Zamjenica gradonačelnika Gline Branka Bakšić reagirala je na razgovor s predsjednikom izvršnog odbora SDSS-a Bogdanom Rkmanom, koji je objavljen u ‘Novostima’ broj 922, kao i na web portalu.
U reagiranju pod naslovom ‘Nisam opstruirala počast’, objavljenim u Kronici, str. 5. broju 924. i na internetskom izdanju, gđa Bakšić između ostalog navodi: ‘… moram dodati kako sam i neugodno iznenađena nepoznavanjem svih činjenica od strane novinara budući da je i moj dolazak na mjesto obilježavanja ove tragedije bio medijski popraćen i javno prezentiran. Minimum stručne odgovornosti i profesionalnosti u konkretnoj je situaciji zahtijevao od g. Jovanovića da zatraži komentar u vezi te okolnosti. Konačno, nazivanje zajedničkog odavanja počasti tragično stradalih na mjestu nekadašnjeg Božjeg hrama upravo na dan kada se to i treba obilježiti opstrukcijom, nadam se, tek je odraz nesmotrenosti sudionika u objavljenom tekstu, a ne namjerni pokušaj zazivanja političkih sukoba. Nažalost, čini mi da pojedinci nisu još uvijek u dovoljnoj mjeri svjesni svoje javne uloge i obveza koje se nameću kao ključ u istinitom i objektivnom izvještavanju javnosti. A nisu niti svjesni objektivne stvarnosti’.
S obzirom na spominjanje mog imena, kao i netočnosti u njenom tekstu, dužan sam reagirati. Krenimo od formalnog. Razgovor je medijska forma u kojoj se predstavlja samo jedna strana, sugovornik novinara, pa zbog toga autor ne treba nikog drugog pitati za mišljenje i stavove kao što se radi kad su u pitanju tema, izvještaj i slično, pogotovo što glavna tema razgovora nije bila Glina.
A sada o meritumu stvari - komemoracijama, odnosno dvjema komemoracijama za srpske žrtve ustaškog masakra u Glini počinjenog krajem jula i početkom avgusta 1941. godine. Za razliku od crkvenih praznika, komemoracije se mogu održavati i nekoliko dana prije ili poslije godišnjice događaja. Dakle, 29. jul je bio isto tako dobar dan za komemoraciju kao i 30., pogotovo što su tragični događaji u Glini trajali nekoliko dana.
Gospođa Bakšić piše i da 29. jul ‘nekima nije odgovarao’. S obzirom da Glina u zadnjih nekoliko mjeseci nije proglasila odcjepljenje od Hrvatske, jasno je da krovna institucija srpske zajednice u Hrvatskoj (SNV), krovna manjinska institucija (Savjet za nacionalne manjine RH) i nevladina organizacija koja se bavi ljudskim pravima (Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću) imaju pravo organizirati komemoracije i obilježavati mjesta stradanja po Hrvatskoj, pa tako i u Glini. Pogotovo zato što masakri Srba u tom gradu prevazilaze lokalni značaj i stvar su cijele srpske zajednice u Hrvatskoj, kao uostalom i židovske s obzirom na istrebljenje njihovih sugrađana 1941. godine.
Zbog toga se od gđe Bakšić očekivalo da se s navedenim institucijama pokuša dogovoriti oko termina komemoracije, s obzirom da je 29. jula obilježavana godišnjica ustanka 1941. godine u Srbu, što je također važan događaj za srpsku zajednicu u Hrvatskoj. Naime, iako je ustanak počeo 27. jula, skup u Srbu se tradicionalno obilježava u kalendarski najbližu subotu, što je poznato i gđi Bakšić. Kako se dva skupa zbog udaljenosti nisu mogla održati isti dan, i gradski VSNM, također predstavničko tijelo Srba u gradu, smatrao je da bi naredni dan bio pogodniji.
No, gđa Bakšić je odlučila da komemoraciju održi s grupom aktivista i rukovodilaca SKD ‘Prosvjete’ koji su u Glinu svratili u prolazu, pa je na skupu bilo tek petnaestak ljudi. Na komemoraciji održanoj dan kasnije u organizaciji SNV-a skupilo se skoro stotinjak ljudi, ali i desetak lokalnih kabadahija koji su vikom i uvredama pokušali rasturiti skup. Nažalost, iako je izabrana da bi zastupala sve Srbe i Srpkinje grada Gline, Branka Bakšić nije se pojavila na tom događaju, a nije osudila ni izgrednike, što je trebala učiniti.
U razgovoru na koji gđa Bakšić reagira, Bogdan Rkman upozorio je na činjenicu da u nekim sredinama, izabrani lokalni predstavnici Srba bojkotiraju skupove, a nažalost i komemoracije, koje organiziraju manjinska vijeća i SNV. Valjda bi srpska stradanja i žrtve u dva zadnja rata trebale biti iznad unutarsrpskih podjela, tako da se oko odavanja počasti žrtvama postigne konsenzus i dogovor, a izbjegnu lokalpatriotizam, strančarenje, ‘soliranje’ i inaćenje.
Da se gđa Bakšić založi za ravnopravno obilježavanje stradanja srpskih i hrvatskih žrtava, vraćanje naziva ‘Spomen dom’ i ponovo postavljanje ploča koje objašnjavaju što se tamo dogodilo, dolično financiranje gradskog VSNM-a i srpskih organizacija koje tamo djeluju… i ‘objektivna stvarnost’ koje navodno nismo svjesni, bila bi drugačija i pozitivnija.
