S Renatom Petekom, predsjednikom nedavno osnovanog Kluba nezavisnih zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, razgovaramo u pauzi između brojnih rasprava oko usvajanja Generalnog urbanističkog plana (GUP): skupštinska oporba i kritički dio javnosti u svojim su reakcijama argumentirali da gradonačelnik Milan Bandić i HDZ kao njegov koalicijski partner kontroverznim izmjenama i dopunama kane javni prostor grada podrediti vlastitim političkim i kojekakvim poslovnim interesima. Nakon što je Bandić u ponedjeljak odbacio preostalih 11 HDZ-ovih amandmana, čime je ostao bez podrške vijećnika iz te stranke, GUP je u utorak većinom glasova odbijen, pa smo našeg sugovornika odmah zatražili komentar.
Kada sam sve zbrojio, prema službenim dokumentima, gradonačelnik je u zadnjih 19 godina upravljao s 177 milijardi kuna javnog novca, a rezultati su mizerni. Gledajući samo ekonomski, njegov mandat je prilično neuspješan
- Trgovačka koalicija HDZ-a i Milana Bandića ovaj se put nije uspjela dogovoriti oko cijene. Bandić je postavio cijenu koju premijer Andrej Plenković nije bio spreman platiti. Trenutno je takva situacija. Kako će biti za tri mjeseca ili nakon parlamentarnih izbora, vidjet ćemo. Ali nema posustajanja. Javni interes mora biti iznad privatnog. Borba se nastavlja sve dok je Milan Bandić gradonačelnik Zagreba. Amandmani su kao koncept problematični jer ih se, eto, može dodavati nakon što je struka provela cijeli postupak oko GUP-a. U ovakvim okolnostima zalažemo se za izradu novog GUP-a na stručnim osnovama - kaže nam Petek.
Je li Zagreb postao, što pokazuje i ova privremeno završena saga o GUP-u, grad slučaj? Gradski odbor SDP-a najavio je i mogućnost organizacije referenduma za Bandićev opoziv, no to je zahtjevna inicijativa?
I to je moguće, a građani, što je vidljivo iz nekoliko održanih prosvjeda, definitivno pokazuju sveopće nezadovoljstvo Bandićevom politikom i načinom upravljanja gradom. U 15 dana trebat će skupiti 140.000 potpisa građana, a da bi referendum uspio, potrebno je da 250.000 građana glasa za opoziv Milana Bandića. Čak bi dvije trećine zastupnika u Skupštini bilo dovoljno za pokretanje referenduma. No to je moguće jedino u slučaju većeg loma u vladajućoj većini, dakle između Bandića i HDZ-a. Pokretanje referenduma je definitivno ogroman zalogaj koji treba sagledati posebno, ne u smislu taktiziranja nego rizika, jer za 15 mjeseci imamo redovite lokalne izbore. Dotad Gradu može biti nanesena dodatna šteta, a građani traže jednim dijelom reakciju oporbe na to stanje, pa su oporbeni klubovi potaknuli i referendum o samom GUP-u, odnosno da se raspiše referendum na kojem će građani odlučiti o daljnjem razvoju Zagreba.
Zagreb voli nezavisne
Grad Zagreb je prošlu subotu odaslao priopćenje pod naslovom ‘Istina je’ u kojem navodi da su izmjene i dopune GUP-a strateške i razvojne unatoč kritikama strukovnih udruga, po kojima bi se izglasavanjem ovakvog GUP-a prenamijenilo čak 500.000 četvornih metara zelene površine?
Cjelokupna prenamjena s amandmanima, koji su sada dijelom povučeni, iznosi preko milijun kvadrata. Našli smo da su neki amandmani prijedlozi nekih privatnih i pravnih osoba koji su pokušali to isto već provući putem javne rasprave, ali su im oni tijekom 2017. i 2019. bili odbijeni jer nisu u skladu sa zakonom ili prostornim planom. Netko je očito te odbijenice uzeo i prepisao kao svoj ili amandman svoje stranke i uložio ga u Skupštini. Ne postoji grad u Hrvatskoj gdje se amandmanima, odnosno prigovorima ili prijedlozima, osim u nekim nomotehničkim ispravkama, mijenja krajnji dokument. Ovaj prijedlog bi doista prenamijenio gradski zeleni pojas, posebno u Novom Zagrebu.
Kako vi kao vijećnik oporbe nastupate prema svemu lošem što se događa u Gradu Zagrebu?
