Možda te mlade ljude ne treba opterećivati zastarjelom logikom statičnog, konzervativnog, višegodišnjeg zaposlenja u jednoj firmi. Mnogi od njih žele biti slobodni, nevezani, pokretni, pa izabiru poslove i radne aktivnosti koji im omogućuju mobilnost. To je njihov izbor i njihovo pravo... Govorila je nedavno otprilike tako poznanica iz kruga prijatelja u neformalnom druženju uz piće.
Priznajem da me malo koja razmišljanja o socijalno-radnoj tematici više uznemire i natjeraju na reakciju od onih koje simboliziraju navedeni iskazi. Decenijama su pripremane i postupno uvođene transformacije modelâ radnog zakonodavstva prema oblicima i formama zapošljavanja kojima svjedočimo danas. U najkraćem, strukturnu podlogu su im kreirali procesi deindustrijalizacije, te postupna rastakanja tzv. socijalne države blagostanja na kapitalističkom Zapadu, kao i realno socijalističkog modela na Istoku. Od 1970-ih pratimo i početke napuštanja politika masovnog zapošljavanja i osporavanja fordističke matrice radničke vjernosti jednoj firmi do kraja radnog vijeka.
Istovremeno svjedočimo transformacijama u organizaciji i poslovanju središnjih institucija. Fordističku tvornicu organiziranu po principu "sve na jednome mjestu" istiskuje tzv. tojotistički model globalne multinacionalne tvrtke čije su proizvodne i upravljačke franšize raspršene diljem svijeta. Takvi ekonomsko-socijalni procesi praćeni su, svesrdno podržavani i provođeni politikom neoliberalizma u zemljama kapitalističkog središta, ali i kulturalnom matricom postmodernizma, naročito raspojasanom u 1980-im.
Ekonomsko-političku osovinu trebalo je naime i društveno-identitetski podržati, dati joj vjetar u leđa, optočiti je navodno suvremenim kulturnim karakteristikama. U tako ideološki konstruiranoj slici, klasičniji oblici zapošljavanja na jednom radnom mjestu za duži vremenski rok bivaju prokazivani kao staromodni, konzervativni recidivi starih nadiđenih oblika rada i života. U prvi se plan isturaju slike i prilike permanentne virilnosti, pokretnosti, vitalnosti, neobuzdanosti... Hegemonija kulta vječite mladosti koja odbacuje navodno zastarjele oblike vezanosti, trajnosti i privrženosti. No u međuvremenu smo, tokom proteklih nekoliko desetljeća, nešto naučili i shvatili po tim pitanjima. Uvidjeli smo, recimo, da prakse radnih migracija od jednog do drugog poslića na kraći rok rezultiraju pojačanom eksploatacijom, izrabljivanjima, sveopćom prekarizacijom života i posljedičnim padom životnog standarda, lošijim zdravstvenim, obrazovnim i socijalnim prilikama.
Znaju to i mnogi mladi ljudi danas pa, baš u suprotnosti sa spomenutim zdravorazumskim tlapnjama, u natprosječnom broju ponovno cijene egzistencijalno-socijalnu sigurnost koju pružaju klasična radna mjesta na neodređeno vrijeme te zato njima i streme.
