U julu su u Sarajevu osvanuli plakati s porukom "Ima nas – Jugosloveni". Među građanima su izazvali različite reakcije. Sigurno je da su skrenuli pažnju na Narodni pokret Jugosloveni koji stoji iza plakatiranja. Slične akcije već su izveli u Crnoj Gori, Makedoniji i Srbiji. Lider pokreta je Đorđe Škorić iz Obrenovca. Ne želi otkriti tko su njegovi članovi, ni u Sarajevu ni drugdje, a u intervjuu govori o načinima na koji pokret promovira jugoslavenstvo, ali i antinacionalizam i antifašističke vrijednosti. Škorićevi planovi za širenje su ambiciozni.
Fenomen kolektivnog pamćenja je iznimno važan u postjugoslavenskim društvima, a samo postojanje i djelovanje Narodnog pokreta Jugosloveni pokreće lavinu pitanja i, kako vidimo, ne ostavlja nikoga ravnodušnim, bukvalno od Vardara pa do Triglava. Zašto se zalažete za priznavanje jugoslavenskog identiteta u današnje doba? Zar nije to samo nostalgija za prošlim vremenima?
Jugoslovenski identitet i jugonostalgija su potpuno različiti pojmovi koji imaju mnogo manje međusobnog dodira nego što se misli. Sociološki, kulturološki i posebno generacijski. Jugonostalgija se najvećim delom zasniva na folkloru koji je usvojen zadnjih 30 godina i koji često vizuelno i u narativu ne prati postignuća ostvarena u SFRJ u elementarnoj pismenosti, obrazovanju, estetici i opštoj kulturi. Često ostavlja loš i pogrešan utisak na mlade, da su Jugosloveni stariji ljudi u pletenim prslucima neurednog izgleda koji se sećaju nekih lepših vremena, a često i sitnih privilegija koje su mogli da ostvare kao članovi partije ili sindikalni aktivisti.
Jugoslovenskim identitetom i nasleđem – onim što je započeto ilirskim pokretom i idejom da južni Sloveni treba da žive u zajedničkoj državi, znači onim što je istorijski i civilizacijski vrhunac imalo u SFRJ, državi ravnopravnih naroda, gde je radnik bio zaštićen, a porodica osnovna ćelija socijalističkog društva – bave se uglavnom mladi. Ono što Narodni pokret Jugosloveni posebno ističe je i zavidan broj mladih ljudi koji se kroz njega mogu iskazati i na njih smo posebno ponosni. Oni su svoj doživljaj naše samoupravne, socijalističke i nezavisne zajednice zasnovali na rezultatima sopstvenih istraživanja, a ne na nacionalističkim emocijama koje su i te kako prisutne u našem društvu, a protiv kojih se pokret svakodnevno bori.
Zamah ilirskog pokreta
Kritičari tvrde da je jugoslavenski identitet prevaziđen i da je vrijeme da se fokusiramo na nacionalne identitete. Kako odgovarate na takve argumente?
Sa time se zakasnilo nekih 300 godina. Pojava nacionalnih država, u smislu u kojem ih poznajemo danas, istorijski je vezana za prvu industrijsku revoluciju, kada su feudalci postali industrijalci, bankari i kada počinje da se gradi sistem koji poznajemo danas. Tada su Jugosloveni bili sluge Otomanskog i Austro-Ugarskog carstva. I tada su postojali nacionalni identiteti i simboli, ali nisu postojale države. Jugoslovenska ideja se uobličava i svoj zamah dobija u ilirskom pokretu koji primarno teži nacionalnom okupljanju Jugoslovena jer, da biste izborili slobodu od okupatora, potrebno je prvo imati izgrađen etnički korpus. A činjenica je da smo svi mi, jugoslovenski narodi, koji se danas izjašnjavamo ovako ili onako, Jugosloveni. I uvek smo to i bili, samo što je istorija predstavljana na jedan nekritički, nedokazan i neutemeljen način.
Kako se nosite s kritikama da vaša inicijativa može oživjeti stare podjele i konflikte?
