Plenkovićevi
Andrej Plenković i njegov tim Odvažno za Hrvatsku nije pobijedio, nego deklasirao konkurentsku ekipu predvođenu Mirom Kovačem. Ne govorimo o koronavirusu, nego o izborima za čelna mjesta u HDZ-u, po principu jedan član – jedan glas, koji su prošle nedjelje mogli biti događaj dana, a pretvoreni su u trećerazredni događaj za popunjavanje novinskih stranica i televizijskih minuta. Zbog pandemije. Brojke kažu da je za Plenkovića glasalo 79, a za Kovača 21 posto članova HDZ-a. To nije sve: za Plenkovićeva kandidata za zamjenika predsjednika Tomu Medveda izjasnilo se 71, a za Ivanu Penavu, vukovarskog gradonačelnika i dežurnog nositelja antisrpskih emocija, 29 posto. Ni to nije sve: glasalo se i za potpredsjednike. I tu su prošle samo Plenkovićeve uzdanice. Oleg Butković, Ivan Anušić, Branko Bačić i Zdravka Bušić porazili su Kovačeve favorite Davora Ivu Stiera, simpatičnog Milijana Brkića i Tomislava Tolušića.
O uzrocima debakla izazivača dalo bi se raspravljati. Ima ih u trenutnoj izvanrednoj situaciji u Hrvatskoj i dobrom dijelu svijeta, uzrokovanoj koronavirusom. Hadezeovci, očito, nisu htjeli destabilizirati svoju vladu i premijera dok traje pandemija i dok se odlučuje o njezinu suzbijanju. Osim toga, u toj stranci oduvijek vlada vojnički mentalitet, teško da bi se odlučili masovnije, glasno ustati protiv partijskog lidera. Konačno, tu je i činjenica da je alternativna grupacija za lidera isturila nesuvislog Miru Kovača. I dok njemu nitko i nije davao posebne šanse, očekivalo se da bi simpatični Milijan, Penava ili Stier mogli zgrabiti ono za što se natječu. U prijestolničkoj smo štampi, kako i spada, čitali da u Plenkovićevu timu nisu krili zadovoljstvo izbornim rezultatima. ‘Članovi HDZ-a danas su poslali poruku kakav HDZ žele’, izjavio je Plenković. Kovač i njegov tim iz takozvane Opcije za promjene također nisu krili zadovoljstvo, jer ga nisu ni imali. ‘Članstvo je imalo mogućnost izbora. Mi smo nakon dva izborna neuspjeha bili prisiljeni sebe ponuditi članstvu, našu Opciju za promjene. Pokazali smo hrabrost, zrelost i odlučnost, htjeli smo dati svoj doprinos i pomoći HDZ-u’, izjavio je Kovač te najavio da će ‘nastaviti imati svoja stajališta kad je riječ o pojavama u hrvatskoj politici’. Simpatični Milijan je zapazio da treba poštovati odluku članstva, čestitao izabranima i obećao kako će nastaviti rad unutar HDZ-a, ‘a na kojem mjestu, to ćemo vidjeti’.
Antiplenkovićevci
Brkićeva je izjava bila proročanska. Zaista tek trebamo vidjeti što će on i Kovač ubuduće biti u HDZ-u. Tek dan nakon objave izbornih rezultata, simpatični je Milijan smijenjen s mjesta potpredsjednika Sabora, to je postao vječni Sanader, onaj po imenu Ante. Ni Miro Kovač više nije predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, no još nije poznato tko će uskočiti na njegovo mjesto. Premda se očekivalo da u slučaju izbornog poraza ne mogu prosperirati u stranci, brzina kojom su obojica odletjela ipak je pomalo iznenađujuća. Prijestolnička štampa citira neimenovanog dugogodišnjeg člana HDZ-a koji je zapazio kako ni Kovača ni Brkića više nitko ništa neće pitati, a ni listama za Sabor ne trebaju se nadati. Uostalom, pažljivi promatrači sjećaju se da je Plenković još u jeku stranačke kampanje izjavio kako će za Stiera u HDZ-u uvijek biti mjesta. Dakle, nije spomenuo ni Kovača ni Brkića.
Plenković
Nije nam sasvim jasno kako je Plenković postao utjeha mnogih koji do te mjere žele vjerovati u Hrvatsku da čak misle kako može postojati pristojan HDZ. Eto, njegov tim čine osobe poput Zdravke Bušić, Tome Medveda i Damira Krstičevića, a on, svejedno, figurira kao liberalnija hadezenjara. Čini se da je i njemu to dosadilo, pa je odlučio aktivirati diktatorske apetite. U jeku krize zbog koronavirusa zatražio je od čelnika saborskih klubova ovlast donošenja uredbi sa zakonskom snagom, što bi u njegovim rukama koncentriralo priličnu moć. Sumnjičavim opozicionarima je, kako čitamo na jednom portalu, pričao o opasnostima od paralize vlasti nađe li se veći broj ljudi u samoizolaciji, pa mu je odgovoreno kako u Ustavu jasno piše tko i kako odlučuje kad su tijela državne vlasti onemogućena obavljati dužnosti – to su predsjednik Republike, a na prijedlog i uz supotpis predsjednika Vlade. Propala je tako čarobna Plenkovićeva prilika da nakon pobjede u stranci koncentrira previše državne vlasti. Čovjeku je očito udarilo u glavu.
Zlostavljači
Jedanaest žena obratilo se Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i prijavilo Bernarda Jakelića, sada već bivšeg zamjenika direktora Hrvatske udruge poslodavaca, za seksualno uznemiravanje. Godinama su, kako su se požalile, trpjele njegovu nametljivost, jer se hvalio vezama u državnom odvjetništvu i raznim institucijama, ali im je na koncu dosadilo pa su učinile to što su učinile. No onda su počeli problemi. Jedna od žena koja ga je prijavila tvrdi kako im je HUP zaprijetio otkazom budu li javno govorile o slučaju. Zbog straha od otkaza, čitamo, neke žene nisu ni prijavile Jakelića, premda navodno postoje dokazi da su bile žrtve. A Davor Majetić, predsjednik HUP-a, demantira prijetnje otkazom. S Jakelićem je, prema medijskim objavama, sporazumno raskinuo ugovor o radu.
Čuda
Crkve će poštovati sve što država odluči, a misa za Uskrs će biti, priopćuju hrvatska laička glasila o borbi Katoličke crkve s aktualnom pandemijom. Jest, štošta vjernici vole nazivati čudotvornim, ali kada situacija postane ozbiljna, onda ipak klasična medicina djeluje bolje od svete vode. Upitno je održavanje Skupa hrvatske katoličke mladeži, predviđenog za početak svibnja u Zagrebu, a već su odgođeni Dani kršćanske kulture u Splitu. Kardinal Josip Bozanić zatražio je pak da na mise u Zagrebačkoj nadbiskupiji ne dolaze bolesne osobe. Do zaključenja ovog broja nismo doznali kamo je nestala katolička vjera u čudotvorna iscjeljenja.
