Među jednim od odbijenih amandmana koje je oporba predložila na proračun tijekom ovotjedne rasprave u Hrvatskom saboru, bio je i onaj lijevo-zelene koalicije kojim se tražilo veće izdvajanje za provedbu Istanbulske konvencije.
“Hrvatska se obvezala na provedbu Istanbulske konvencije, ali nije izdvojila značajnija sredstva za njezinu provedbu, posebice za stambeno zbrinjavanje žena i djece nakon izlaska iz nasilja (jer nema dovoljno skloništa) ili nakon izlaska iz skloništa. Zato smo predložili da se u proračunu u tu svrhu umjesto 350.000 kuna izdvoji 2,35 milijuna kuna”, predložili su iz koalicije. Amandman je podnijela Rada Borić, koja je za Novosti rekla kako proračun nije moguće pretraživati pa bi ga se trebalo čitati kao krimić. Kao znakoviti detalj navela je i da se prilikom njegove pretrage riječ “žena” nijednom ne pojavljuje.
- Pojam ‘ravnopravnost spolova’ se pojavljuje kod pravobraniteljice kojoj su smanjili sredstva za milijun kuna – ističe Rada Borić.
Od preko 300 amandmana oporbe, prihvaćena su tek tri. Jedan od njih je amandman Vesne Nađ koji se odnosi na podršku ženama koje su preživjele nasilje za što će se izdvojiti dodatnih 500 tisuća kuna. Borić je predložila dva amandmana, koji - kao i ostali lijevo-zelene koalicije - nisu probijali proračun već su tražili da se, primjerice, oduzme novac za duhovnu skrb i preusmjeri medicinskim sestrama da im se dodatno plati rad.
No čak i da su amandmani Rade Borić bili prihvaćeni, ne bi bili, kako je rekla, dovoljni za ispunjenje obećanja koje je Vlada dala.
- Logično je da Vlada nije usvojila amandmane jer bi to bio politički čin. No sama Nacionalna strategija za suzbijanje nasilja nad ženama, donesena 2017., godinu dana prije ratifikacije Istanbulske konvencije, nije utemeljena na stvarnim potrebama. Primjerice, princip po kojem svaka županija treba imati svoje sklonište napravljen je po teritorijalnom kriteriju, što ne mora biti ključno. Čak i ako to uspijemo ostvariti, nećemo pokriti preporučen broj mjesta prema Istanbulskoj konvenciji koja određuje jedno sklonište na 30.000 stanovnika”, rekla je za Novosti Mirjana Kučer iz splitske udruge Domine te dodala kako je Nacionalna strategija zapravo temeljena na Istanbulskoj konvenciji, no nedostaju joj neke bitne stavke iz nje poput kriznih centara.
Hrvatski parlament Istanbulsku konvenciju ratificirao je u Saboru u travnju 2018. godine, a stupila je na snagu u listopadu iste godine. Unatoč pokušajima njenog opoziva, putem inicijative Istina o Istanbulskoj konvenciji koja nije uspjela skupiti dovoljno potpisa, Hrvatska od nje nije odustala. No što od tog potpisa imaju zlostavljane žene danas?
Istanbulskom konvencijom zahtijeva se sustavno financiranje postojećih nevladinih skloništa i savjetovališta koja godinama jedva preživljavaju
Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, Autonomna ženska kuća Zagreb i Zaklada Solidarna poručile su da dvije godine nakon ratifikacije Istanbulske konvencije, a na samom pragu podnošenja prvog izvještaja o njezinoj provedbi, nije došlo do gotovo nikakvog pomaka.
“Brojke u teško prohodnom proračunu ne odražavaju obaveze iz Istanbulske konvencije kojom se zahtijeva sustavno programsko proračunsko financiranje postojećih nevladinih skloništa i savjetovališta koja godinama jedva preživljavaju”, poručili su.
Nakon što je u ožujku prošle godine inicijativa #spasime, predvođena glumicom Jelenom Veljačom, organizirala prosvjed na zagrebačkom Trgu kralja Tomislava gdje se okupilo nekoliko tisuća ljudi, premijer Andrej Plenković obećao je konkretne poteze Vlade u suzbijanju nasilja nad ženama. Plenković je, između ostalog, rekao kako će se otvoriti dežurni telefon za žrtve nasilja dostupan svima 24 sata, otvoriti sigurne kuće u šest županija gdje ne postoje, te izmijeniti kazneni zakon u smjeru pooštravanja kazni.
