Optuživački pogledi na kiosku zbog traženja kondoma, sakrivanje uložaka u papirnate vrećice na blagajni i roditeljske zabrane gledanja "škakljivih" scena na benignom večernjem filmu. Odrastanje vrvi od postiđenosti i nelagode. I materijala za traumu ima na pretek jer je seksualnost jedan od najvećih društvenih tabua. Kasnije, kroz sazrijevanje, malo šta se suštinski mijenja zbog nepostojanja seksualnog odgoja i obrazovanja u školama. Stoga je velika vjerojatnost da mnogi odrasli ljudi u Hrvatskoj ne bi znali objasniti što je točno menstruacija niti što su humani papilomavirusi. Do spoznaje o tjelesnoj autonomiji i o pristanku na seks svatko dolazi drugačije.
Donedavno smo o seksu na našem jeziku mogli čitati u raznoraznim ženskim i muškim časopisima, i to isključivo u rubrikama "zabava" i " lifestyle". Kritičko propitivanje i profesionalna, etička obrada ovih tema započela je prije tri godine na portalu Reci.hr. Osnivačica i urednica medijske platforme o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima je novinarka Renata Ivanović. Ona je uočila golemu prazninu na domaćoj medijskoj sceni pa je svo stečeno znanje u toj domeni odlučila usmjeriti ka podizanju svijesti o neiscrpnoj temi.
Reci.hr obraća se svim dobnim i spolnim skupinama te osobama svih seksualnih orijentacija. Renata nam govori da su joj na početku savjetovali da se drži jedne niše jer iz tržišne perspektive, objašnjavali su, nije pametno obraćati se baš svima. S obzirom da nije bila željna još jednog komercijalnog portala s oglašivačima, nije se htjela ograničavati na jednu ciljanu skupinu. Smatra da se seksualna i reproduktivna prava odnose na velik dio čovjekovog života u bilo kojoj dobi.
- To područje života najčešće se koristi za marketing i za zabavu, a tako se izvrću činjenice. To mi je bila jedna od početnih motivacija. Kao novinarka sam često obrađivala teme iz reproduktivnog zdravlja. Radila sam u velikim redakcijama 1990-ih i 2000-ih i nerijetko sam bila pod pritiscima da teme moram obrađivati na šablonski način. Kasnije je došao i klikbejt. To me je nerviralo, tu sam imala prve otpore. Što se tiče reproduktivnog zdravlja žena, s liječnicima sam dolazila do saznanja kako se cijeli zdravstveni sustav prema njemu odnosi. Ono se ne njeguje kako bi trebalo, a usko je povezano s kompletnim zdravljem, i mentalnim i fizičkim. Okidač za pokretanje portala je bio i političke naravi, cijela ona rasprava o Istanbulskoj konvenciji koja je otišla u krivom smjeru - objašnjava Renata.
U tri godine rada Reci.hr-a objavljeno je nešto više od hiljadu tekstova. Redakciju čini tek nekoliko novinara i novinarki. Iako postoji potreba za još profesionalnog kadra, to proširenje koči financijska održivost. No bez obzira na to, redakcija ima velike planove i ambicije. Osim pisanog dijela, pokrenuli su i video produkciju. Prvi takav projekt Sex Ed by Reci.hr radili su u suradnji sa seksualnom edukatoricom Paulom Brečak. Tamo su obradili razne teme: od prvog spoja, pristanka na seks, menstruacije do masturbacije.
Drugi projekt je Sex Ed Glossary. Riječ je o desetominutnim emisijama rađenim i za TV emitiranja. U ovom serijalu sugovornici su mladi koji javno dijele svoje iskustvo i stručnjaci koji pojašnjavaju nastanak određene pojave, pojma i njihove moguće posljedice. Zahvaljujući tom serijalu Deutsche Welle je Reci.hr krajem 2022. zvao na međunarodnu konferenciju Brave New Media. Renata govori da su HTV-u ponudili da emisije besplatno emitiraju na nekom od svojih programa. Rečeno im je da to nisu u mogućnosti izvesti jer ni na jednom od četiri kanala nemaju program za mlade.
Renatina redakcija od samog početka zagovara uvođenje seksualnog obrazovanja u škole. S 25 udruga su pokrenuli peticiju koja je u dva tjedna skupila čak 12.000 potpisa.
- Otpor prema tom programu se temelji na stavu: neće nitko našu djecu učiti kako da se seksaju. A to nije podučavanje o seksualnom odnosu, te kritike smo i mi dobivali za portal. Konzervativci tvrde da će djeca ranije stupati u seksualne odnose, ako tako nešto bude u školama. Sva istraživanja potvrđuju da to nije istina. Zemlje koje imaju seksualno obrazovanje unutar sustava pokazuju da osobe kasnije stupaju u odnose, odgovornije su, koriste kontracepciju i imaju puno manje maloljetničkih trudnoća. Najbolji primjer je Nizozemska, oni su postigli odlične rezultate. Ekonomska kriza 2008. se odrazila na budžetiranje obrazovnog sustava pa su ukinuli seksualno obrazovanje. Nakon dvije godine su to vratili jer su porasle maloljetničke trudnoće. Po tome se vidi da su informirani mladi odgovorniji. Dakako, na tim satovima se gradi i odnos prema drugima. Ima manje diskriminacije, prihvata se različitost, druge seksualne orijentacije i ima manje vršnjačkog nasilja - govori Renata.
Komentiramo kako crkva kao institucija možda i najviše šteti u napretku jer ima veliki autoritet među vjernicima u svemu, pa tako i u seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Renata govori da crkva odavno ima primat i kontrolu te da tu poziciju ne napušta. Složili smo se da je moguće u isto vrijeme biti praktični vjernik ili vjernica i seksualno pozitivna osoba te odgovoran roditelj koji razgovara s djetetom o seksu.
Ona napominje da je najveći problem što država ne čini ništa. Prije više od deset godina Hrvatska je potpisala obavezu izrade Nacionalne strategije za unaprjeđenja seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Do danas ne postoji ni nacrt.
Kada se prisjeća svog odrastanja, Renata, danas 60-godišnja žena, govori da je njena generacija u srednjoj i osnovnoj školi ponešto mogla čuti na satovima razredne zajednice i biologije. O drugačijim seksualnim orijentacijama nije bilo riječi generalno u javnosti jer se, kako kaže, to jako skrivalo.
- Danas je to drugačije zbog hrabrih, mladih influencera koji otvorenije progovaraju. U području seksualne pozitivnosti na društvenim mrežama imamo zajednicu ljudi koji na svoj način pronose glas o tome. Mi ni od literature nismo imali ništa. Što se tiče roditeljskog odgoja, u mom slučaju se svodio na upozorenja na neželjenu trudnoću. O pristanku na seks se nije govorilo. Mene je mama, kad sam dobila prvu menstruaciju, odvela ginekologu na razgovor, nije bilo stigme oko toga. Nažalost, mislim da roditelji to ni danas ne rade. Ja sam zatrudnjela kao apsolventica i vodila sam trudnoću na studentskoj poliklinici. Ona danas ne postoji. Imam prekrasno iskustvo, tamo sam dobila odličnu zdravstvenu i savjetodavnu uslugu. Nažalost, mi smo izgubili zdravstvenu zaštitu, posebno djevojaka - zaključuje Renata Ivanović.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma