Kako komentirate prijedlog prvog Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova?
Prijedlog prvog Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova Vlada je u obvezi donositi temeljem Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem republike Hrvatske (NN 123/2017). Plan bi trebao upravljati javnim politikama, a iste te politike za ravnopravnost spolova nema od 2015. godine, premda se u uvodu strateškog plana predlagatelj, dakle Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH ili sama Vlada, na istu poziva. Zakonom su propisana načela na kojima bi se ovaj srednjoročni, petogodišnji plan za ravnopravnost spolova trebao razvijati, ali on te odlike jednostavno nema. Predloženi plan niti je zasnovan na cjelovitoj rodnoj analizi, niti je učinkovit, niti sadrži mjerljive kvalitativne i kvantitativne učinke, a niti ukazuje na preporučenu i potrebnu sektorsku suradnju s organizacijama civilnog društva. Upitna je i održivost jer su sredstva predviđena Akcijskim planom za naredne dvije godine provedbe ovog plana praktički već potrošena, a s obzirom na proces donošenja i krpanja plana upitna je i stvarna transparentnost. Plan je loš jer je i rodno neutralan, znači da ne sadrži mjere namijenjene poboljšanju neravnopravnog položaja, prije svega žena u odnosu na muškarce. Donosi se forme radi, i to s dvije godine zakašnjenja, valjda kako bismo ispunili uvjete za razvijanje strateških projekata koji uključuju i korištenje sredstava EU fondova.
Plan je i napisan jako loše. Definirano je previše prioritetnih područja, što je posljedica paušalne procjene stanja ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti spolova. Neke mjere su definirane kao ciljevi, a ne kao aktivnosti. Ne sadrži niti jedan kvalitativan učinak iako ih u uvodu predviđa. Koriste se zastarjeli statistički podaci iz 2019. te ne odgovara na urgentne probleme, npr. u prvom prioritetnom području, ženska ljudska prava i višestruka diskriminacija. Ni slovom ne ukazuje na problem nepoštivanja prava žena na zaštitu seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Od višestruko diskriminiranih žena odnosno osoba, jedino spominje LGBTIQ+ i ruralne žene. Za ove prve spominje zdravstvene zahvate, što je valjda odavna u proceduri te 10 radionica za ruralne žene. Plan je i nomotehnički zbrkan, pa imamo sve na hrpi, i ravnopravnost spolova i rodnu ravnopravnost i jednake mogućnosti. Sve u svemu dobili smo hibrid između politike i plana, forme radi, čiju provedivost i učinkovitost nitko neće propitivati, pa će, vjerojatno zato, u skladu s dosadašnjim praksama i biti usvojen bez bitnijih izmjena.
Krši li se ovim planom Zakon o ravnopravnosti spolova?
Donošenje Nacionalne politike koja zacrtava smjernice integracije načela ravnopravnosti spolova u javne politike definirano je Zakonom o ravnopravnosti spolova iz 2008. Ovaj plan bi se na istoj trebao temeljiti. Nacionalnu politiku donosi Sabor, što je zadnji put učinjeno 2011. za razdoblje do 2015. godine.
Kako riješiti problem?
Rodno segregirani statistički podaci kroz sva područja privatnog i javnog života. Javne politike i strateški dokumenti, dakle i planovi utemeljeni na rodnoj analizi i najvažnije, osigurana financijska sredstva za provedbu i rodno osjetljiv proračun. Sve bi to trebalo biti podložno praćenju i vrednovanju provedbe te stvarnoj odgovornosti zbog (ne)učinjenog.
Kakve je mjere predložila Ženska mreža Hrvatske?
Ženska mreža predložila je niz mjera za prvih šest od sedam definiranih prioritetnih područja. Kod ženskih ljudskih prava to je novac za kampanje, pravo na siguran i dostupan pobačaj te niz drugih seksualnih i reproduktivnih prava poput prava žena na zaštitu od ginekološkog ili opstretricijskog nasilja. Bez izdvajanja konkretnih sredstava za žene poduzetnice, to nije mjera za promicanje ravnopravnosti niti će imati ikakvog učinka. Tražimo i razvijanje sustava standarda praćenja rodno uvjetovanog nasilja, sustavnu edukaciju studenata, budućih učitelja i nastavnika o ravnopravnosti spolova, program prevencije nasilja i ravnopravnosti spolova od vrtićke dobi, uvođenje rodno osjetljive statistike i posebnog nacionalnog tijela za praćenje rodne analize proračuna. Ženska mreža Hrvatske predložila je ukupno 11 mjera. No s obzirom na čitav proces donošenja ovog "strateškog" dokumenta mali su izgledi da one budu prihvaćene.
