Neka su napuštena i zarasla u travurinu, neka služe kao vikend-naselja, neka postaju farma, u nekima su kuće obnovljene, ali u njima nitko ne živi jer su ljudi pomrli ili se odselili zbog nedostatka uslova za život – sve su to napuštena sela po Hrvatskoj čiji se broj od popisa do popisa povećava, pa se može pretpostaviti da će se i u ovogodišnjem taj trend nastaviti.

- Prema popisu iz 2011. godine bilo je 150 pustih naselja u Hrvatskoj. Uz taj podatak valja spomenuti da postoji još 40 naselja u kojima živi tek jedan stanovnik i 58 naselja sa svega dva stanovnika. U proteklih deset godina neka od tih naselja također su potpuno opustjela, odnosno u njima više nitko ne živi - govori za Novosti Filip Škiljan iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.

U Lici je srpski narod doživio demografski slom nakon posljednjeg rata: od prijeratnih gotovo 50.000 Srba u Lici je sada ostalo manje od 4.000 – ističe Uzelac

- Promatrajući narodnosnu strukturu nenaseljenih naselja u Hrvatskoj, može se ustanoviti da je 45 naselja nekada bilo nastanjeno u potpunosti ili pretežito srpskim stanovništvom. Promatramo li razloge nestajanja naselja Srba, možemo ih podijeliti u nekoliko kategorija. Najčešća kategorija nestajanja naselja srpske nacionalne manjine jesu ratna razaranja u posljednjem ratu. Ratnim razaranjima bila su ponajviše izložena sela u zapadnoj Slavoniji u koja se nakon posljednjeg rata nitko više nije vratio. Radilo se uglavnom i o vrlo izoliranim naseljima na obroncima slavonskih brda u kojima su i prije posljednjeg rata uslijed demografskih gubitaka u Drugom svjetskom ratu živjeli tek malobrojni stanovnici - kaže Škiljan.

Navodi primjere sela Bjelajci, Cicvare, Lipovac, Grahovljani i Jakovci na sjevernim obroncima Psunja koja su stradala u etničkom čišćenju Psunja u zimu 1941./42. kao i naselja u zapadnom dijelu Požeške kotline otkuda su 1991. Srbi prisilno istjerani – Amatovci, Bogdašić, Kamenska, Kamenski Šeovci, Kruševo, Mrkoplje, Vranić, Klisa, dok je takva sudbina u novogradiškom kraju pogodila Golobrdac, Opršinac i Sinlije.

U listopadu i početkom studenoga 1991. u akciji "Otkos" ispražnjena su sela u okolici Đulovca i Sirača – Stara Krivaja, Bastajski Brđani i Gornji Borki, a u prosincu iste godine sela u okolici Voćina – Lisičine, Kuzma, Dobrić, Đuričić i Popovac te Prekoračani i Krasković u okolici Orahovice. I ostala sela u zoni između Slatine, Daruvara i Grubišnog Polja, u kojima danas žive tek pojedinci, bila su 1991. potpuno ispražnjena, ističe Škiljan.

Da sela nisu napuštena samo zbog rata, Škiljan ilustrira primjerom naselja Borojevci u zapadnom dijelu Đakovštine koje je nestalo nakon potresa 13. travnja 1964. godine, a otada se tamošnji stanovnici intenzivno raseljavaju, pa je tako nestalo i selo Crni Potok kod Slavonskog Broda.

Na području Korduna nestalo je nekoliko srpskih naselja – Sadilovac, Koranski Lug, Rabinja, Jamarje, Selakova Poljana, Gornji Poloj i Novi Dol. Nakon "Oluje" stanovništvo se u njih više nije vratilo

- To da je najviše opustjela zapadna Slavonija nije čudno: na tom prostoru u ratu 1990-ih uništeno je i napušteno 160 sela, a danas postoje deseci onih koja nemaju dućan ili imaju slabo riješenu infrastrukturu - govori požeško-slavonski dožupan Nikola Ivanović.

On ističe da se situacija u brojnim naseljima popravlja zbog uvođenja struje i vodoopskrbe, a oporavljaju se i putevi. Ipak, demografski odliv je velik – stariji umiru ili odlaze djeci, a mlađi se iseljavaju zbog posla, navodi Ivanović.

