U prošlom, 1195. broju Novosti demantijem se javila Millenium promocija, agencija za odnose s javnošću. Pokušali su demantirati sadržaj teksta "Koliko para, toliko piara" koji je objavljen u 1194. broju Novosti od 4. studenog, u kojem sam primijetio kako suvlasnici PR agencija redovno komentiraju izvršnu vlast u hrvatskim medijima, dok u isto vrijeme njihove firme dobivaju unosne poslove od ministarstava, gradova i državnih agencija. Kao blistav primjer takve prakse naveo sam Božu Skoku, profesora na Fakultetu političkih znanosti, istaknutog člana Hrvatskog katoličkog zbora MI i suvlasnika Millenium promocije, firme koja je u zadnjih pet godina iz ministarstava, agencija i drugih institucija središnje države dobila ugovore u vrijednosti od oko 15 milijuna kuna, a iz Grada Zagreba još koji milijunčić.
Za početak, u demantiju Millenium tvrdi da je netočan navod da su imali aktivne ugovore s Gradom Zagrebom, odnosno Holdingom, tijekom 2021. godine, kad je Skoko uoči izbora lijepo pričao o Jeleni Pavičić Vukičević, članici stranke pokojnog gradonačelnika Milana Bandića. S Gradskom plinarom, podružnicom Zagrebačkog holdinga koji je bio pod šapom Milana Bandića i njegovih slugana, sklopili su dvogodišnji okvirni sporazum u srpnju 2019. godine, što će reći da je njegov rok okončanja bio sredina 2021. godine. Štoviše, iz tog okvirnog sporazuma proizašao je ugovor sklopljen 30. ožujka 2021. godine na 74 tisuće kuna, čime je potvrđen dio moga teksta prema kojem je Skoko na televiziji afirmativno komentirao predstavnicu Bandićeve stranke dok je njegova firma imala aktivne ugovore sa Zagrebom. Kad u demantiju kažu da Millenium "u 2021. godini nije imala nikakve poslovne aktivnosti s Gradom Zagrebom, odnosno Zagrebačkim holdingom", jasno je iz priloženih informacija da obmanjuju javnost. Lišena smisla je i tvrdnja da nisu ugovorili posao od "milijun i 800 tisuća kuna", kako sam napisao, nego 1,5 milijuna kuna. Suma iz sporazuma koju sam naveo uključuje i PDV, što će reći da je i ona točna. Kažem, sve je potpuno besmisleno. Kao i demantiranje navoda da su preko ugovora sa Zagrebom zgrnuli milijune. Na tu se opasku brane tezom da su "realizirali" ukupno dva milijuna kuna, kao da je riječ o nekakvom sitnišu. K tome, "ugovorena" suma između Milleniuma i Zagreba znatno je veća od "realizirane". Za našu priču – u kojoj je centralni problem da suvlasnici ovakvih kompanija komentiraju izvršne politike i njihove provodioce s kojima ujedno posluju – to je istovjetno i jednako problematično.
Nije Millenium u zadnjih pet godina iz proračuna dobio 15 milijuna kuna, nego je od ministarstava i "pravnih osoba kojima je država osnivač" dobio 15 milijuna kuna; nije od ZG holdinga dobio posao vrijedan 1,8 milijuna kuna, nego je dobio posao vrijedan 1,5 milijuna kuna plus PDV...
Postojanom logikom su krenuli demantirati i sadržaj teksta u kojem sam se osvrnuo na poslovanje Millenium promocije s Vladinim resorima i pripadajućim nacionalnim institucijama. "Netočna je tvrdnja kako je agencija u posljednjih pet godina 'uglavnom preko natječaja dobila 15 milijuna kuna vrijedne poslove samo iz centralnog proračuna'", piše Millenium, iz kojeg su potom uložili nemali trud da zamagle situaciju. Umjesto u kunama, istaknuli su postotke vlastitih prihoda od ovakvih dealova, pa su sve još podijelili na različite djelatnosti i ugovore s ministarstvima i "pravnim osobama kojima je država osnivač", odnosno državnim agencijama i sličnim institucijama, produženim krakovima HDZ-ovih ministarstava, u administrativnom i političkom smislu. Od 2017. do danas su poslovali i s ministarstvima rada, mora, regionalnog razvoja, gospodarstva, demografije, financija, znanosti, plus s agencijom HAMAG-BICRO, Agencijom za pravni promet i posredovanje nekretninama, Državnim hidrometeorološkim zavodom, Hrvatskim centrom za zadružno poduzetništvo, Fondom za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško...
Sjeckanje postotaka na različite poslove i tijela javne vlasti s kojima su sklopili ugovore ne mijenja činjenicu da je točna cifra od oko 15 milijuna, kako pokazuje Državna riznica, objedinjeno mjesto za registar isplata iz proračuna.
