Kad govorimo o ljudskim pravima i pravima na slobodu izražavanja, izgleda da danas svjedočimo više pokušaju da sačuvamo stečene pozicije, nego što osvajamo nova polja o čemu razgovaramo s koordinatoricom programa u organizaciji Article 19 Robertom Taveri.
Vidimo šta se dešava u zemljama unutar Evropske unije, kao što je slučaj u Mađarskoj i donedavno Poljskoj, a rezultati izbora u Slovačkoj, gdje je pobijedila desnica, govore da bi se i tamo moglo desiti slično. Kad pričamo o slobodama tu ne možemo svrstati Rusiju, a i mi ovdje, na Balkanu, imamo popriličnih problema?
Article 19 se bavi primarno pravima na slobodu izražavanja. Kad govorimo o tome širom Evrope vidimo urušavanje slobode govora na mnogo načina. Prvo, pozicija novinara u društvu, kako ih perpetuiraju građani, sve je lošija. Teško je reći da li se Evropa sada bori da sačuva situaciju kakva je ili da je poboljša, ali rekla bih da unatoč nekim očiglednim primjerima unazađivanja prava na slobodu izražavanja, a spomenuli ste ih nekoliko, u državama gdje je politička scena autokratska, postoje i otpori u društvu koje se snažno bori i zagovara pravo na slobodu izražavanja koje treba da bude ispred svake političke odluke, kako na nacionalnom nivoima, tako i na nivoima Evropske unije.
Vidite li uspjeha u toj borbi?
Postoje brojni zakoni o kojima se debatuje na nivou Evropske unije koji će uticati na medijske slobode i na pravo na slobodu izražavanja. Jedan od njih, koji pobliže pratim, inicijativa je protiv SLAPP tužbi u Evropi, odnosno strateških tužbi protiv javnog istupanja, koje se primarno podnose protiv novinara, ali i aktivista za ljudska prava i zaštitu životne sredine. Kao rezultat postojanja tih tužbi u svim EU zemljama, Evropska unija je odlučila da izađe sa inicijativom koja će, da tako kažemo, postaviti zaštitne blokove kako bi se borili protiv SLAPP tužbi. Trebamo još vidjeti kakav će biti taj finalni tekst naredne godine kad ga Evropska komisija usvoji.
Šta ćemo sa zemljama koje pretendiraju postati članice? Broj SLAPP tužbi je ogroman, Srbija je 10. zemlja u Evropi po broju tužbi. S druge strane, Mađarska se time ne bavi jer kroz vlasništvo kontrolira medije, pa njih neće ni doticati štogod Komisija usvoji?
Očigledno je da direktiva Evropske komisije neće uticati direktno na zemlje kandidate za članstvo, ali će nekog uticaja ipak biti. Većina zapadno-balkanskih zemalja, poput Srbije, BiH, Crne Gore… zemlje su kandidatkinje koje će morati prilagoditi svoje zakonodavstvo onom u EU. Dakle, ako direktiva prođe, kad budu primane u EU morat će to učiniti, što uključuje zaštitu kad je riječ o građanskim tužbama. Srbija je specifična jer gleda u Evropu i zainteresirana je da je se tretira kao državu koja poštuje medijske slobode, a ukoliko se takvo zakonodavstvo prihvati moglo bi biti poticajno za vladu.
U entitetu Republika Srpska u BiH usvojen je Zakon o kleveti, odnosno usvojene su izmjene postojećih zakona pa se kleveta kriminalizira, po čemu se više približava Rusiji. Bojite li se da bi kriminalizacija klevete mogla zaživjeti i van Republike Srpske?
Da, Narodna skupština Republike Srpske je usvojila promjene Zakona o kleveti koje pomjeraju odbranu sa građanske u kriminalnu sferu. U Article 19 smo uvijek potencirali da se kleveta mora dekriminalizirati kako bi se postavili u standard slobode izražavanja. Ako me pitate da li bi taj zakon mogao imati posljedice i na ostatak BiH, moramo vidjeti. Postoji mogućnost da se primjenjuje i ostatku Bosne i Hercegovine. Ono što sam čula od predstavnika civilnog društva u toj državi je da postoji osjećaj da je Zakon počeo da djeluje na civilno društvo kroz strah, jer vam se može suditi. Dakle, već je poprimio efekt povlačenja. Također, moram reći da konzorcijum za medijske slobode dolazi u BiH krajem mjeseca gdje ćemo se naći sa brojnim donosiocima odluka, poput vladinih predstavnika, ali i predstavnika civilnog društva i novinara. Raspravljaćemo o pitanjima klevete, kao i sigurnosti novinara u državi.
Kad vidimo izvještaje o medijskim slobodama Reportera bez granica, ako izostavimo azijske zemlje, vidimo da je najgore stanje u Grčkoj, Albaniji i Srbiji. Kako vidite dalju borbu za slobode?
Uskoro očekujemo nove izvještaje, ali stalno ponavljamo isto: stanje jako zavisi od političke volje. Te tri zemlje imaju različite probleme i pitanja. Kad pričamo o Srbiji vidimo da su novinari i branitelji ljudskih prava vrlo često mete napada ličnosti koje su na vlasti, bilo na državnom ili lokalnom nivou, što prate kampanje u medijima s namjerom da dodatno uznemire, a tu onda i SLAPP tužbe. Konverzacija se tako sa javne sfere prenosi u privatnu. To su elementi koji zajedno čine problem. Oni nisu pojedinačni, već su to sve načini da se utiša kritika i informacija koja otkriva problem u radu zvaničnika ili radu vlade.
Da li ste optimistični na kraju?
To je teško reći jer je ovo pitanje tek izašlo na površinu 2017. godine nakon ubistva novinarke sa Malte Daphne Caruane Galizie. Dakle, već je šest godina kako se civilno društvo bavi SLAPP tužbama. Prvo je trebalo identificirati problem jer nije bilo baš jasno u tom momentu šta se dešava. Znali smo da postoji mnogo tužbi i slučajeva, ali nismo ih mogli identificirati kao takve. Ako pogledamo šta su civilno društvo i novinarska zajednica postigli proteklih šest godina to je impresivno, jer smo uspjeli mobilizirati EU da djeluje. Ne želim biti pesimistična, ali sve zavisi od svake od zemalja, kako će i da li će primjenjivati ozbiljno zakone protiv SLAPP tužbi. Nadamo se da ćemo vidjeti pozitivne primjere. Vidimo slučaj Irske gdje se reformira kleveta i uvode anti-SLAPP zaštitnici što bi mogao biti model koji bi mogle pratiti i druge države. Engleska i Wales isto uvode zaštitnike. Dakle, postoji pokret, ali sve i dalje zavisi od političke volje u državama.