Osobno proučavam razne gradske tvrtke i njihove sustave, baš zato što sam u Skupštinu došao lišen prethodnog iskustva rada na toj razini. Sakupio sam razne dokumente iz ZET-a, Vodovoda i drugih velikih tvrtki. Kada ste već spomenuli grad slučaj, rekao bih da se stvari u gradu odvijaju stihijski. Primjerice, pogledamo li ZET-ov vozni red koji se u tramvajskom ili autobusnom prometu svakodnevno preskače, zaključit ćemo da zapravo nedostaje ili vozača ili autobusa. Zašto? Riječ je o lošem planiranju: vozača tramvaja je dovoljno, dok se autobusi, iako ih nema dovoljno, poklanjaju onim gradovima gdje vlada HDZ. Tako su u prosincu 2018. autobusi poklonjeni Benkovcu, Drnišu i Korčuli. Dok se bolji autobusi poklanjaju, oni u Zagrebu nedostaju. ZET-u do danas nije stiglo 29 novih autobusa koji su trebali biti kupljeni iz europskog fonda. Autobusa je sada nedovoljno i zbog toga što se loše servisiraju, oni su dati na milost vanjskim tvrtkama, nakon što je netko potpisao ugovor da ih ne mogu servisirati radnici ZET-a. Raspuštaju se cijeli odjeli za održavanje vozila u ZET-u jer se sve predaje vanjskim tvrtkama – privatnicima. Procijenio sam da milijardu kuna godišnje imamo obaveza prema vanjskim uslugama, a također je Državna revizija ustanovila da za to ne postoji nikakva ekonomska računica. Bespotreban odljev novca nalazimo u činjenici da gradska uprava i Holding rentaju svakodnevno vozila, gdje se cijena iskazuje u dnevnom najmu, a ugovori su potpisani na godišnjoj razini. Što se tiče gospodarenja otpadom, on se također predaje privatnicima koji ga recikliraju, a grad to košta enormno puno, što je jedan od razloga zbog čega će odvoz otpada prilično poskupjeti. Kamione gradske Čistoće na Jakuševcu dočekuju radnici privatne tvrtke, što Grad košta 64 milijuna kuna godišnje. Ti privatnici profitiraju jer jedini s dozvolom mogu ucjenjivati Grad cijenom. U dokumentima sam pronašao ogroman broj nepotrebnih ugovora za poslove koje mogu i moraju obaviti podružnice Holdinga, odnosno gradske tvrtke. Kada sam sve zbrojio, prema službenim dokumentima, gradonačelnik je u zadnjih 19 godina upravljao s 177 milijardi kuna javnog novca, a rezultati su mizerni. Gledajući samo ekonomski, njegov mandat je prilično neuspješan.
Naše brojke ugrubo govore da je dug u gradskom proračunu bliži deset milijardi kuna. Imamo veliki teret od pročistača voda, Arene Zagreb i buduće žičare. Blagajnu opterećuje i mjera roditelj odgojitelj, koja je na razini proračuna Grada Siska
Odmaknimo se nakratko od Bandića: zadnjih se dana spominje činjenica da niste primljeni u SDP?
Plan o spajanju stranke Naprijed Hrvatska, čiji sam bio vijećnik, sa SDP-om proizašao je iz sporazuma po kojem je SDP pravni sljednik te stranke, pa sam kao njezin glavni tajnik dokumentaciju za upis predao upravo SDP-u. Mandat u Skupštini dobio sam 2017. također zahvaljujući Davoru Bernardiću, odnosno prema sporazumu da ondje uđem kao zamjena za jednog SDP-ovog zastupnika. No dogovor oko mog ulaska u SDP nije bio ispoštovan, dobio sam poruku da u tom trenutku nisam dobrodošao. To se, treba reći, dogodilo još lanjskog lipnja i srpnja.
Nije li vam uskraćivanjem članstva u SDP-u zapravo učinjena usluga jer ste i bez njih, čini se, prepoznati kao ambiciozan gradski zastupnik s petljom da kaže ono što drugi samo misle?
Moguće je. Ne žalim za tim. Moram reći da se osjećam prirodnije u postojećoj situaciji jer već desetak godina djelujem u lokalnoj politici u raznim procesima, uvijek putem nezavisnih projekata i lista i ta nezavisna pozicija daje puno više prostora za brže djelovanje nego što je to slučaj unutar stranačkog sustava. Naravno, postoje i mane tog nezavisnog modela, ali Grad Zagreb voli nezavisne.
Jeste li vi igrač Darija Juričana, kao što smo mogli čuti prozivke iz nekih SDP-ovih krugova?
Nisam, naravno. Juričana sam upoznao nakon što je primijetio da sam putem vijećničkih pitanja dobio brojne odgovore o Gradu do kojih on nije mogao doći, a bili su mu interesantni za film o Bandiću. Tako smo surađivali oko nekih interesnih točaka u njegovoj predsjedničkoj kampanji. On je na svoj način uvelike doprinio da se razmontira Bandićevo loše upravljanje gradom. Koliko znam, i u SDP-u su u tom kontekstu zadovoljni razmontiravanjem Bandićeva gradskog sustava.