- Na prostoru koje obuhvaća Pakrac ima više sela koja su do rata bila naseljena srpskim stanovništvom, a koja sada nemaju niti jednog starosjedilačkog stanovnika. Uglavnom se radi o selima koja su prije rata 1990-ih imala potrebnu infrastrukturu – struju, vodu ili dobre puteve, ali su u ratu ostala bez nje, a kako to nije obnovljeno, sela su napuštena - govori za Novosti Mirsada Popović Damjanović, zamjenica gradonačelnice Pakraca.

- Mještani sela Jakovci koji su se odlučili za povratak nisu imali uvjete za život pa iako su im kuće obnovljene, nisu mogli boraviti u selu, baš zbog lošeg prilaznog puta i nedostatka struje i vode, što ih je prisililo da potraže smještaj bliže gradu. Iako su u postupku reelektrifikacije, neki su svoja imanja oglasili za prodaju. Imovinsko-pravni odnosi nisu razriješeni, pa tako nikada nisu stvoreni uvjeti za obnovu niti je prodaja zemljišta u tom selu za sve moguća - dodaje.

U selima nema ljudi, ali ima uzgoja stoke.

- Fahir Mujanić s područja Daruvara na području sela Bjelajci, Jakovci i Kričke ima oko 80 grla stoke koju uzgaja po mjeri potpora ruralnog razvoja u sustavu krava-tele. Jedini je koji se duže zadržava u Jakovcima, pa iako stoka često zaluta u Kričke i radi štetu tamošnjim mještanima, ljudi su ipak sretni da ima nekog života - tvrdi Mirsada Popović Damjanović.

Fahir Mujanić ipak nije najsretniji. Svjestan je da Pakrac nema novca za popravak svih puteva, a ako struja i put ne dođu uskoro, bit će prisiljen odustati od uzgoja stoke na tom području.

Opustjeli Jakovci u sastavu Grada Pakraca

Mještani Jakovaca koji žive u Kusonjama nadomak Pakraca još uvijek gaje nadu da će se naći sredstva za uređenje puta, da će se reelektrifikacija provesti ove jeseni i da će se očistiti zaraslo seosko groblje do kojeg se nije moguće pješice probiti. Ako se sve to ostvari, ljudi bi se vratili, a selo bi moglo dobiti priliku i za turizam.

Obližnje selo Cikote čini četvero povratnika i još četvero ljudi koji su odlučili mirovinu provesti u prirodi, ali su sela Cicvare i Rogulje danas napuštena. Istina, i u Roguljama postoji uzgajivač ovaca koji se za sada ne tuži na uslove.

Situacija je teška i u Virovitičko-podravskoj županiji, koja je dijelom bila zahvaćena ratom, ali i obnovom.

- Od 24 naselja u općini Voćin neka su pusta, dok neka imaju po jednog ili dva stanovnika. U Sekulince se vratilo 20-ak starijih ljudi, uvedeni su struja i vodovod, ali su ti ljudi pomrli ili otišli kod djece. Tako da u tom selu imamo infrastrukturu, ali nemamo ljude - govori nam virovitičko-podravski dožupan Igor Pavković, ističući da je iseljavanje iz siromašnih i slabije dostupnih planinskih sela bilo prisutno i prije rata, ali je rat najzaslužniji za opustjela sela.

U Kuzmu i Popovac nitko se nije vratio jer nije bilo obnove, a tako je bilo i u selu Prekoračani u općini Čačinci. U selu Đuričić popis iz 2001. bilježi dva jednočlana domaćinstava, ali se to promijenilo pa je selo opustjelo. U selu Lisičine, poznatom po svom arboretumu, također nema ljudi, ali ima vikendaša.

- Sreo sam radnika HEP-a koji mi je rekao da u Lisičinama ima osam brojila - navodi Pavković, ističući ulaganja u infrastrukturu u tom selu, uz podatak da u njemu ima jedan prijavljeni stanovnik. Ukazuje nam na još jedan fenomen.

Filip Škiljan (Foto: Jovica Drobnjak)

- Na ovom području nema ljudi bez primanja, a posao može dobiti svatko tko želi raditi. Postoje i OPG-ovi kojima zbog toga što proizvode odgovara da je u selima što manje ljudi, pa se sela pretvaraju u farme. Osim toga, na raspolaganju je sve manje zemlje za prodaju ili najam, pa je onima koji žele povećati svoje posjede to sve teže - ističe Pavković.