Konačno, Millenium veli da je netočna tvrdnja kako je agencija od Ministarstva turizma i Hrvatske turističke zajednice dobila milijunski tender koji se odnosi na izradu Strateškog marketinškog i operativnog plana hrvatskog turizma. "Činjenica je da je taj posao na međunarodnom natječaju dobio konzorcij konzultantskih tvrtki predvođenih španjolskom tvrtkom THR Asesores en turismo, hoteleria y recreacion, S.A. iz Barcelone, a Millenium promocija je manjinski partner tog konzorcij", konstatiraju. Opet imamo posla s demantiranjem ničega. U drugom dijelu teksta, koji Millenium prešućuje, jasno sam napisao da je u ovom poslu "Milleniumu i još dvjema privatnim firmama uplaćeno tri i pol milijuna kuna", dakle isto što i Millenium naglašava u svom reagiranju.
Rezimirajmo: nije Millenium u zadnjih pet godina iz proračuna dobio 15 milijuna kuna, nego je od ministarstava i "pravnih osoba kojima je država osnivač" dobio 15 milijuna kuna, odnosno jedno te isto; nije Millenium dobio milijunski tender s Hrvatskom turističkom zajednicom, nego su taj posao dobile tri firme od kojih je jedna Millenium promocija, što sam i sam napisao, dakle jedno te isto; nije Millenium dobio posao vrijedan 1,8 milijuna kuna od Zagrebačkog holdinga, nego je od Zagrebačkog holdinga dobio posao vrijedan 1,5 milijuna kuna (plus PDV), odnosno jedno te isto; nije Millenium imao aktivne ugovore s Gradom Zagrebom i Holdingom kad je Skoko po medijima drobio o zagrebačkim izborima, nego... Tu već dolazimo do neistine.
Zašto je uopće ova kompanija poslala demanti koji, kako vidimo, ništa ne demantira nego samo koristi druge riječi i postotke koji u konačnici dolaze do istih rezultata kao i sadržaj moga teksta? Zato što imamo posla s PR-om, strukom koja počiva na strategiji da za pare mijenja sve tako da sve ostaje isto. Činjenice tu nisu bitne, bitno je da se izmijeni percepcija javnosti. Metodu u zapadnom svijetu gdjekad nazivaju "poliranjem govanca". Kod nas se uvriježio ponešto vulgarniji uzvik istog septičkog podžanra: nije govno nego se pas posrao. Ako se inzistiranje na jeftinom pučkoškolskom humoru čini vulgarnim, puno je vulgarnija manipulacija takozvanih PR-ovaca, koji u svom poslu i ovom demantiju pitu nastoje zamijesiti od opisanog sadržaja.
Uostalom, s dosjetkama iz kolodvorskog toaleta prvi je počeo Božo Skoko, glavni junak našeg teksta. Nakon priče u Novostima, na svome Facebook-profilu obratio se "argumentima" iz citiranog demantija, uz mali dodatak: kao ilustraciju je stavio WC papir s uzorkom novinarske štampe, želeći valjda konstatirati da smo jedino podobni za brisanje malograđanskih zadnjica. Isti Božo Skoko uhvaćen je prije desetak godina kako u studentskom glasilu fakulteta na kojem predaje prepisuje teze iz kolumne Borisa Dežulovića, novinara lista koji sada smješta pored WC šolje. Što ti je krizno komuniciranje i izmjena percepcije: današnji tariguz još jučer je Skoki služio kao ubrus.
Zaključno, u cijeloj priči manje su bitni postoci ukupnih prihoda ili novčani iznosi dobiveni na ovakav način, iako su oni u slučaju Milleniuma impresivni. Nebitno je u načelu i što "stručnjaci" tipa Skoke govore u medijskom eteru. Kad Millenium u demantiju kaže da smo njihovog suvlasnika citirali izvan konteksta, to je nemoguće. Jedini kontekst je takav da Millenium posluje s javnim institucijama pod političkom upravom, dok suvlasnici melju o njima u medijskim studijima, gradeći se nepristranima. Čak i da je neka Skokina izjava o državnim financijerima naizgled objektivna, on i njemu slični ne bi smjeli javno nastupati kao nepristrani stručnjaci za "stratešku komunikaciju", "odnose s javnošću" ili izbore. Urednici i novinari koji ih zovu u studio snose pritom najveću odgovornost u dugogodišnjoj sramotnoj obmani javnosti. Prije šest godina, Hrvatsko novinarsko društvo i Hrvatska udruga za odnose s javnošću pozvali su medije da donesu uređivačke politike koje će na transparentan način, između ostalog, definirati odnose između stručnjaka za odnose s javnošću i novinara, urednika i redakcija te propisati kriterije za sudjelovanje u emisijama. Kriteriji, jasno, nikad nisu uspostavljeni, što ponajbolje svjedoče aktivnosti Skoke i njemu sličnih. Mediji i PR agencije i dalje združeno vrše snošaj s javnošću bez njene privole i znanja.
