Milan Radanović, povjesničar iz Arhiva Srba u Hrvatskoj, na znanstvenom kolokviju "Povijest u javnom prostoru 2020.", održanom on-line u petak pod naslovom "Je li Drugi svjetski rat gotov?", u organizaciji udruge Kliofest, detaljno je secirao knjigu Igora Vukića „Radni logor Jasenovac“ i ukazao na brojne greške koje je napravio ovaj povijesni revizionist. Radanović ju je nazvao znanstveno bezvrijednom opskurnom publikacijom koja je u širem društvenom smislu štetna i skandalozna. Vukić je na to odgovorio da njegova knjiga nije znanstveni, nego publicistički rad koji je, između ostalog, pisan iz komercijalnih pobuda.
Nakon što je u svom izlaganju nazvanom "Zašto u hrvatskom društvu pa ni u stručnim krugovima nema ozbiljne rasprave o ustaškom logoru u Jasenovcu?" Vukić ponovio svoje uobičajene teze o Jasenovcu kao radnom logoru u kojem nije bilo masovnih ubojstava, požalivši se na medije koji ignoriraju istraživanja i knjige autora Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, čiji je predsjednik, povjesničar Milan Radanović detaljno je u svom obraćanju izsecirao Vukićev rad.
Vukić je medijski prostor iskoristio i kako bi apelirao da se osnuje posebno tijelo s više nezavisnih istraživača koje bi utvrdilo koliko je žrtava bilo u koncentracijskom logoru. Ustvrdio je da je službena brojka od 83 tisuće ubijenih u Jasenovcu pretjerana, da 1941. godine u logoru nije bilo više od dvije tisuće ljudi, da nema ostataka žrtava, da su brojni ljudi pušteni iz logora, da je u Jasenovcu radila zanatska škola za dječake, uz zaključak da je u javnoj raspravi oko Jasenovca previše predrasuda utemeljenih na ranijem obrazovanju i obiteljskom naslijeđu, financijskom interesu i stigmatizaciji onih koji se usude misliti drukčije.
– Jasenovac treba prestati biti sredstvo za političke obračune – zaključio je Vukić.
Radanović mu je odgovorio da bi za navođenje osnovnih manjkavosti u Vukićevoj knjizi "Radni logor Jasenovac" trebalo nekoliko sati.
U Vukićevoj knjizi nemoguće je pronaći stranicu teksta koja je znanstveno prihvatljiva, kazao je Milan Radanović
- U knjizi je nemoguće pronaći stranicu teksta koja je znanstveno prihvatljiva. Najkraće rečeno, u pitanju je znanstveno bezvrijedna i opskurna publikacija, a u širem društvenom smislu radi se o štetnoj i skandaloznoj knjizi koja nije pisana iz znanstvenih, nego ideoloških pobuda. Autora je prije svega motivirala želja da umanji i prikrije zločine ustaškog režima. Vukić je, uostalom, u jednom intervjuu iz 2015. godine kazao ovo: "Kad bi se prihvatilo daleko manje žrtava u Jasenovcu nego što se službeno tvrdi, to bi promijenilo i ocjenu o karakteru Nezavisne Države Hrvatske" – rekao je Radanović.
Prema njegovim riječima, Vukić svjesno krši osnovne postulate povijesne znanosti.
– Osim što pokazuje da nije naučio kako se u fusnotama navode arhivski izvori, autor svjesno i namjerno ignorira sve izvore koji se ne uklapaju u njegovu unaprijed zadanu tezu. Vukić podrazumijeva da je Jasenovac bio isključivo radni logor i da je osnovan s ciljem kažnjavanja radom onih koji su, kako kaže, uzeli učešća u protudržavnoj djelatnosti – ističe Radanović, naglasivši da autor time legitimizira taj fašistički i rasistički režim koji je izvršio tri genocida za vrijeme svoje kratkotrajne vladavine nad Srbima, Židovima i Romima u NDH te stavio Jasenovac u središnje mjesto terora nad hrvatskim antifašistima.
- Jasenovac je bio najstrašnije mjesto upamćeno na ovim prostorima - kazao je.
Radanović objašnjava da Vukić tvrdi da su internacije, mučenja i ubijanje bili u cilju obrane navodno legitimne vlasti i odgovor na, kako kaže, srpski ustanak i komunističku gerilsku borbu koji su, citira Vukića, otežali život NDH do krajnjih granica.
