Novosti

Politika

Rabljena sedmica: Krstičevićeve igračke

Kupovinom olovnih vojnika za potrebe ministra obrane vjerojatno se moglo spriječiti ostvarenje njegove ideje o pozivanju 18.000 ljudi u vojnu rezervu, što je projekt vrijedan ozbiljnog prezira

8ha3plkn3irvbvnw2m3n6g7341o

Plesanje u ritmu Krstičevićeve dokolice (foto Kristina Štedul-Fabac/PIXSELL)

Figurice

U državnom bi budžetu dogodine valjalo predvidjeti primjerenu svotu za kupovinu olovnih vojnika za potrebe Damira Krstičevića, ministra obrane. Nužno je, potom, ministra i figurice pohraniti na adekvatno mjesto, gdje će im izdavati zapovijedi i raspoređivati ih nasuprot imaginarnom neprijatelju sve dok mu ne mine želja za vođenjem vojske. Ili do daljnjeg. Nažalost, nitko se na vrijeme nije sjetio adekvatnog načina privlačenja ministrove pažnje pa sada imamo to što imamo. A imamo – ponavljamo riječ, ali neka se vidi da imamo – pozive za 18.000 hrvatskih građana koji će ići u rezervni vojni sastav.

Krstičević planira formirati šest pješačkih pukovnija, što je naročito razdragalo poslodavce jer će im radnici, bez ozbiljnog razloga, izostajati s posla. Ništa zato, poručuju iz bogatog Ministarstva obrane, troškove će platiti država. Prijestolnička štampa javlja da se ‘od pozvanih 18.000 pričuvnika dosad odazvalo njih 12.000, a zanimljivo je da je tek 52 uložilo prigovor savjesti’. Zašto se 6000 ljudi nije odazvalo, zasad se ne zna, no štampa veli da prekršajna sankcija očekuje one koji ne opravdaju izostanak.

Plesanje u ritmu Krstičevićeve dokolice spada svakako u tužnije aktivnosti odrasle osobe. Neki oblik građanskog otpora ovom maltretiranju ljudi čini nam se pitanjem pristojnosti.

Rusija

Mislili smo malo ismijavati hrvatski suverenitet, ali dođe nam nekako milo kad vidimo sraz silne državotvorne pompe s realnošću pa ćemo samo, trudeći se biti maksimalno obazrivi, pribilježiti još jedan veliki uspjeh predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović: vratila se iz Rusije gdje je Vladimiru Putinu, predsjedniku Ruske Federacije, i Hermanu Grefu, direktoru Sberbanka, pričala o Agrokoru. Rusi su, poznato je, kreditirali koncern dok ga je vodio Ivica Todorić, a sada ih zanima perspektiva povrata novca.

Za zabavniji dio posjeta pobrinuo se još jedan favorit ove rubrike: glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan. Premda je najavljeno da na put s predsjednicom ide kako bi potpisao sporazum o suradnji s ruskim kolegama, tamošnji mediji informiraju o njegovu ukazanju na radnom ručku s Grefom, Putinom i Grabar-Kitarović. Pričao im je o kriminalističkoj obradi Agrokora, navodno je spominjao ‘tri mogućnosti’ kojima se bavi.

Dva i pol desetljeća nakon mitskog buđenja nacionalne državnosti glavni je državni odvjetnik sporedna figura na razgovorima političara gdje ćaska o temama koje rutinski prešućuje novinarima. Nismo željni jakih država ni beskrupuloznih tužitelja, tek konstatiramo koliki je značaj Republike Hrvatske u svijetu.

I koliko glavnom državnom odvjetniku manjka samosvijesti.

Famiglia

Agrokor je, u međuvremenu, postao jedna od dosadnijih hrvatskih tema na kojoj su Cvitanovi tužitelji zabilježili prvi ozbiljniji minus: čak ni njihova žalba na odluku istražnog suca neće vratiti u istražni zatvor nikog od četrnaestero osumnjičenih. Trenutno jedino Ivica Todorić bježi, odnosno ne pokazuje namjeru realizirati obećanje da će biti dostupan hrvatskim istražiteljima pa je Državno odvjetništvo za njim raspisalo evropski uhidbeni nalog. A on je najavio povratak kad skupi dokaze o svojoj nevinosti što će, prema sadašnjem stanju, potrajati, potrajati i potrajati.

