Zašto su organizacije civilnog društva uputile Vladi RH i nadležnim ministarstvima zahtjev za žurnim postupanjem zbog kršenja ustavom zajamčenih prava?
Radi se o kršenju ustavom zajamčenog prava na rad ženama žrtvama nasilja i ženama s maloljetnom djecom koje rade u predškolskim ustanovama, a zahtjeve su uputile Zaklada Solidarna, Autonomna ženska kuća Zagreb, SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, Inicijativa Spasime i SIDRO – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću.
Koliko je takvih slučajeva u Hrvatskoj?
Službeno ih je prijavljeno 15, ali procjenjujemo da ih ima značajno više. U praksi to izgleda ovako: nasilnik je optužen za više kaznenih djela nasilja nad ženom i djecom i sud mu izriče zabranu izravnog i neizravnog kontakta žene žrtve. Zavod za socijalnu skrb, umjesto da ženu i djecu štiti od nasilnika, brine o tome kako će nasilnik ostvarivati kontakt s djecom kad ne smije kontaktirati majku.
Zbog toga izriče neku od mjera za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 134. Obiteljskog zakona. Tu imamo tri problema. Prvi je da se u takvom slučaju mjera uopće ne izriče za dobrobit djeteta jer kontakt s nasilnim roditeljem to nije. Drugo, Zavod praktički postupa protivno odluci Suda, forsirajući neizravan kontakt nasilnika i žrtve te traumatizira žrtvu. Treće, članak 134. napisan je tako da se mjera izriče "roditeljima", dakle uvijek u množini. Neovisno o tome što je samo nasilan otac problem, mjera se izriče i majci.
Kako pak članak 25. st.10 Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju kaže da radni odnos u dječjem vrtiću ne može zasnovati osoba koja ima izrečenu mjeru za zaštitu dobrobiti djeteta, žena kojoj je takva mjera izrečena ne može dobiti posao u vrtiću ili dobije otkaz. To se ne odnosi samo na žrtve nasilja, nego na sve žene koje su u procesu razvoda i izrečena im je takva mjera. Pritom je i sam Pravilnik prema kojem se utvrđuje potreba izricanja mjere diskriminatoran prema ženama.
Koji su razlozi diskriminacije?
Najveći je svakako Obiteljski zakon koji je diskriminatoran prema ženama žrtvama nasilja, ne štiti djecu od nasilja i služi kao alat nasilnicima za post-separacijsko nasilje. Tu su i spomenuti Pravilnik te edukacije djelatnika sustava kako je kontakt djeteta s nasilnikom (u pravilu ocem) važniji od zaštite djeteta od nasilja. Sustav je instruiran da radi u korist nasilnika, a Obiteljski zakon mu to omogućuje. Usklađivanje Obiteljskog zakona s Istanbulskom konvencijom polazišna je točka bilo kakve promjene.
Što zahtijevate od nadležnih?
Izmjenu, odnosno ukidanje spornih članaka dvaju zakona, izdavanje odgovarajućih naputaka dok se to ne provede, izmjenu spornog Pravilnika, uputu oštećenim ženama o ostvarivanju prava na naknadu štete te niz drugih aktivnosti, a Ustavnom sudu ćemo uputiti zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 25. st.10. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju.
