Knjiga ‘Ruševica, selo na Kordunu’ autora prof. Laze Pekeča još je jedno djelo u nizu koje govori o zloj sudbini te nepostojanju perspektive ovog kraja Hrvatske, posebno nakon onog što se tamošnjim ljudima dogodilo sredinom i krajem 20. vijeka. Prvi od dva dijela knjige od 360 stranica naslovljen je ‘Od postanka do pogroma’ i govori o geografskom okruženju i prošlosti kraja u kome se Ruševica nalazi.
U historijskom dijelu prvog dijela knjige dat je sažet pregled prošlosti Vojne krajine. To je učinjeno pošto današnje generacije učenika kroz redovno školovanje u Srbiji imaju vrlo malo sadržaja o Vojnoj krajini. U Hrvatskoj, pak, historijske istine o Srbima graničarima gotovo nema. Drugi dio knjige naslovljen je ‘Od pogroma do progona’ i govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu, sve do protjerivanja 1995. godine iz Hrvatske.
- Knjiga je nastala kao izraz kolektivne želje pedesetak okupljenih Ruševčana 2013. godine u Novim Banovcima. Želja je bila da se sačuvaju uspomene na protekli život, na ljude i vrijeme kojeg više nema. Ta njihova jednodušnost bila mi je motiv da se upustim u pisanje ove monografije odnosno bibliografije kako je već klasifikovana - kaže profesor Pekeč.
S obzirom na sve što se događalo u 20. vijeku, autor je nailazio na prepreke u dvogodišnjem istraživanju o sudbini Ruševčana koji su se nakon protjerivanja razmilili cijelim svijetom. Mnogi su stradali, nisu bile poznate nove adrese pa se do podataka dolazilo uglavnom telefonskim razgovorima. I stil pisanja je prilagođen ljudima ovog sela koji su u svojim žuljevitim rukama, ako su uspjeli preživjeti brojne strahote Drugog svjetskog rata, držali plug, kosu, srp i motiku dok ih je tek mali broj imao priliku čitati novine, a još rjeđe knjige.
- Osnovni zadatak - da knjiga bude trajno svjedočanstvo o našem bitisanju na tim prostorima, da se sačuvaju bar osnovne činjenice - je postignut. Kad se uzme u obzir činjenica da su mi mnogi izvori bili nedostupni, onda moram da se zadovoljim i ovim dosegom - dodaje Pekeč.
Posebnu pažnju treba obratiti na određene dijelove knjige. Na primjer, autor ističe moralnu veličinu svojih sunarodnika u vremenu devedesetih koji su uspjeli da odole mračnim porivima osvete i tako sačuvaju živote i imovinu svojih komšija Hrvata i Roma. Ne zaboravlja ni primjere čojstva pojedinih Hrvata iz perioda NDH. Važan je i Prilog br. 1 o porodičnim rodoslovima, kao i jedinstveni popis svih ljudskih gubitaka sela u Drugom svjetskom ratu. Tu su još i demografski podaci o kretanju broja stanovnika na području općine Slunj od prvih službenih popisa pa do posljednjeg iz 2011. godine. Kao izvor podataka autor je koristio podatke Hrvatskog zavoda za statistiku i literaturu hrvatskih autora.
Prof. Pekeč dugo nije bio u Hrvatskoj i kaže da sliku Korduna želi da sačuva u svom sjećanju iz onih ljepših vremena, mada ni tada nije bila ružičasta, ali je bar obećavala neku bolju budućnost čega danas nema ni u tragovima. Prvih 250 primjeraka knjige štampanih ćirilicom je brzo rasprodano, a ovih dana je izišlo i 250 primjeraka drugog izdanja na latinici, dopunjeno s tri karte o razmještaju domaćinstava. Izlazak knjige su svojim prilozima pomogli sami Ruševčani.
- Sa ove vremenske distance, četvrt vijeka nakon našeg protjerivanja, Kordun liči na opustjelo i zapušteno područje gdje su nekad uzorane i uzorne poljoprivredne parcele obrasle u korov pa je to zaboravljeno, marginalizovano i zapušteno područje. Perspektivu bih vidio u naseljavanju Bošnjaka jer postaju sve značajniji faktor na području Cetingrada, Rakovice i Slunja, mada i njihov potencijal slabi, jer se i oni sve više iseljavaju. Po Kordunu, pa i po mom selu Ruševici, većina imanja je prodana, često i bez znanja vlasnika, u čemu pomaže hrvatska administracija i prisutna politička scena sa izraženom antisrpskom retorikom. Ako je hrvatskoj vlasti toliko stalo do zaparloženih njiva, mogla ih je devedesetih godina dobiti obrađene i oplemenjene, samo da je ponudila pristojnu cijenu. Oni koji bi prodali odselili bi se, a oni koji bi ostali priklonili bi se novoj vlasti. Tako bi se izbjegao rat, stradanja i razaranja. Budućnost i perspektiva Korduna zapravo i ne postoji - rezigniran je autor ove knjige, prof. Lazo Pekeč.
‘Za mlade i buduće generacije krajiških Srba, posebno onih u rasijanju, ovaj rad će poslužiti kao svojevrstan udžbenik iz tragične prošlosti ponosnog i slobodarskog naroda koji se poslije svih ličnih nesreća i kolektivne tragedije, ponovo podigao na noge i nastavio život sa istom marljivošću, sa istom željom da se ostane i opstane u vremenima koja dolaze. Kao dobar poznavalac sredine u kojoj je ponikao, stasao i radio, autor je uspio da obuhvati veliki dio segmenata koje monografija podrazumijeva i da ih približi ne samo poznavaocima ove sredine već i onima koji ovo selo i ovaj kraj prethodno nisu poznavali…Tako će i potomci raspršenih Ruševčana moći steći solidnu predstavu o kraju iz kojeg su im potekli preci… U obradi događaja iz ratnih sukoba u Hrvatskoj 1991-1995. autor ne ulazi u nabrajanje i obrazlaganja uzroka koji su doveli do raspada SFRJ, načina raspada i, konačno, uzroka vojnog sloma Vojske Republike Srpske Krajine’, stoji među ostalim u recenziji mr. Milana Pavića.
Predratni predsjednik Općine Slunj
Profesor Lazo Pekeč rođen je 1947. godine u Ruševici, današnja općina Cetingrad, na granici sa BiH, odnosno bivšoj općini Slunj. Osnovnu školu završio je u Ruševici i Cetingradu, a učiteljsku školu u Bihaću. Od 1965. godine radio je kao učitelj u Gojkovcu i kao nastavnik u Cetingradu. Vanredno je završio Pedagošku akademiju u Gospiću, studijska grupa hrvatsko-srpski jezik i historija te Fakultet industrijske pedagogije, smjer organizacija nastave, u Rijeci. Bio je direktor osnovne škole u Cetingradu te predsjednik i sekretar Općinskog komiteta SKH u Slunju, te u dva mandata bio predsjednik Općine Slunj, neposredno uoči rata, od 1986 do 1990. godine. Knjiga ‘Ruševica, selo na Kordunu’ je izišla 2015. godine u izdanju novosadskog Prometeja, a autor Pekeč danas živi u Zemunu.