Opet ništa bez Bandića… Na koje saveznike računate kao novopečeni predsjednik Kluba nezavisnih zastupnika, dakle od centra nalijevo, i koji su vam radni planovi?
Samim postojanjem Kluba, koji još čine zastupnici Marko Torjanac, Marijana Sumpor i Tihomir Milovac, naš manevarski prostor u Skupštini je mnogo veći. Hoće li to nadalje rezultirati stvaranjem neke platforme, ostaje za vidjeti, a saveznici su, dobro ste rekli, od centra prema lijevo. Dodao bih, oni koji nisu okaljani suradnjom s Milanom Bandićem. Vjerujem da u okviru razgovora s oporbom mora doći do suradnje, posebno u kontekstu lokalnih izbora nagodinu, da ćemo morati i osobne ambicije staviti u drugi plan jer na koncu, ako Bandić ode, bit će prilike za sve da zajednički upravljamo našim gradom. Surađujemo s Klubom lijevog bloka – Zagreb je naš, ORaH, Za grad, Radnička fronta i Nova ljevica – kao i onim stranke Glas. Odnos s HSLS-om ovisit će pak o njihovoj suradnji s HDZ-om nakon parlamentarnih izbora. Osnovni cilj je pobijediti Milana Bandića.
Grad je krajnje zapušten
Imate li gradonačelničkih ambicija?
Imam. Ako oporba postigne zajednički sporazum o izlasku na izbore, neće mi predstavljati problem stati uz nekoga ako ćemo time ostvariti ključni cilj – rušenje Bandića, kao i uspostavu kvalitetne vlasti koja će moći pokrenuti grad i realizirati određene projekte. Osobno smatram da sam dobro detektirao potrebe građana, upoznao sustav iznutra, analizirajući i prateći kako grad funkcionira – stihijski i bez ikakvog plana i strategije.
Prema informacijama pročelnice Gradskog ureda za financije Daniele Juroš Pečnik, u gradskom proračunu navodno manjka više od milijardu kuna?
Naše brojke ugrubo govore da je taj dug bliži deset milijardi kuna. Imamo veliki teret od pročistača voda, Arene Zagreb i buduće žičare za koju će sadašnji osnovci, kada se zaposle, još uvijek plaćati dug putem prinosa u proračunu. Sve to skupa strašno opterećuje blagajnu, kao i mjera roditelj odgojitelj, definirana za pet tisuća korisnika, koja je na razini proračuna Grada Siska i košta 365 milijuna kuna godišnje. To je mjera koju je Bandić uveo naprosto kao predizborno obećanje i sada se pokušava njezinim revidiranjem iz nje izvući. Nisam siguran kako će se opravdati pred biračima koje je njome ciljao. Uostalom, kao i sve druge koji čine njegov fiksni fond birača.
Čini li vam se da je stanje u Zagrebu samo odraz politike na državnoj razini? Mediji neprestano bruje o različitim aferama, od političkog kadroviranja do nekretninskih afera ministara. Pratili ste ih, vjerojatno? Kako li je tek na nižim razinama vlasti?
Jesam, detaljno. Svi se ugledaju na Grad Zagreb i ako bi tu došlo do promjene i ako bi se pokazalo da postoji način drugačijeg i boljeg, prije svega transparentnijeg upravljanja gradom, onda bi taj model mogle lakše pratiti i ostale lokalne sredine. Promjene su potrebne na području prometa, gospodarenja otpadom, obrazovanja, opremanja škola i vrtića, kroz evaluaciju socijalne politike i kulture, koja je u Zagrebu devastirana i zapuštena, posebno nezavisna. Ali Milan Bandić sustavno uništava političku kulturu, pri čemu je GUP najbolji primjer, i onemogućava građanima da više participiraju u odlukama. Primjerice, nije dozvolio da se elektroničkim putem predaju primjedbe na GUP. U suprotnom, imali bismo sto tisuća, a ne samo 30 tisuća primjedbi na izmjene i dopune GUP-a.
Kakav Zagreb vidite u budućnosti?
Postoji potencijal, iako će financijski ispočetka biti jako teško. Teško će biti raditi s ljudima koji su ušli u sustav Grada tako što je riječ o Bandićevim rođacima, prijateljima, suradnicima, štogod, trebat će se pobrinuti za brojne ugovore za koje sada ne znamo i smanjiti nepotrebne troškove koji trenutno postoje. Tržišna utakmica treba biti ravnopravna za sve, a ne da postoji određeni krug odabranih koji u startu znaju da je natječaj postavljen tako da jedino oni mogu na njemu proći. To treba učiniti odmah. Ne treba tražiti savršena rješenja koja iziskuju puno vremena, nego ići s konkretnim, ekonomski isplativim i održivim te brzim rješenjima. To je ovom gradu, koji je krajnje zapušten, nasušno potrebno.
