ispričati nešto što će promijeniti povijest Hrvatske. Možda je bio spreman objaviti kome je sve radio usluge, s kim mešetario i koga zaposlio, no ta presica se nikada nije dogodila. Inače, u politici je sve stvar prosudbe. HDZ bira manje zlo, a kada osjete da to manje zlo znači Bandićevo hapšenje, bit će uhapšen. Jako je zanimljiva aktualna priča oko sljemenske žičare. Takvu sedmosatnu analizu ne može napraviti bilo kakav pojedinac. Bit će sigurno zanimljivo vidjeti što će se događati u narednim mjesecima, prije lokalnih izbora.
Carstvo korupcije
Bandić je najavio da kreće po sedmi gradonačelnički mandat, dok HDZ i SDP nemaju uvjerljivih kandidata – Mislav Herman i Goran Maras to nisu, Vili Beroš se istrošio. Najozbiljniji izazivač je Tomislav Tomašević iz platforme Možemo! Kako ocjenjujete Bandićeve šanse?
Paparella: Mislim da ima solidne šanse. On može izgubiti, ali netko mora i pobijediti. Na ljevici je previše kandidata, od kojih najviše šansi ima Tomašević, a na desnici zasad kvalitetnog kandidata nema. Bandić po sedmi mandat ne ide zato što želi, nego zato što mora. I to ne samo radi toga da ne završi u zatvoru, nego zato što ga na to tjeraju njegovi prijatelji, navodni vladari Zagreba iz sjene, kojima u slučaju Bandićevog odlaska prijeti rizik da im propadne previše poslova. Gradonačelnik novca i luksuza ima više nego dovoljno. Istovremeno je vidno iscrpljen i ima zdravstvenih problema. Kolege s dvije televizije su mi rekli da razmišljaju o tome da stavljaju titlove kada on govori jer je nerazumljiv. Kako kaže poslovica koju sam čuo u Hercegovini, "dala baba dinar da u kolo uđe, a dva bi dala da izađe". Mislim da bi Bandić dao milijune da može izaći, ali šefovi mu ne daju.
S obzirom na to da je Zagreb tijekom proteklih 20 godina pretvoren u carstvo korupcije, što bi trebao poduzeti onaj tko osvoji vlast iza Bandića?
Appelt: Prvo, aktivirati članak 40. Zakona o državnim službenicima i namještenicima te tako očistiti sustav od nepotizma i korupcije. Potom sa svježim idejama napraviti Zagreb metropolom kakva zaslužuje biti. U Zagrebu ima mnogo pametnih ljudi, ali ne mogu doći do izražaja jer nisu bandićevci. Tijekom istraživanja zaposlenici Grada govorili su nam o potpuno drugačijoj, afirmirajućoj radnoj atmosferi u gradskoj upravi dok je Bandić bio u pritvoru, a vodstvo Zagreba preuzela Sandra Švaljek.
Paparella: Većine Bandićevih kadrova ne bi se trebalo biti teško riješiti, uglavnom nemaju veze sa sektorima koje vode. Njihova glavna kvalifikacija je da su gradonačelnikovi prijatelji. Ako će taj tko dođe svoj posao raditi pošteno, Bandića će ljudi zaboraviti za mjesec dana, kao što su zaboravili Tita ili Tuđmana u koje su se kleli. Tijekom istraživanja otkrili smo priču o Bandićevoj bisti. Trebala je biti postavljena u jednoj od gradskih četvrti, no posvađao se s prijateljem kod koje ju je spremio. Tada su već počele izbijati afere, pa za to nije ni bila najbolja atmosfera. Bandićevo vrijeme nećemo ni po čemu zapamtiti. U više od 20 godina nije napravio ni metar tramvajske pruge, nije obnovio fasade, nije riješio Paromlin i Gredelj. O obećanjima da će izgraditi metro ili novi stadion da i ne govorim. Htio je biti novi Većeslav Holjevac, no to je bio gradonačelnik koji je iza sebe ostavio mnogo toga. Iza Milana Bandića ostaje spaljena zemlja.