- Usprkos dobro poznatoj činjenici da je ogromna većina interniranih u logore dolazila iz redova civilnog stanovništva, pri čemu su internirani isključivo zbog njihove etničke pripadnosti kao Srbi, Romi i Židovi, Vukić tvrdi da su većina zatočenika bili Hrvati pri čemu nije niti pokušao dokazati tu neznanstvenu i potpuno proizvoljnu tezu – kazao je Radanović.
Secirao je i Vukićevu tvrdnju po kojoj su uvjeti života u jasenovačkom logoru bili relativno dobri, citiravši niz preživjelih svjedoka koji su ispričali kakvo je stanje zapravo bilo i da su bili podvrgnuti uskraćivanju hrane i izgladnjivanju do smrti, kao što kaže Đorđe Mihovilović u knjizi "Ćelija smrti" koju Vukić u svom radu ignorira.
"Vukić namjerno i svjesno ignorira povijesne izvore što je glavna karakteristika njegove knjige"
– Vukić i inače namjerno i svjesno ignorira povijesne izvore, što je glavna karakteristika njegove knjige. U selektivnom pristupu Vukić ignorira veliku većinu svjedočenja bivših logoraša, a s druge strane uzimanjem dijelova koje mu odgovaraju pokušava stvoriti sliku koja ide u prilog njegovoj tezi – rekao je Radanović.
Osvrnuo se i na tvrdnju da Vukić knjigu bazira na 700 arhivskih kutija fonda Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, pohranjenih u Hrvatskom državnom arhivu. Međutim, Vukić je za pisanje knjige koristio dokumente iz samo 39 kutija, što pokazuje analiza sadržaja, pri čemu je svjesno zanemario brojne dokumente iz onih kutija iz kojih je zaista koristio neke druge dokumente.
– Budući da godinama istražujem fond Zemaljske komisije u Hrvatskom državnom arhivu, koji inače ukupno sadržava 749 kutija dokumenata, znam da tamo nisu svi dokumenti vezani uz Jasenovac, niti postoji povjesničar koji bi mogao sve pročitati. Prema mojoj evidenciji, koja nije konačna, Vukić nije koristio podatke iz stotinjak kutija s podacima o logorima i identitetima žrtava te svjedočenjima preživjelih logoraša – kazao je Radanović, istaknuvši da je prilikom korištenja svjedočenja Vukić to radio više nego selektivno, namjerno prešućujući detalje o mučenjima i ubijanju logoraša, iako su iskazi prepuni takvih detalja koji su obilježili njihove logoraške dane.
Osim toga, Vukić nije konzultirao fond Republičkog javnog tužilaštva SR Hrvatske koji je u Hrvatskom državnom arhivu s pohranjenim svjedočenjem više od stotinu logoraša, baš kao ni fond CK SKH, u kojem su također brojna svjedočenja, osim u jednom jedinom slučaju. Izjave preživjelih pohranjene su i u arhivima u Sarajevu i u Beogradu, koje Vukić također, kako je rekao Radanović, nije konzultirao. U Arhivu je i fond Ravnateljstva ustaškog redarstva – židovski odsjek s najmanje 250 dokumenata vezanih za prošlost logora u Jasenovcu i Staroj Gradišci. Od tog materijala, Vukić je u pisanju knjige koristio svega njih 11 i to u pravilu o slanju hrane, što su radile židovske općine ili molbi za puštanje iz logora, pri čemu je tek njih nekoliko uslišano.
Od 727 dokumenata objavljenih u četiri toma zbirke dokumenata „Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945“, koju je priredio povjesničar Antun Miletić, Vukić je površno i selektivno koristio samo 16 dokumenata, odnosno 0,2 posto od ukupnog broja, nastavio je dalje Radanović, nabrajajući dalje selektivnost u pisanju knjige i citiranje ustaške propagande prilikom posjeta stranih delegacija, posebno one ustašama bliske bugarske delegacije.
Kao najskandalozniji dio knjige navodi poglavlje posvećeno Romima koje je Vukić naslovio kao interniranje Roma čime je želio izbjeći narativ o masovnim likvidacijama o čemu postoji niz svjedočenja. Želio je pokazati da je većina njih internirana na rad u Njemačkoj. Dokumenti, međutim, kaže Radanović, kažu da je poslano na rad tek nekoliko desetaka Roma.