Iako u manjem obimu, rat i pustošenje pogodili su i Bjelovarsko-bilogorsku županiju, govori nam Milan Radaković, predsjednik VSNM-a iz Đulovca koji selima stradalim u "Otkosu" dodaje i svoje rodne Zaile u općini Sirač. To je bilo malo selo s 30 kuća, ali je i ono sada pusto. A Stara Krivaja podsjeća na priču o Trnoružici: sve je zaraslo u travu i žbunje, ne vide se ni temelji kuća, a obraslo je i groblje, kaže Radaković.

Ličko-senjski dožupan Milan Uzelac ima nešto drugačije mišljenje o tome koji dio Hrvatske je najviše opustio.

- Mislim da po tom pitanju Lika i zapadna Slavonija vode mrtvu trku. U Lici je srpski narod doživio demografski slom nakon posljednjeg rata: od prijeratnih gotovo 50.000 Srba u Lici je sada ostalo manje od 4.000. To znači da je velika većina sela u Lici potpuno pusta, iako je njihovo napuštanje počelo dugo prije ovog rata. Ali naša su sela potpuno ili skoro opustjela nakon zadnjeg rata i "Oluje" - ističe Uzelac.

U "Oluji" su nestali Kozjak i Drenovac Radučki u Ličko-senjskoj županiji i Duboki Dol u Zadarskoj županiji.

- Što se tiče sela s po nekoliko stanovnika, na području Udbine su Vedašić i Klašnjica gdje žive po dva-tri stanovnika, dok ih je 1991. bilo 50-ak. U Divoselu, Počitelju, Čitluku ili Raduču oko Gospića maltene više nema nijednog stanovnika, a 1991. u svakom od tih sela živjelo ih je između 200 i 400. Selo Melinovac u općini Donji Lapac imalo je 50 stanovnika, a sada nema nijednog - nabraja Uzelac.

Mirsada Popović Damjanović (Foto: 034portal.hr)

U nekim selima ima više stanovnika, ali mnogo manje nego do 1990-ih. U Mekinjaru kod Udbine 1991. bila su 274 stanovnika, a sada ih je samo desetero, selo Visuć kod Udbine 1991. imalo je 374, a sada ima 20 mještana, dok ih je u Komiću od 153 ostalo samo 13.

- Masovniji povratak u Liku nikada nije zaživio. Od prijeratnog stanovništva na povratak se odlučilo otprilike desetak posto. Unazad par godina vratio se jako mali broj ljudi, uglavnom onih koji odlaze u mirovinu pa dolaze zadnje godine proživjeti u rodnom kraju - napominje Uzelac i dodaje da je razlog za nepovratak dijelom i u dugogodišnjem odsustvu elektrifikacije, lošem stanju puteva i nemogućnosti rješavanja egzistencije.

- Ali ruku na srce, ima dosta obnovljenih kuća u koje se nitko nije vratio - kaže Uzelac.

Veseli ga što dobar dio nekadašnjih stanovnika svake godine dođe u rodni kraj, mahom ljeti.

- Obiđu svoje domove, očiste i pokose oko kuće, odrade sitne popravke na njima, odu malo na more, zapale svijeće i to je to. No sela barem nisu zaboravljena - dodaje Uzelac, koji se plaši rezultata ovog popisa i novih pustih sela.

- Samo na području Udbine broj Srba će se prepoloviti u odnosu na 2011., kada nas je popisano 960. Sada će biti dobro ako nas bude 500, a slično je i u svim ostalim općinama i gradovima na našem području. Pustih sela će biti sve više i više, a nema naznaka da će se takve tendencije zaustaviti - zaključuje Uzelac.

Milan Uzelac

Za razliku od Like i zapadne Slavonije, naselja na Baniji bilježe veći povratak, iako je bilo i sela u koja se ljudi nisu vraćali ili su naknadno opustjela. Na Baniji su nakon rata nestala dva srpska naselja – Kobiljak i Gornje Jame. Kobiljak je izoliran uz granični pojas s BiH u općini Dvor, na zapadnim obroncima Zrinske gore, dok su Gornje Jame nedaleko od utoka rijeke Gline u rijeku Kupu, a ta su područja tokom rata bila na prvoj liniji fronte.