Istorijske činjenice su potpuno jasne. Četnici i Draže Mihailovića i Koste Milovanovića su bili kolaboracionističke snage. Nema govora o dva antifašistička pokreta, a pogotovo o četničkom antifašizmu
Morate znati da kritika kao takva ne postoji. Postoje prostakluci i uvrede, proklinjanja i želja da pomremo u najgorim mukama. To je smešno, ali suvisla kritika ne postoji. Što se tiče podela i konflikata, podsećamo da nisu Jugosloveni ti koji su započeli građanski rat u SFRJ, već kvislinške šovinističko-fašističke snage poražene 1945. godine, a koje su dejstvovale izvana i tokom osamdesetih preko petokolonaša i oportunista organizovale svoje sledbenike u otadžbini. Jugosloveni su uspešno nadišli podele i konflikte o kojima govorite tako što su identifikovali zločince, a ne osuđivali čitave narode. Tome stremimo i mi u pokretu jer je to jedini način da se prevaziđu prepreke nastale građanskim ratom u SFRJ.
Kako vidite ulogu medija u promoviranju jugoslavenskog identiteta? Jesu li mediji neutralni ili imaju svoje pristrane stavove?
Svesni smo važnosti medija u promoviranju jugoslovenskog identiteta. Mediji se za razliku od društvenih mreža ne obraćaju samo istomišljenicima, nego široj zajednici. Narodni pokret Jugosloveni ima savremen press-biro, koji pokušava da novinarima i urednicima redakcija ponudi materijal koji je aktuelan i potencijalno zanimljiv čitaocima. Najveći broj članaka o pokretu i kampanjama su objavili pristrani mediji koji nemaju puno simpatija za rad pokreta, ali je presudna bila aktuelnost i relevantnost poslatog teksta. Oni su nam svojim stavovima samo davali na aktuelnosti. Profesionalne medijske kuće su uglavnom objavljivale tekstove u celosti ili prenosili agencijsku vest. Dok su intervjue i dodatna objašnjenja tražili progresivni mediji poput vašeg nedeljnika.
Neki hrvatski mediji, reagirajući na jednu akciju Narodnog pokreta Jugosloveni, tijekom koje su bili izlijepljeni plakati sa zvijezdom petokrakom, komentirali su kako je ta ista petokraka "odgovorna" za razaranja mnogih mjesta u Hrvatskoj i BiH.
Ko god tako komentariše, ne zna ili ne želi da zna da u ratu postoje zloupotrebe. Trobojka sa petokrakom je zastava mira, časti i slobode, izgradnje zemlje, bratstva i jedinstva, a nikako razaranja. Razaranja je bilo u cilju uništavanja jugoslovenske ideje, pogotovo u Bosni i Hercegovini. Korišćenje i zloupotreba petokrake nema nikakve veze sa jugoslovenstvom i Jugoslavijom.
Petokraka, kao simbol, ima kompleksnu povijest. U bivšoj Jugoslaviji ona je predstavljala zajedništvo, antifašizam i socijalističke ideale. Međutim, nakon raspada Jugoslavije njen značaj se promijenio. Tijekom ratova devedesetih petokraka je postala kontroverzna. Neki je vide kao simbol agresije, drugi kao simbol otpora. Različiti narodi imaju različite interpretacije. Ljudi reagiraju na simbole na temelju vlastitog iskustva i perspektive. Za neke, petokraka je povezana s patnjom i gubicima, dok je drugi vide kao dio svoje identifikacije. Kako to komentirate?
Petokraka je pre svega simbol slobode i borbe za slobodu. Negativna konotacija na ovim prostorima zasnovana je na eventualnim zloupotrebama u ratovima devedesetih, a na svetskom nivou je opterećena kao simbol imperijalističkih težnji Sovjetskog Saveza. Ne treba poistovetiti petokraku sa jugoslovenskom trobojkom koju baštini naš pokret i koja ima mnogo precizniju simboliku.
Trobojka sa petokrakom je simbol bratstva i jedinstva, borbe protiv fašizma, titoizma, jugosocijalizma, napretka i zemlje ravnopravnih naroda i narodnosti koja je bila priznata i poštovana u celom svetu. Za razliku od petokrake, trobojka sa petokrakom uglavnom nije zloupotrebljavana tokom ratova devedesetih zato što su je se zaraćene strane odrekle baš zbog spomenute simbolike, a posebno je zbog bratstva i jedinstva nisu koristile. Korišćene su uniforme bivše JNA koje su bile brojne i dostupne. Trobojka sa petokrakom izaziva samo pozitivne reakcije i komentare, sem u nacionalističkim narativima koji su prisutni u svim bivšim jugoslovenskim republikama. Petokraka je klasni simbol, zastava sa petokrakom je simbol naroda koji je prolio more krvi za slobodu i onog naroda iz himne "dok za narod srce bije njihovih sinova". Od tog naroda ne sme da bude važnija crkva ni partija.
