Polijevanje WC-a kantom vode, grijanje zdjele na šporetu za kupanje, pranje robe na ruke, skupljanje kišnice – svakodnevnica s početka 20. stoljeća postala je zbog suše realnost i sadašnjeg vremena za mnoge mještane ličke općine Brinje. Katarina Holjevac i njenih dvoje djece prestali su brojati koliko je prošlo otkad su zadnji put napunili čašu vode na slavini. Tokom cijelog ljeta voda se u njihovim cijevima pojavila samo na 20 dana. Veći dio ove godine im je prošao u raznošenju kanistera za osnovne životne potrebe.
Nestašica vode u Brinju nije nikakva novost, ali mještani ovakvu oskudicu ne pamte. U Brinju se učestali problem s vodom javlja još od 2017. Kombinacija starih vodovodnih cijevi od željeza i azbesta, koje datiraju još iz 1970-ih, te ekstremna suša, sve češća prirodna pojava, unazađuju stanovništvo u ovom dijelu države. Kiša je ovo područje od početka godine počastila samo dva puta. Sve što je padalo u blizini, njih je zaobilazilo. Pljuskovi iz smjera Karlovca bi došli do Kapele, a dalje ni makac. Nije bilo ni snijega kakvog je znalo biti u Lici i koji bi, postepenim otapanjem na planinskim vrhovima do aprila ili maja, osiguravao pune rezervoare vode. Pumpe na izvorištu Žižići isključene su zbog niske razine vode.
S Katarinom smo se sreli na njenom radnom mjestu, u lokalnom dućanu u središtu općine. Njena porodica vodu za piće kupuje, a izdvojili su čak 100 eura za bačvu od 1.000 litara koju su spojili u podrumu prirodnim padom i na nju priključili veš mašinu. Drugu bačvu jednake zapremnine donirala im je općina.
Vodoopskrba ima ogromne gubitke - Zlatko Fumić (Foto: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL)
- Meni ljudi govore: "Kako ti funkcioniraš, divim ti se, ja ne bih mogao!" A ja kažem: da si u toj situaciji, morao bi. Ja sam skupljala vodu sa žlijeba da bismo mogli politi zahod. Sin trenira taekwondo, svaki dan mu treba čista roba za trening, svaki dan se mora tuširati. Kćer dolazi vikendom iz Opatije s fakulteta, ima jako dugačku kosu, ne može je oprati kod kuće u tim uvjetima. Prošle godine je isto bilo slabo, dva dana je nema, pa ima, ali ovako nije bilo nikad. U vodovod se nije dovoljno ulagalo. Tražimo krivce, samo ne znam u kome, ali kad nemaš vode svi su ti krivi. Možemo samo moliti Boga da kiša padne - objašnjava Katarina. Ona živi na samom ulazu u Brinje nakon silaska s autoceste. Taj dio je na uzvišenju, a voda slabog kapaciteta i niskog pritiska ne može se popeti do njene i kuće njenih susjeda. Kuće u podnožju imaju vodu u intervalima, obično nestaje do dva puta dnevno.
Kako nam govori načelnik Zlatko Fumić, problemi s vodom prevazilaze kapacitete Općine. Njihov izvorni proračun je nešto veći od dva milijuna kuna. Da nema fiskalnog izravnanja od četiri milijuna kuna, teško bi mogli opstati, pogotovo kad se jave poteškoće. Prostrana općina od 358 kvadratnih kilometara na kojoj živi oko 2.600 stanovnika, ima ogromnu vodovodnu mrežu pa sve to zahtijeva uključenost države. Predstavnici Hrvatskih voda iz Rijeke zadnjih dana istražuju točan uzrok nestanka vode. Ličko-senjska županija im je financijski pomogla, ali to je prema Fumićevim riječima, još uvijek nedovoljno. Na pitanje jesu li pozvali Vladu na hitan sastanak, načelnik odgovara da je to svakako u planu, no da se ipak nadaju većoj kiši koja bi trenutno mogla napuniti rezervoare.
- Radi se bazen iz EU fondova u Stajnici, selu u sastavu Brinja. To je investicija od sedam milijuna kuna. Tu ćemo imati dodatno zahvaćanje vode na dubljem nivou. Mi imamo površinski izvor u Žižićima, od tuda bi se spustili 30 metara, kažu da su dolje znatne količine vode. Međutim, to će poskupiti rad poduzeća, a i ovako jedva preživljava. Cijene struje su im 100.000 kuna, a od naplate vode dobiju 150.000 kuna. Gdje su još plaće za njih, kvarovi, održavanje... U proteklom periodu imaju na mjesečnoj razini skoro 100.000 kuna gubitaka. Ja se bojim da ćemo od jedne male sirotinje dobiti veliku - govori načelnik i dodaje da su nekadašnji gubici od 70 posto, uslijed svih problema, dodatno povećani. Naime, nedostatak vode izaziva još više kvarova jer u cijevima ostaje prazan zrak. Kad se voda ponovo uključi, dolazi do eksplozija u cijevima.