Mediji se, u međuvremenu, zabavljaju pričama o navodnim Ivičinim razmiricama sa sinovima Antom i Ivicom koji su, za razliku od tate, već popričali s istražiteljima. Obojica su u veljači i ožujku ‘pokušali spasiti oca i Agrokor’ te su pregovarali sa Sberbankom. No navodno nisu znali da poslovni podaci s kojima raspolažu ne odgovaraju istini.

Skoro smo zaboravili: u Saboru se HDZ i SDP i dalje kolju treba li ukinuti tek osnovano parlamentarno povjerenstvo za Agrokor. Ako već niste, ovih dana svakako stvorite zalihe brašna, ulja, mlijeka i ostalih živežnih namirnica, jer je SDP najavio bojkot Sabora ustraje li HDZ na ukidanju. To će biti težak udar, kako za društvo, tako i za prirodu.

Ustašluci

Vijeće za suočavanje s prošlošću, tijelo kojem je hrvatski premijer Andrej Plenković, u nedostatku hrabrosti ili uvjerenja za konfrontaciju s ustaštvom, povjerio rješavanje nacionalne povijesti, sastat će se 9. studenoga kada će ‘zauzeti stajalište’ o nedavnoj odluci Ustavnoga suda da je neustavno nazivanje ulice po 10. travnju, datumu uspostave tzv. NDH, u Slatinskom Drenovcu. Ustavni su suci vrlo jasno ocijenili NDH kao nacističku i fašističku tvorevinu što bi mogao biti nezgodan stav za Zvonka Kusića, prvog čovjeka HAZU-a i Plenkovićeva povjerenstva. On je, podsjeća dnevna štampa, prije nekoliko godina izjednačio ustaški ‘Za dom spremni’ s antifašističkim pozdravom ‘Smrt fašizmu, sloboda narodu’, jer potonji povezuje s represijom komunističkog režima u prvim poratnim godinama.

Koliko će Vijeće raditi nitko ne zna, njegovi se članovi, kako čitamo, nisu kadri usuglasiti gotovo ni oko čega. Zdušno navijamo da ovaj premijerov pokušaj izbjegavanja političke odgovornosti završi primjerenim debaklom.

Show

A sada malo predsjednice i premijera, smiješanih u istoj informaciji. Ona po deseti put Ured seli izvan Zagreba, sada će u Dubrovnik. Novinari su premijera pitali ima li informacija o uspješnosti njezina roadshowa i je li riječ o pukom folkloru, a on je odgovorio: ‘Pa dajte malo respekta prema predsjednici. To bi bilo lijepo od vas i inače prema institucijama, a pogotovo prema njenoj želji da, kako ja vidim, u jako pažljivo odabranim ciklusima izmješta svoj Ured i senzibilizira se za pitanja koja su važna za građane, socijalna pitanja i gospodarski razvoj različitih dijelova Hrvatske. Njen odlazak na sam jug Hrvatske i u Dubrovačko-neretvansku županiju je dobrodošao.’

Ima talenta za izbjegavanje odgovora.

Tribun

Dijete vam izbjegava školu, teško se koncentrira, a voli galamiti? Ne gubite nadu – uvijek može ući u Sabor kao pučki tribun. Povijest hrvatskih pučkih tribuna puna je likova čiji je najsnažniji argument bila količina decibela isporučena u sugovornikovu Eustahijevu tubu.

Ovo pišemo dok čitamo kako je Mostov Miro Bulj u Saboru glasao za Strategiju prostornog razvoja Hrvatske u koju je uvršten i projekt plinske elektrane na Perući kod Sinja, iako je u tom istom Saboru vikao protiv elektrane na toj istoj Perući.

Neimenovani Buljevi poznanici svjedoče o njegovoj šokiranosti kad je shvatio za što je digao ruku. Jadan čovjek.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više