GREVIO – mehanizam za praćenje Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koji nadzire i provedbu Istanbulske konvencije, objavio je evaluacijsko izvješće o mjerama koje bi Hrvatska trebala učiniti u svrhu sprečavanja rodno uvjetovanog nasilja i provedbu konvencije.
Među brojnim preporukama taj mehanizam poziva hrvatske vlasti da istražuju sve oblike nasilja nad ženama, uključujući seksualno nasilje, uhođenje, seksualno uznemiravanje, genitalno sakaćenje i prisilni brak, kao i iskustva ranjivih skupina žena – LGBT populacije starijih žena i migrantica. Hrvatsku je pozvala i na reviziju nastave, nastavnih planova i programa s ciljem uklanjanja negativnih stereotipa o ženama i djevojčicama i njegovanje jednakosti.
Takve mjere trebale bi promicati rodnu ravnopravnost, razumijevanje nasilja nad ženama, temeljeno na načelima Istanbulske konvencije i osigurati suradnju s nevladinim organizacijama po pitanju promicanja jednakosti, nediskriminacije, spolnog zdravlja i položaja nacionalnih i etničkih manjina.
- Sve što je napisano u izvještaju stoji i učinjen je jako dobar presjek stvari. Država bi to trebala shvatiti ozbiljno – kaže za Novosti Dunja Bonacci, neovisna konzultantica za suzbijanje nasilja nad ženama s dugogodišnjim iskustvom u radu s nevladinim i međunarodnim organizacijama.
Referirala se pritom na komentare RH na spomenuto izvješće rekavši da se iz njih ne vidi da bi moglo doći do suštinskih promjena vezanih uz suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Hrvatskoj.
„Radi se dosta površno i problem je provedbe zakona. Recimo, zakoni su nam rodno neutralni i ne prepoznaju ni rodnu uvjetovanost nasilja nad ženama ni to da se radi o najčešćem obliku obiteljskog nasilja. Nerazumijevanje nesrazmjera moći koja stoji iza rodno uvjetovanog nasilja dovodi primjerice do problema dvojnih uhićenja. Grevio nam zamjera da se isključivo bavimo obiteljskim nasiljem i ne govorimo o drugim oblicima nasilja nad ženama koje Istanbulska konvencija navodi – također podvlači.“
Grevio upozorava i da od 25 skloništa za žrtve obiteljskog nasilja koje osiguravaju ukupno 346 kreveta, trenutno ne ispunjavaju uvjet od jednog obiteljskog mjesta na 10 tisuća stanovnika.
- Hrvatska odgovara da su njihovi kapaciteti 66 posto popunjeni. Ali ako smo potpisali da ćemo provesti Istanbulsku konvenciju i ako ondje piše da mora biti toliko i toliko obiteljskih mjesta na 10 tisuća stanovnika, onda to moraš ispoštovati. Da ne kažem da se centri za žrtve silovanja uopće nisu osnovali. Ideja tog centa nije samo savjetovati, pružiti psihološku i pravnu pomoć, već je ideja da žrtva na jednom mjestu može dobiti sve što joj treba: od forenzičkog pregleda do psihološke pomoći i da je ne moramo šetati pod svim institucijama u gradu. Da ne govorim o teškoćama ako žrtva nije iz Zagreba. Ne postoji dubinsko razumijevanje o tome što je to nasilje nad ženama – kaže Bonacci.
Posebno zanimanje javnosti izazvala je najava Ministarstva pravosuđa i uprave o uvođenju specijalizacije sudaca za predmete vezane uz nasilje nad ženama. Ministarstvu smo se obratili s pitanjem kako bi to konkretno trebalo izgledati i tko bi mentorirao suce. Dok ne dočekamo odgovor, naša sugovornica smatra da bi na pitanjima rodno uvjetovanog nasilja trebalo raditi putem različitih kolegija na fakultetima i visokoobrazovnim institucijama gdje se školuju budući policajci i socijalni radnici, suci, odvjetnici…
- Ako već učiš kazneno pravo, valjda možeš i učiti kroz semestarski kolegij o nasilju nad ženama. No pitanje je kako će biti osmišljen kurikulum: tko će predavati, hoće li se učiti samo pravni aspekti ili od žena koje rade direktno sa žrtvama? Ima cijeli niz pitanja – zaključuje Dunja Bonacci.