Sanja Sarnavka (FOTO Marko Lukunić/PIXSELL)
Jedino što je ostvareno, kako pokazuju statistike, jest da se pooštrilo kažnjavanje jer je u odnosu na prethodnu godinu sada već broj kaznenih od prekršajnih djela kad je riječ o nasilju nad ženama, kako su nam rekle sve naše sugovornice. No, i dalje u nekim mjestima policajci privode i žrtvu i nasilnika te prijavljuju oboje ako su djeca svjedoci, rekla je za Novosti Sanja Sarnavka iz zaklade Solidarna.
- Država još uvijek nema mehanizme za pomoć ženi i djeci za izlazak iz nasilja, jer ne osigurava sredstva. Zaklada Solidarna pomaže ženama tri mjeseca. Dajemo novac samo za hitne situacije. No, imamo niz upita žena koje su izašle iz nasilja prije nekog vremena i sada nemaju što jesti. Sredstva su nam ograničena, pogotovo sada kad u vrijeme epidemije ne možemo raditi prave kampanje. I kako će onda žena izaći iz nasilja - pita Sarnavka. U svom priopćenju Solidarna i Autonomna ženska kuća naglasile su kako obećanje premijera o uspostavljanju skloništa u šest županija nije niti blizu realizacije.
Sarnavka je napomenula kako su prije tri dana potpisani ugovori sa županijama za izgradnju dvaju skloništa.
- Županije su prošle godine od Vlade dobile nalog da otvore skloništa do kraja godine te da se prijave na jedan od regionalnih fondova koji funkcionira po principu najbržeg prsta. Naravno da ničiji prstić od županija nije bio najbrži. Stoga su skloništa prebačena na udruge. U nekim županijama skloništa vodi Crveni križ - rekla je Kučer. Sarnavka je napomenula kako su prije tri dana potpisani ugovori sa županijama za izgradnju dvaju skloništa.
- U odnosu na prošlu godinu, financijska sredstva su se smanjila i upitna su samo za autonomna skloništa koja vode udruge žena. A upravo Istanbulska konvencija naglašava da je potrebno osigurati podršku žena ženama. Naime, postoje institucionalna, vjerska i autonomna skloništa od kojih su neka u nastajanju. Na nekim područjima, kao što je Dalmacija, postoje samo vjerska skloništa, koja sama određuju koga će primiti. Primjerice, Dubrovačko-neretvanska županija tvrdi da ima sklonište, no to je nekakav dom Caritasa Dubrovnik, koji uopće ne prima zlostavljane žene - rekla je Kučer.
Tako su se, na primjer, Autonomnoj ženskoj kući Zagreb, prvom skloništu u ovom dijelu Evrope, sredstva u posljednjih 10 godina, pa tako i nakon ratifikacije Istanbulske konvencije, kontinuirano smanjivala, kako su priopćili iz ove udruge.
I kad je riječ o programima savjetovanja stvari ne stoje bolje.
- Prošle godine u studenom potpisani su ugovori za savjetovanja, a ove godine sredstva su smanjena za jednu trećinu. Nama to znači 70.000 kuna manje nego prošle godine”, rekla je Kučer.
Kad je pak riječ o uspostavi dežurnog telefona, još jednom od Plenkovićevih obećanja, povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici održan je sastanak Nacionalnog tima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama gdje je predstavljena telefonska linija 116 006 Nacionalnoga pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja. Dežurstva i organizacija rada povjereni su Udruzi za podršku žrtvama i svjedocima.
- Postoji sedam organizacija koje su imale SOS telefon za žene žrtve nasilja. I kako onda opravdati da je odabrana Udruga za podršku žrtvama i svjedocima iz Osijeka? - upitala se Kučer.
Sarnavka je dodala kako se nije odradila edukacija s organizacijama koje imaju iskustva u pružanju pomoći ženama. No nada se da će se ipak u taj proces uključiti i organizacije koje znaju to raditi, jer savjetovanje tome kako pomoći ženama uzima vremena i iziskuje stručno znanje.
Dok se ne bude točno znalo koliko se i kako novac troši, rekla je Sarnavka, neće biti moguće dati točan odgovor na pitanje kako se provode Istanbulska konvencija i drugi propisi zajamčene politike za suzbijanje nasilja nad ženama.
