U sklopu Srpske kuće u Pakracu, koja je otvorena u jesen 2022. godine, čuva se i etno-zbirka u kojoj se nalazi materijalna ostavština iz bogate kulturne baštine i razvijene tradicije srpske nacionalne manjine pakračkoga kraja. Od skromnih početaka potaknutih entuzijazmom voditelja zbirke Dalibora Harambašića, inače učitelja razredne nastave, zbirka je obogaćena brojnim eksponatima i predmetima, ponajviše stoga što se za taj vrijedan projekt, uspijeva uz konstantnu podršku zajednice, osigurati nužno potreban novac. Harambašić je rođen 1975. u Pakracu, a do 1991. živio je u selu Korita kraj Lipika, gdje je završio osnovnu školu. Kad su započele turbulencije u Jugoslaviji, bio je pakrački srednjoškolac.

- Te 1991. život mi se iz korijena promijenio, napuštam svoje i odlazim u Bosansku Gradišku: nova kuća, nova škola, novi ljudi, novi jezik. Tamošnju Srednju prosvjetnu školu završavam 1994., a potom na banjalučkom Prirodno-matematičkom fakultetu stječem zvanje profesora geografije i etnologije. Unatoč tome, posao u struci ne uspijevam pronaći, pa igrom slučaja počinjem raditi kao učitelj u jednoj seoskoj školi, što će kod mene pobuditi novu ljubav prema prosvjeti, radi koje se vraćam u studentske vode, pa na Filozofskom  fakultetu u Banjoj Luci dobivam i zvanje učitelja razredne nastave, nakon čega počinjem raditi u jednoj bosanskogradiškoj osnovnoj školi. Punih sam dvadeset godina radio učiteljski posao u kojem sam uživao, ali je jedan dio mene svejedno žalio za neostvarenim pozivom, koji će ipak postati zanimanje i to baš ondje gdje sam prvi put udahnuo svoj slavonski dah. Kako sam sada svega četrdesetak kilometara udaljen od svog sela, odem do njega kadgod sam u prilici, pa se napunjenih baterija vratim u Pakrac. Pitam se nerijetko gdje je zapravo moja kuća; umiri me tada misao da od kuće idem kući – kaže nam voditelj etno-zbirke pakračke Srpske kuće. 

Srpska zajednica pakračko-lipičkog područja ima veoma dugu tradiciju i povijest, što je urodilo vrlo specifičnim kulturnim nasljeđem, unatoč tome što su brojni ratovi dovodili do negativnih demografskih promjena. Radi posljednjih je zajednica mnogo manja, pa je i kulturno-duhovna baština ugrožena. Stoga svaka ambicija da se to materijalno i nematerijalno bogatstvo očuva od zaborava, u startu iziskuje izuzetan napor.

Otvorena kao svojevrsni administrativni, društveni i kulturni centar lipičko-pakračke zajednice, Srpska kuća je ideju o etno-zbirci doživjela u kolovozu 2023., kada je održano inicijalno okupljanje predstavnika gradskih i županijskih manjinskih vijeća, mjesnih odbora te članova lokalnog pododbora Prosvjete. Zahvaljujući tome, od kraja ljeta do početka zime lanjske godine prikupljeno je i popisano 80 eksponata koji su sada dio etno-zbirke.

- Te sam predmete uglavnom sam prikupio, donoseći ih za sada samo s lipičkog područja. Inače, moj profesionalni etnološki interes obuhvaća predratnu pakračku općinu, danas administrativno razdvojenu na Grad Pakrac i Grad Lipik, ali i sva rubna područja, odnosno graničarske krajeve u kojima je srpsko stanovništvo živjelo, poput Novske, Okučana, Nove Gradiške, Požege, i Daruvara. Plan mi je da ovog proljeća i ljeta dovršim temeljiti obilazak pakračkoga kraja - objašnjava Harambašić.

