Dugogodišnjeg kritičara alžirske vlade i jednog od glasnijih alžirskih novinara Ihsana El Kadija policajci u civilu uhitili su u gradu Boumerdèsu, na kućnom mu pragu, na Badnjak. Odveli su ga do ureda medija koje vodi, Radija M i Maghreb Emergenta. Novinarima su naredili da napuste prostorije, zaplijenili računala i radne materijale, zakračunali vrata, a El Kadija smjestili u istražni zatvor. Pritvor mu je 15. januara produžen, a sudska odluka o tome donijeta je bez nazočnosti njegovih odvjetnika. Prvotno zakazano za 18. januara, ročište je održano tri dana ranije, a El Kadijevi odvjetnici o novom terminu nisu bili obaviješteni. Nekoliko dana prije uhićenja El Kadi je objavio analizu alžirske političke situacije u kojoj podcrtava ulogu vojske, koja još uvijek vuče glavne političke konce u zemlji.
"Snage sigurnosti godinama su u usponu. Rastu i izvješća o zlostavljanju i slučajevima mučenja tijekom policijskih pritvaranja. Pokretanje novih postupaka gomila se i zamara pravosuđe. Sigurnosno-pravosudni aparat radi punom parom, a da ne govorimo o mašineriji koju se održava u javnom prostoru, zbog koje nam zemlja izgleda kao trajno opsadno stanje", napisao je, među ostalim. El Kadiju nad glavom sada visi optužba za izvršenje ili poticanje djela koja bi mogla ugroziti državnu sigurnost, za što je predviđena maksimalna kazna od sedam godina zatvora. "Ne postoji apsolutno ništa što bi moglo opravdati pritvaranje. On nije opasan kriminalac i ne može nigdje pobjeći jer su mu vlasti već oduzele putovnicu", kazala je medijima njegova kćer Tin Hinane El Kadi. Progon El Kadija dolazi uslijed drugih slučajeva zastrašivanja i pritvaranja novinara u Alžiru. Lani su vlasti uhitile ili osudile desetke drugih novinara. O tome negoduju organizacije za ljudska prava, ali bez jačeg odjeka, naročito među europskim vladama kojima se obraćaju. U interesu je zemalja Europske unije da s alžirskom vlasti održavaju dobre odnose, s obzirom da Alžir posjeduje goleme energetske rezerve nafte i plina. Alžir je i prije rata u Ukrajini bio treći najveći opskrbljivač EU plinom, zadovoljavajući 11 posto njenih potreba. Alžirske su rezerve sada – u trenutku kada se traže alternative ruskoj energiji – važnije nego ikad. Primjerice, prije pola godine talijanska je vlada sklopila s Alžirom niz sporazuma, kako bi smanjila ovisnost o Moskvi u opskrbi energijom.
Od 2019. kada je stasao reformski pokret Hirak, alžirske vlasti intenzivno guše sve oblike otpora u zemlji. Podsjetimo, masovni prosvjedi natjerali su 2019. predsjednika Abdelaziza Butefliku da odustane od petog mandata i podnese ostavku. Međutim, nikakve značajne reforme nisu se kasnije dogodile, a represija je pojačana otkako je na vlast krajem 2019. došao Abdelmadžid Tebune, na izborima koje su bojkotirali milijuni glasača. Iza rešetaka su završile stotine aktivista povezanih s Hirakom, ponajviše sindikalisti i novinari. Središnjice nezavisnih sindikata zatvorene su i zapečaćene. Nadzor i kriminalizacija sindikalnog rada (uključujući prijetnju kaznenim progonom za "terorizam") postali su uobičajeno stanje stvari. Zbog svega toga lani su u više navrata u zatvorima diljem zemlje politički zatvorenici štrajkali glađu. Europski parlament u međuvremenu je usvajao razne rezolucije o stanju ljudskih prava u 44-milijunskom Alžiru, da bi one uvenule u briselskoj birokraciji i energetskom biznisu. A režim, riječima Tin Hinane El Kadi, kritičarima i dalje daje samo jedan izbor – ili napustite zemlju ili idite u zatvor.
