Muzafer
Nećemo citirati glasovitu filmsku repliku Muzafera čija je zavist usmjerena prema svima koji spolno opće dok se on kupa, ali prirodno smo je se sjetili kad smo vidjeli raspored ovoga broja: o događaju tjedna, dolasku A. V., državljanina Srbije, u posjet kod K. G. K., državljanke Hrvatske, pisat će se naširoko u ovom broju našeg tjednika pa smo mi, na ovoj stranici, osuđeni na manje atraktivne događaje. Počinjemo s utjecajem vanjske na unutrašnju politiku.
Rusi
Sedamdeseta obljetnica prilično popularnog ‘ne’ odaslanog Rusima iz ovih krajeva u Hrvatskoj je neobično obilježena. Čitamo u dnevnoj štampi: ‘Rusi nisu partner kojeg bismo voljeli vidjeti u Ini. Mislim da su oni proteklih godina bili disruptivna sila u regiji te bi Ini i Hrvatskoj trebao kvalitetniji partner.’ Da za one koji se već nisu informirali o autoru ovih rečenica organiziramo nagradnu igru, teško bi itko pogodio njegovo ime i funkciju – William Robert Kohorst, američki ambasador u Zagrebu. Izgovorio ih je na druženju s novinarima organiziranom u povodu dolaska Sue Saarnio, posebne izaslanice State Departmenta za energetiku, u Hrvatsku. Pričalo se opet o američkoj vreloj želji – izgradnji LNG terminala na otoku Krku, a onda je američki ambasador osjetio potrebu izgovoriti navedene rečenice.
Kao što je poznato, HDZ-ova vlast već neko vrijeme pokušava vratiti kontrolu nad Inom koja je, zahvaljujući prethodnim HDZ-ovim vlastima, pod punom kontrolom mađarskog MOL-a. Američki je ambasador javno dao upute u kojem se pravcu ne smije razvijati navedena aktivnost. Što nam sve ovo govori? Da se inozemno usmjeravanje hrvatske politike oslobodilo diplomatskih obzira i da je postalo neugodno otvoreno. Odnosno, rječnikom devedesetih, iznad Sabora su samo bog i veći broj batina.
Uvala
A tek Savudrijska uvala. Ponašanje hrvatskih i slovenskih vlasti vjerojatno je detaljno opisano u stručnim knjigama koje se bave nerealnom percepcijom zbilje. Znate priču, Hrvatska i Slovenija ne samo što se ne uspijevaju razgraničiti, nego ni dogovoriti po kojem bi kriteriju nacrtali granicu, jer Slovenija misli da treba primijeniti arbitražnu odluku, a Hrvatska osporava arbitražu kao nepravičnu. I tako do besmisla. Pa i dalje. Ovih je dana Skupština Istarske županije u koncesiju dala deset hiljada četvornih metara uvale za uzgoj školjkaša. No riječ je o dijelu sporne zone, što znači da će sretnog dobitnika koncesije slovenske vlasti tretirati kao izgrednika. Kako je samouvjerenost hrvatske vlade u ignoriranju arbitraže možda interesantna njezinim članovima, ali nema nikakvu praktičnu vrijednost, savudrijski i umaški ribari otvoreno se žale kako im je puna kapa jer ne mogu loviti u uvali. Pratit će, kažu, razvoj situacije narednih mjeseci pa će se odlučiti na eventualne daljnje korake. Iz Zagreba se zasad nisu oglasili. Jednog dana, kada prođu svi inati, Slovenija i Hrvatska morat će, koliko god im to sada izgledalo čudnovato, nevjerojatno, nerealno… sjesti i dogovoriti se. Do tada će se ludovati. Koncept već viđen u novijoj povijesti.
Laži
U najvećem privatizacijskom uspjehu Hrvatske narodne stranke – brodogradilištima – nove drame. Pulski Uljanik užurbano se nudi novim vlasnicima – sadašnji su, najvećim dijelom, radnici i mali dioničari. Nećemo opteretiti tekst s protokolarnim nadama i očekivanjima lokalne samouprave, nego ćemo opet podsjetiti poštovane čitaoce na stranku Ivana Vrdoljaka i ponadati se da će njihov doprinos, kako gospodarstvu tako i političkoj sceni, honorirati na najbolji način na narednim izborima.
Dogovor
SDP je uspio, početak je rečenice koji više ne odgovara hrvatskom standardu. SDP se sve teže drži na okupu, a kamoli da nešto uspijeva, ali ovaj put je odgodio svoj potpuni debakl. Nakon što se ispostavilo da je pravomoćno izgubio spor s Televizijom Sljeme u vlasništvu Slobodana Ljubičića Kikaša, činilo se da im je bankrot izvjesniji čak i od narednih izbornih poraza. Ipak, uspjeli su se nagoditi pa će dug od skoro deset milijuna kuna otplaćivati do 2024. godine u mjesečnim ratama od 132 tisuće kuna. Isprva su dugovali četiri i pol milijuna kuna, no iznos je, na krilima kamata i sudskih troškova, uzletio do sadašnjeg nivoa. Nismo ovaj put napisali otkud dug: iz gradonačelničke kampanje Milana Bandića 2009. godine. Bandić je na izbore išao kao SDP-ov kandidat, ali je od časa nastanka troškova do trenutka kada ih je trebalo platiti napustio stranku. U međuvremenu, u javnost je dospjela fotografija sa zajedničke večere šefa SDP-a Davora Bernardića i Bandića. Bernardić se, veli, išao dogovoriti. Uglavnom, SDP je uspio. Barem nešto. Valja ponoviti, nije to često.
Sudac
Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnoga suda, našao se u laskavom društvu istaknutih Hrvata poput Ante Đapića ili Milijana Brkića protiv kojih je pokrenut postupak zbog plagiranja. Prema stavu Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, način na koji je zaštitnik Ustava citirao u svome doktoratu u najmanju je ruku nekorektan, čime je prekršio etički kodeks. Tako je okončan postupak pokrenut u veljači prošle godine na temelju prijave umirovljenog profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu Vjekoslava Miličića. Šeparović, s druge strane, kaže da nema namjeru ništa mijenjati u radu, a pokrenuo je i sudske postupke protiv Miličića.
Vječnost
I dalje se sudi Ivi Sanaderu. I Zdravku Mamiću. I dalje je neizvjestan ishod sanacije Agrokora, desnica divlja po ulicama, ali blaže i manje uporno nego kada na vlasti nije HDZ.