Bio sam u kući staroj više od dvjesta godina u kojoj se još živi – Dalibor Harambašić (Foto: Nenad Jovanović)

- Najviše predmeta čine ručni radovi koje su izradile žene: stolnjaci, tabletići, peškiri i ćilimi. Nevjerojatne su priče koje govore o njihovu nastanku: prije obilaska sela, obično se najavljujem preko naših manjinskih vijećnika i aktivista zajednice, a puno mi je pomogao sveštenik Đorđe Teodorović, koji je do prošle jeseni bio pakrački paroh i koji je iz svog iskustva najbolje znao u koju me kuću uputiti. Nerijetko domaćini isprva budu skeptični prema meni, jer već tridesetak godina ne živim službeno u njihovu kraju, ali se ta skepsa brzo otopi kad im ispričam svoju povijest i potaknem razgovor o prijašnjem životu. Dogodi se tako da mi pripreme tek po predmet ili dva, a ja nakraju odem s pretrpanim autom - kaže.

Budući da Slavonci i Slavonke, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, odvajkada slove za vrijedan narod, malo je kuća bez onoga što bi se u dugim jesenjim i zimskim noćima, kad je bilo manje posla na njivama i poljima, tkalo, šlingalo, vezlo, heklalo i necalo. Osim ručnih radova strpljivih Slavonki, etno-zbirku čine različita oruđa i alati, primjerice od onih za osvjetljenje prostora do cugova za izvlačenje vina i rakije iz buradi, pa poljodjeljskih ručnih i stočnih pomagala, plugova i drljača, kućne opreme od drva, šiblja i stakla poput opletenih flaša, tegli, korpi i sepeta.

- Za sada imamo pakračko-paorsku narodnu nošnju, koja se znatno razlikuje od lipičarsko-graničarske. Voljeli bismo kompletirati i ovu potonju, makar tako što bi po originalu izradili repliku – neumoran je Harambašić. Premda mu je prioritet skupljanje materijalne baštine, brižno zapisuje priče svojih domaćina koje bi poslužile kao građa neke buduće etno-monografije.

Planira fotografirati i tradicionalne srpske kuće građene sredinom prošlog vijeka, koje su danas uglavnom puste. Tako je nadomak Lipika Gornji Čaglić, brdsko selo udaljeno od magistralnih cesta, koje je zapravo pravi muzej graditeljske baštine i nekim čudom ostao je pošteđen u ratnim razaranjima.

- Bio sam u kući staroj više od dvjesta godina u kojoj se još živi: temelji su joj od bijeloga kamena, samo je zemljani pod zamijenjen suvremenijim. A na jednoj su izvorno postavljena vrata još u besprijekornoj funkciji – kaže Harambašić.

- Za projekt završen 31. januara dobili smo natječajna sredstva Uprave za dijasporu Ministarstva inostranih poslova Srbije, pa sada pišemo izvještaj i apliciramo za nastavak natječaja. Etno-zbirka će službeno biti otvorena ovoga ljeta ili s početkom jeseni, ali već sada putuje: tako smo dobar dio eksponata predstavili na Sajmu zavičaja, što je bilo obogaćeno pjevačkim i folklornim nastupom starijih i najmlađih sekcija Prosvjetina pododbora. Isto tako, namjeravamo neke eksponate posuditi pakračkom i požeškom Gradskom muzeju za prigodne izložbe, kao i zagrebačkom Etnografskom muzeju – pojašnjava Harambašić.

Uz ostalo, s obzirom na to da mali folkloraši već sada s puno znatiželje razgledavaju etno-zbirku, planirana je sistematska edukacija đaka ovoga i drugih krajeva o srpskoj tradiciji i dolasku u pakračku okolicu iz drugih sredina.

- Hvala svima koji su omogućili da se ideja o etno-zbirci Srpske kuće u Pakracu počela ostvarivati; to ponajprije možemo zahvaliti požeško-slavonskom dožupanu Nikoli Ivanoviću, pakračkoj dogradonačelnici Mirsadi Popović Damjanović, VSNM-u na razini Županije na čelu s Milanom Kozlovićem te predsjednici lipičkog VSNM-a Tajani Kovačević Kovačić. Dakako, posebna i najveća zahvala pripada svima onima koji su mi otvorili svoje domove i svoja srca u razgovorima te cijeloj zajednici donirali veoma dragocjene predmete. Takve su zajedničke aktivnosti posljednja prilika da sačuvamo kulturu našeg naroda koji na slavonskim prostorima živi kroz generacije – zaključuje naš sugovornik.