Na Dan antifašističke borbe, 22. lipnja na Trgu maršala Tita u Zagrebu organizirate skup?
Trgom maršala Tita trgovalo se tokom lokalnih izbora, a gradonačelnik Milan Bandić je najavio da je ‘već pripremio prijedlog’ referenduma o imenu Trga maršala Tita, koji će biti ‘spreman za prvu sjednicu Gradske skupštine nakon konstituiranja’. Zbog toga su Antifašistička liga Hrvatske i grupa antifašista/kinja različitih generacija i organizacija odlučili organizirati građansko okupljanje ‘Trg je naš’ na zagrebačkom Trgu maršala Tita te obilježiti Dan antifašističke borbe. Valja upozoriti da ‘gradska vlast koketira s promjenom imena trga, jednog od posljednjih simbola pobjede nad nacizmom i ustaštvom u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj’, kako smo istaknuli u pozivu građanima. Cilj nam je okupiti sve građane i građanke kojima je važan antifašizam, ne samo kao temeljna vrijednost na koju se poziva i Ustav RH, već kao vrijednost koju živimo: ponajprije slobodu i solidarnost.
Gdje je zapelo hrvatsko društvo kad je potrebno braniti ime trga nazvanog po našoj najvećoj povijesnoj ličnosti?
Branit ćemo ime trga, sviđalo se to ili ne onima koji Hrvatskoj oduzimaju pravo da se ponosno nazove pobjednicom Drugog svjetskog rata. Trg je prozvan po Josipu Brozu Titu, organizatoru oslobodilačkog pokreta, jednom od najvažnijih ljudi 20. stoljeća na ovim prostorima. Očuvanjem imena ovog trga želimo sačuvati, ovoga puta barem na simboličnoj razini, i sjećanje na sve one koji su, najčešće nasilno, skončali svoje živote u borbi protiv fašizma, kao što su im nasilno oduzeta imena ulica, tvornica i trgova. Jer bi se u suprotnom i borba, između ostalih, Ive Lole Ribara, sestara Baković, Rade Končara, Ljubice Gerovac ili Nade Dimić, posve obesmislila.
Bandić planira referendum za promjenu imena definirati već na prvoj sjednici Gradske skupštine nakon njezina konstituiranja u srpnju?
‘Gradska vlast’ je obećala provedbu referenduma pa, eto, sada želi biti ‘dosljedna’, iako svjedočimo da dosljednost nije značajka hrvatske politike. Nadam se da odluka o referendumu neće proći u Skupštini, bez obzira na trgovinu. Ukoliko se referendum i raspiše, mi nećemo odustati od borbe u kojoj ćemo zajedno s građanima pokazati da čuvanjem imena Trga maršala Tita čuvamo i sjećanje na antifašističku borbu i svoju pripadnost onoj Europi koja je pobijedila fašizam i koja se aktivno bori protiv pojava neofašizma. Također, Bandić zna da je za uspješan referendum potrebno sudjelovanje 50 posto građana plus jedan, a znamo kakva je izlaznost građana na izbore, tako da je i priča s referendumom proračunata: koketiranje s dijelom biračkoga tijela. Dakle, ukoliko i bude raspisan, referendum će biti neuspješan. Voljela bih da je gradonačelnik najavio i raspisao, na primjer, referendum o prenamjeni Velesajma ili izgradnji bolnice. No takve će odluke donijeti bez konsenzusa s građanima.
‘Dileme nema: partizani na čelu s Josipom Brozom Titom oslobodili su ovu zemlju i na tome im hvala’, stoji u pozivu na skup.
Dileme ne bi trebalo biti oko toga tko je bio dio europskog antifašističkog pokreta i tko je vodio taj pokret i oslobodio zemlju od fašizma. O ulozi i značaju maršala Tita i borbe partizana govore relevantne povijesne knjige. O odnosu spram maršala govori i broj prisutnih poglavara država i vlada na njegovom pogrebu. Rasprave pak o svim događajima iz naše bliže povijesti u demokratskom su društvu nužne, no povijest se ne smije zlorabiti u dnevnopolitičke čemu danas svjedočimo. ‘Nerazumijevanje činjenica’ odgovara dijelu političkih elita, kao i njihovih ideologa koji bi zbog ‘kontinuiteta hrvatske države’ Hrvatsku radije vidjeli i kao gubitnicu Drugog svjetskog rata, zaboravljajući pritom da današnje Hrvatske takvim ‘prekrajanjem povijesti’ ne bi niti bilo.
U kojoj mjeri desni ekstremizam ugrožava budućnost Hrvatske?
Antifašističko nasljeđe jugoslavenske države i Hrvatske te Tito su na udaru desnog ekstremizma od samoga osamostaljenja Hrvatske. S jedne se strane htjelo prekinuti sa ‘zajedničkom prošlošću’, a s druge taj diskontinuitet ‘zakrpati’ kontinuitetom s NDH, koji se trebalo ‘očistiti’ od zločina ustaškog režima. Tako da je i pozdrav ‘Za dom spremni’, poveznicom sa znakovljem korištenim u Domovinskom ratu, dezinficiran i postao je ‘stari hrvatski pozdrav’. A svemu čemu svjedočimo proteklih gotovo trideset godina, od kukastih križeva na pročeljima zgrada do podizanja ruku ili isticanja ploča, a ostalo je nesankcionirano od svih dosadašnjih Vlada, dalo je i daje ‘vjetra u jedra’ desnom ekstremizmu koji ugrožava demokratske vrijednosti. Hrvatska će se ipak morati odlučiti: jesmo li država temeljena na antifašizmu ili nismo. I o tome ovisi njezina budućnost.