Umjesto da se zaglavimo u krivnji, trebamo poticati dijalog i razumijevanje. Kako se nositi s prošlošću i kako izgraditi budućnost zajedno?
Pre svega treba krenuti od činjenica da u ratu nema nevine strane. Svi učesnici rata su i zločinci i žrtve, samo je pitanje trenutne uloge na terenu. Dok god svi narodi ne prihvate da su i predstavnici njihovih naroda činili zločine, o pomaku u prevazilaženju tog dela prošlosti neće biti govora. Nakon svakog rata ta vrsta stigme se skida sa naroda jedino identifikovanjem zločinaca i, koliko je to moguće, njihovim procesuiranjima. Svaka država, kao sistem, ima sve podatke, i o zločinima pripadnika drugih, ali i svog naroda. Pitanje je samo da li postoji dobra volja vladajućih struktura. Za sada je ne vidimo.
Dok god svi narodi ne prihvate da su i predstavnici njihovih naroda činili zločine, o pomaku u prevazilaženju tog dela prošlosti neće biti govora. Nakon svakog rata ta vrsta stigme se skida sa naroda jedino identifikovanjem zločinaca i njihovim procesuiranjima
Četnička zverstva
Iskreno, osobno ne bih baš tako pojednostavljivao pitanje zločina, jer mnoge žrtve nisu imale opciju izbora neučestvovanja u sukobu. Kako komentirate pokušaje rehabilitacije četničkog pokreta?
Nema se tu šta komentarisati. Istorijske činjenice su potpuno jasne. Četnici i Draže Mihailovića i Koste Milovanovića su bili kolaboracionističke snage. Kao i o zverstvima ustaša, Nemci i Italijani su uredno vodili dokumentaciju i o četničkim zverstvima i saradnji. Nema govora o dva antifašistička pokreta, a pogotovo o četničkom antifašizmu. Međutim, u svim postjugoslovenskim društvima prisutna je ta vrsta revizije istorije, ali niti jedan "dokaz" zagovornika rehabilitacija nikada neće proći metode istorije kao nauke.
Kako biste odgovorili onima koji tvrde da je vaša kampanja "Ima nas" samo simbolična gesta bez stvarnog utjecaja?
Vidite, često im na društvenim mrežama postavljamo pitanje zašto nas, ukoliko smo zaista bez uticaja, toliko napadaju i čine nas još vidljivijima i, naravno, ostajemo bez odgovora. Čak i ovaj intervju pokazuje da kampanja "Ima nas" i te kako ima uticaja na društvo u celini. A odgovor njima bio bi: "Samo vi radite svoj posao."
Odakle vam finansije za aktivnosti?
Sve aktivnosti finansiramo sredstvima lokalnih aktivista u gradovima gde se aktivnosti obavljaju. Postoje primeri dobre prakse vođenja kampanje oskudnim sredstvima. Dobro isplanirana aktivnost podržana medijima višestruko prevazilazi uložena sredstva. Lako je izračunati koliko je koštala sarajevska akcija, odštampano je 25 plakata u kolor printu sa korišćenjem gradskog prevoza. Složićemo se da su za naše aktivnosti presudni posvećenost i organizaciona i tehnička znanja aktivista, a ne finansijska konstrukcija.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
Nastavićemo sa povezivanjem i jačanjem naše zajednice u bivšim jugoslovenskim republikama kao jedinstven pokret. Kampanje "Ima nas" i "Izjasni se kao Jugosloven", koje smo uspešno realizovali u Crnoj Gori i Srbiji, primenićemo u Makedoniji i BiH. Nadamo se uskoro i u Hrvatskoj. Naravno, u skladu sa administrativnim rešenjima i zakonima u tim republikama. Plan nam je da socijalizujemo našu zajednice kroz borbu za priznavanje nacionalnih ili etničkih prava. Naše aktivnosti se ne uklapaju u izborne cikluse, zavise isključivo od tempa realizacije naših ciljeva.