Ugrožena mu je sirana - Danijel Delić
Širom općine su postavili 16 spremnika s vodom. S obzirom na ogromnu površinu, spremnici su otišli onim ljudima koji duži period nemaju vodu, uz mogućnost da ih susjedi također koriste. Na lokalnoj tržnici napravljene su zalihe vode za piće u kantama od sedam litara. Samo u jednom danu je podijeljeno 237 kanti. Pravilo je da jedna ambalaža ide jednom članu kućanstva. Uključeni su i vatrogasci koji dovoze vodu svima koji su u potrebi.
Na području Brinja vlada pomalo paradoksalna situacija jer sada je u prednosti onaj tko ima šternu s tehničkom vodom ili privatne bušotine u polju. Takvo je stanje u selima Prokike i Vodoteč. U kratkom obilasku Vodoteča sreli smo ljude koji ne znaju za bolje od bunara u dvorištu iz kojih crpe vodu za kupanje ili za napoj životinja. Brinjska vodovodna mreža na izdisaju do njih nikad nije ni došla. Jedva tridesetak stanovnika u većini nisu ni bili zainteresirani za tu vodoopskrbu, prije svega jer ih je malo u selu.
- Bakćemo se stalno s vodom, ali zasad nemamo problema, šterna je puna. Vodu za piće cijeli život dovozimo u kantama. Ovdje se ne isplati uvoditi mrežu za par kuća i provoditi kilometre cijevi. To treba poslije održavati, a to bi nam bilo preskupo. Što imamo, imamo - komentira Miroslav iz Vodoteča koji ima bunar star 70 godina.
Stotinjak kilometara dalje, u okolici Korenice, na snazi je restrikcija vode. U Bjelopolju, Grabušiću, Bjelopoljskom Tuku i Jasikovcu u toku su privremeni prekidi u vodoopskrbi. Hidrometeorološki uvjeti su jednaki kao u Brinju, a zbog suše događaju se i puknuća cijevi. Voda prema Bjelopolju će se do daljnjeg puštati od 14 do 18 sati, a prema Grabušiću od 15 do 19 sati. Mara Ognjenović iz Bjelopolja živi sama. Četiri sata dnevno ima vodu za piće, a za ostale kućne potrebe skuplja kišnicu i odlazi na cisternu smještenu u središtu sela.
- Nešto se mora riješiti. Kad dođe zima, morat će odlučiti hoće li je zatvoriti ili otvoriti. Ličke zime su znale biti oštre, znate, bojim se da cijevi ne bi zaledile. Evo, padala je kiša sad za vikend, pa sam je hvatala u kantama od 20 litara da imam za kupatilo. Ja bunara nemam. Snalazimo se, dalje ne znamo šta ćemo - govori Mara.
Budimo solidarni – Ante Kovač (Foto: Dino Stanin/PIXSELL)
Bez vode nitko ne može, no situacija je nešto teža ako o stalnom dotoku vodu nekome ovisi osnovna egzistencija. Tako je u Grabušiću kod obitelji Delić. Danijel već šest godina ima siranu. Kako kaže, posao bi bio ubitačan i izazovan sve i da imaju vodu bez prestanka. Za proizvodnju sira neophodna je topla i čista voda. Kad se oko 15 sati voda pojavi u njihovim cijevima, ona na početku bude mutna pa je samim tim neupotrebljiva.
- Mi ne stignemo sve srediti u ta četiri sata koliko ima vode. Sve se mora oprati i dezinficirati. Ujutro pomuzem krave. Muzilicu treba detaljno oprati, znači treba nam topla voda. Još uvijek radimo, ali ako se ovo nastavi, nećemo moći. Bez dostupne čiste vode ne ispunjavamo sanitarne uvjete za proizvodnju hrane jer moramo poštovati cijelu proceduru. Za kućne potrebe ćemo se već nekako snaći - priča nam Danijel.
Načelnik općine Plitvička jezera Ante Kovač preko svog Facebook profila zamolio je Koreničane i stanovnike ostalih naselja da budu solidarni i da se suzdrže od prekomjerne potrošnje vode. Naveo je da potok Plitvice ne stoji dobro, da je vrelo plitko i da su redukcije prema Bjelopolju – neophodne.
- Voda se pusti ujutro i navečer uvijek u isto vrijeme, ali se prekidi dešavaju kad je Korenica na vrhuncu potrošnje. Pokušat će se aktivirati neke bušotine kako bi se nadomjestio vodostaj na Vrelu. Uz pomoć Hrvatskih voda je dosta ulagano na poboljšanje sustava, ali po pitanju izvorišta i aktiviranju postojećih bušotina, iz nekih razloga nije napravljeno ništa. Nadamo se da će ovo biti povod. Znam da nije lako i da se neki smatraju građanima drugog reda, ali bez redukcija ne samo da neće imati vodu oni, nego ju neće imati nitko. Ozbiljnog snijega nije bilo godinama, problemi su posvuda sve veći i jednostavno se moraju tražiti rješenja kako bi se zaštitio što veći broj stanovnika - ocijenio je Ante Kovač.