Sisačko-moslavačka dožupanica Mirjana Oluić navodi podatke za sela na području Gline.

- Selo Brubno nema niti jednog stanovnika. Do sedam godina unazad tamo je živjelo četvero ljudi, ali zbog starosti su smješteni u domove. Tu je zabilježeno veliko iseljavanje i najmanji povratak. Ista situacija je i s Velikim Obljajem, gdje je prije rata 1990-ih živjelo preko 250 ljudi, a sada tek njih 15. Nekada je kroz Bojnu autobus prolazio tri puta dnevno, a danas u njoj živi devetero stanovnika. Ista situacija je sa selom Šibine u kojem danas živi svega osmero pretežno starijih stanovnika. Slično je i u selima pretežno naseljenima Hrvatima. U selu Velika Solina danas živi tek dvoje, a u Maloj Solini tek sedmero ljudi - naglašava Mirjana Oluić.

Načelnik Općine Dvor Nikola Arbutina podsjeća da u četiri od 64 naselja u općini ne živi nitko, dok je u deset naselja manje od desetero stanovnika.

- U jednom od sela bez stanovnika, Kotaranima, obnovljeno je sedam kuća, ali se nitko nije vratio jer je obnova dugo trajala - ističe Arbutina.

Oboje se slažu da će u novom popisu biti još napuštenih naselja, osobito u sredinama koje su pogođene potresom krajem prošle godine. Kuće su uništene, a obnova, naročito kuća sa žutom i crvenom etiketom, praktički nije počela.

Na području Korduna nestalo je nekoliko srpskih naselja – Sadilovac, Koranski Lug, Rabinja, Jamarje, Selakova Poljana, Gornji Poloj i Novi Dol. Sva naselja su funkcionirala do posljednjeg rata, a nakon "Oluje" stanovništvo se više nije vratilo. Neka su naselja nestala zbog iseljavanja stanovništva; dva mala naselja u Gorskom kotaru u planinskom dijelu Grada Vrbovskog – Međedi i Gornji Vukšići – nestala su zbog prometne izoliranosti.

U Dalmaciji je situacija različita jer su sela raštrkana i imaju više zaselaka. Neki od njih mogu opustjeti bilo zbog odlaska u želji za boljim životom, bilo zbog rata, ali kompletna sela ne, barem ne u potpunosti, objašnjava nam dožupan šibensko-kninski Ognjen Vukmirović. Opustjela su sela i zaselci oko Plavnog i Strmice, pa u nekima od njih živi po jedno ili dvoje ljudi, a pustih zaselaka ima i na području Ervenika i Polače. Osim Grubora kod Plavnog, gdje do sada nije živio nitko jer je 1995. ondje ubijeno šestero ljudi i uništeno 25 kuća, a obnove do nedavnog obećanja Vlade nije bilo, mjesta drugih zločina kao što su Varivode i Gošići ipak imaju stanovnike, iako je i njih zbog starosti sve manje.

U Splitsko-dalmatinskoj županiji rat nije ostavio toliko traga, ali je bilo drugih razloga za iseljavanje, govori nam Dušan Stojanac, srpski aktivist iz Sinja koji navodi primjere sela Koljane i Bračev Dolac.

- Selo Koljane bilo je smješteno uz Cetinu, a dio mještana bavio se stočarstvom, odlazeći preko ljeta na lokaciju Bračev Dolac na planini Troglav, gdje su imali pastirske nastambe. Kada su njihove kuće krajem 1950-ih potopljene zbog akumulacije i brane Peruča, oni su se preselili na planinu i, dobivši odštetu, sagradili kuće jer su se željeli baviti stočarstvom. To je bilo oveće selo koje je imalo i školu, a do njega je vodio planinski put. U ratu 1990-ih ono je bilo na liniji fronte, a zbog čestih puškaranja stanovnici su se sklanjali, tako da kada je HV ušao u selo, nitko nije stradao. Kuće su uništene, a troje mještana dobilo je pravo na obnovu koja nije provedena zbog nepristupačnosti sela, do kojeg bi trebalo sagraditi devet kilometara puta i jednako toliko strujnih vodova. Selo je sada pusto, osim što navrate lovci, a ni Koljane nisu mnogo napučenije - govori Stojanac.