Ni u jednoj zemlji koja je bila pod fašističkom okupacijom genocid nad Romima nije bio toliko totalan kao na području današnje Hrvatske koja je bila u NDH, rekao je Radanović
– Ni u jednoj zemlji koja je bila pod fašističkom okupacijom genocid nad Romima nije bio toliko totalan kao na području današnje Hrvatske koja je bila u NDH – zaključio je Radanović.
Reagirajući na njegovo izlaganje, Vukić je rekao da njegova knjiga "Radni logor Jasenovac" nije znanstveni rad.
– Svakome tko je pročita, jasno je da se radi o pozivu na istraživanje. Knjiga donosi 500 novih dokumenata koji su do njenog objavljivanja bili skriveni – odgovorio je Vukić, ustvrdivši da su brojna svjedočenja davana iz "druge ruke", iz vlastitog probitka ili su jednostavno kriva.
- Nastojali smo, ako nikako drugačije, onda novinarskom metodom uspoređivati i provjeravati izvore, koliko je to bilo moguće. Objavili smo barem 300 novih dokumenata, od 500 koliko smo objavili, koji govore nešto drugo od onoga što tvrde bivši zatvorenici. Treba dalje istraživati. Drugi smisao ove knjige je njena komercijalna svrha. Kao publicistička knjiga prodana je u više od 4 tisuće primjeraka – kazao je Vukić, priznavši da knjige autora Društva nisu savršene, ali da pozivaju na dijalog i ukazuju na potencijalne greške.
Radanović je ponovio da mu je jasno kako se ne radi o znanstvenoj knjizi i da je, između ostalog, osim iz ideoloških, pisana i iz komercijalnih razloga.
- Ali to ne može biti opravdanje za katastrofalne metodološke greške, ne samo zbog ignoriranja objavljenih i dostupnih dokumenata, nego i ignoriranja dijela sadržaja dokumenata koji su korišteni, izbjegavajući navoditi tvrdnje o masovnim ubojstvima i zločinima te strašnom položaju logoraša. Netočno je, također, da ste vi objavili te dokumente. Kamoli sreće da ste objavili zbirku dokumenata, bez vašeg predgovora koji bi uvijek bio katastrofalan. To bi bio sjajan i važan doprinos, ali vi to niste napravili – rekao je Radanović, demantirajući i Vukićeve tvrdnje o navodnom partizanskom napadu na logor Stara Gradiška i stradavanju ustaša, što je, kako je rekao, potpuna izmišljotina.
Povjesničarka Snježana Koren kazala je kako je recenzirala jedan rad koji je napisao doktor povijesti znanosti, inače član Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, koji vodi Igor Vukić. U tom radu, nastavila je, selektivno su korišteni izvori, dokazi su se koristili da se „dokažu“ posve kontradiktorne tvrdnje, nema citiranja nego se tek referira na neke povjesničare, novinski članci iz Glasa koncila koriste se kao izvori, ignoriraju se demantiji, odbacuju svjedočanstva…
- Iz tog rada citirala bih samo jednu rečenicu: "Ustaška politika nije bila dobra, ali treba priznati da je to bila reakcija, pretjerana, ali ipak samo reakcija" – citirala je Snježana Koren.
Domagoj Krpan, s Filozofskog fakulteta u Rijeci, ustvrdio je da je već samo postojanje Jasenovca kao logora dokaz zločinačke prirode ustaške NDH. Da je sve bilo dobro, kako je rekao Krpan, sasvim sigurno ne bi se otvarali logori. Podsjetio je da su u odredbi o slanju Židova u Jasenovac stajalo da se to radi zbog njihove, kako je pisalo, spekulativne naravi pa da će samim tim djelovati protiv države. Slično je bilo i s Romima koji su po sličnoj rasističkoj teoriji bili tretirani kao kradljivci i neprijatelji. U logoru su, navodi dalje, završavali i oni koji su slušali savezničke radio stanice.
Magdalena Najbar-Agičić, predsjednica Organizacijskog odbora ovog znanstvenog kolokvija, kazala je da web stranica Vukićevog Društva govori kako mu je glavna agenda ideološki motivirano iskrivljavanje povijesti s polazišta ekstremnog hrvatskog nacionalizma, što je jasno već od korištenja izraza poput "sabirni logor", umjesto "koncentracijski".
- Tome služi i umanjivanje broja žrtava, pripisivanje progona Židova isključivo nacističkim pritiscima, baš kao i selektivno korištenje izvora - kazala je, naglasivši da i priča oko postojanja logora nakon kraja rata zapravo služi samo tome da se prikrije i zamagli karakter Jasenovca prije 1945. godine.