Za razliku od mladih koji odlaze u Irsku ili Njemačku, SDP-ov Matko Burić se nakon studija politologije u Zagrebu vratio u rodni kraj. Na posljednjim lokalnim izborima u općini Gradac, koja se nalazi na Makarskoj rivijeri, pobijedio je HDZ i u 31. godini postao jedan od najmlađih načelnika u Hrvatskoj.

Nedavno ste zabranili prikupljanje potpisa za referendum kojim se traži otkazivanje Istanbulske konvencije?

Dali smo negativan odgovor na upit da dozvolimo prikupljanje potpisa na općinskim površinama. Dakle, mi nismo zabranili referendum na teritoriju općine, potpisi se mogu prikupljati ispred crkve i na privatnom zemljištu. Vidio sam da neki mediji to nazivaju udarom na demokraciju, ali ja mislim upravo suprotno. Ne može se udarom na demokraciju zvati nešto što udara na nečija prava, a čvrsto smatram da mogući referendum udara na pravo žena žrtava nasilja da im se omogući zaštita. Moje poimanje morala je suprotno tome. Ovdje se čak ne radi o ideologiji, nego o moralnoj higijeni.

Jeste li se konzultirali s nekim iz SDP-a prije donošenja odluke?

Ne, ovo je isključivo moja odluka i odluka mojih kolega, iako sam čuo da su i Grad Rijeka i Supetar također zabranili prikupljanje potpisa. Nitko nas iz stranke nije kritizirao, dapače, svi pozitivno reagiraju.

Kako su reagirali sumještani?

Iskreno, drugi razlog zbog kojeg sam to zabranio je činjenica da ne želim previše ideologije u lokalnoj sredini. Smatram da se tamo moramo baviti komunalnim poslovima i da se društvo ne smije dijeliti na dva pola. Naravno, moraju se znati povijesne istine, održavati moralna higijena i ne smije se prešućivati revidiranje povijesti, ali se time ne želim baviti na lokalnoj razini. Taj referendum doživljavam kao unutarstranačku bitku na desnici i nisam dopustio da se to prelama preko leđa stanovnika naše općine. Koliko sam upoznat, a mi smo mala sredina, većina ljudi nema ništa protiv takve odluke.

Mnogi mladi odlaze iz Hrvatske. Kako to da ste vi završili u politici?

Živio sam u Zagrebu i imao posao na neodređeno. Radio sam u Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i onda se otvorio natječaj za direktora Turističke zajednice Drvenika. Uvijek sam bi nekako rodoljubno i domoljubno orijentiran, iako sam ljevičar, ali mislim da se to ne kosi jedno s drugim. Kako sam i lokalpatriot, prijavio sam se na natječaj i dobio posao. U tri godine, koliko sam bio tamo, mislim da sam napravio dosta. Kada sam vidio da s tog mjesta ne mogu popraviti stvari za koje sam u općini smatrao da funkcioniraju loše, politički sam se angažirao i pobijedio na izborima.

Zašto razdvajate rodoljublje, domoljublje i ljevičarstvo?

Namjerno sam rekao da sam rodoljub i domoljub iako sam ljevičar, jer se u određenim društvenim skupinama stvara dojam da je to u koliziji. Smatram da se domoljublje ističe djelima, a ne riječima i ja to radim. Da malo banaliziram, veći je domoljub onaj koji očisti zarastao put ili ugasi požar od osobe koja maše zastavama, a ne plaća poreze.

Kažete da ste ljevičar. Jeste li onda u krivoj stranci?

Nisam. Smatram da je SDP s manama koje ima, a svi ih imaju, praktički jedina brana i jedina jaka snaga koja može zaustaviti desni radikalizam i konzervativnu revoluciju koja nadire.

Kako gledate na unutarstranačke sukobe? Podržavate li Bernardića?

Mislim da SDP-u ne odgovaraju javni sukobi putem medija, tako da ću sve što mislim reći na stranačkim tijelima.

Podržavate li reviziju Vatikanskih ugovora?

Naravno da ih se mora revidirati, to uopće nije sporno. Zalažem se za slobodu pojedinca, zato i jesam lijevo orijentiran. Želim da svaka osoba može prakticirati svoju vjeru, međutim, smatram da je dovoljno da se ona prakticira u crkvenim ustanovama i u prostorima koje zakupljuje crkva. Nisam za vjeronauk u školama.

Manje od godinu dana ste na dužnosti načelnika. Kakvo ste stanje zatekli i jeste li uspjeli promijeniti stvari kojima niste bili zadovoljni?

Kada sam preuzeo dužnost, općina Gradac kao pravna osoba praktički nije postojala u zemljišnim knjigama. To govori dovoljno. Imali smo proračun od 12 milijuna kuna, a prostorno smo najveća općina na Makarskoj rivijeri. Ni komunalnom infrastrukturom niti politikom zapošljavanja nismo pratili bogatije, susjedne općine. To sada, sa svojim timom u kojem su svi mlađi od 40 godina, pokušavam promijeniti. Općina prije našeg dolaska nije koristila sredstva iz EU fondova i nije imala razvojnu strategiju. Uspjeli smo povući sredstva za javne radove i to oko 400.000 kuna, za obnovu vrtića i mijenjanje javne rasvjete po 100.000, a za javnu strategiju 130.000 kuna. To su simbolična sredstva za početak. Aplicirali smo za još nekoliko projekata i čekamo odgovore. Kako je turizam naša najjača gospodarska grana, prvenstveno nam je na umu komunalno uređenje. Depopulacija nam je velika, 2007., odnosno 2008. godine imali smo 215 djece u vrtiću, sada ih ima 115. Po dolasku na vlast ukinuli smo naknade općinskim vijećnicima i smanjili smo izdatke za političke stranke.

Koliko stanovnika danas broji vaša općina?

Po popisu imamo oko 3000, ali realno nema više od 2000 stanovnika. Ljudi se bave isključivo turizmom i ugostiteljstvom, imamo jedan jedini proizvodni pogon, i to uljaru koja radi sezonski. Protiv depopulacije se borimo. Pokušavamo otvoriti poduzetničku zonu kako bi motivirali ljude na ulaganja u male proizvodne pogone. Općinske prostore doslovno dajemo za kunu. Uveli smo poticaje za otvaranje pogona u iznosu od 10.000 kuna, imamo poticaje za građenje i grijanje bazena radi produljenja sezone, ali i za naše mlade koji se požele vratiti iz inozemstva. To su simbolična sredstva, ali želimo im pokazati da mislimo na njih. Svi prvašići su dobili tablete, u Gradcu i Drveniku smo opremili informatičke kabinete i napravili nekoliko igrališta.

Kako gledate na decentralizaciju i teritorijalni preustroj zemlje?

Decidirano tvrdim da imamo previše županija. Ne vidim svrhu njihovog postojanja. Ako to nekome smeta, one se i dalje mogu zvati županijama, a ne regijama kako to neki predlažu. Ali ih mora biti pet do sedam, pri čemu bi Dalmacija trebala biti jedna od njih.

Godišnjica je Bitke na Sutjesci. Pamti li Gradac svoje heroje?

Drvenik je po broju stanovnika drugo mjesto u tadašnjoj državi koje je najviše nastradalo u Drugom svjetskom ratu. Spomenici poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora u Drveniku, Zaostrogu, Podaci i Bristu su netaknuti, a u Gradcu je jedan miniran. Obnova je skupa. Radi se o radu Antuna Augustinčića. Rado bih ga obnovio pa ćemo pokušati nabaviti sredstva kroz fondove.