Sva je prilika da će slovensko-hrvatski odnosi i nekadašnji pokušaj Slovenije, koja je tokom pregovora Hrvatske o članstvu u Evropskoj uniji sve sporove pokušala riješiti ucjenama, biti mala beba u odnosu na klipove koje je Hrvatska počela podmetati Srbiji na tom istom putu. Sve je počelo s pitanjem udžbenika za hrvatske srednjoškolce u Srbiji, uslijedila je blokada pregovaračkog Poglavlja 26 koje se odnosi na obrazovanje i kulturu, a nakon što su se u priču uvukli veći igrači koji Srbiju guraju u EU, Hrvatska je naglo deblokirala pregovarački proces. Međutim, taman kada je dio javnosti pomislio da je prepucavanje gotovo i da sada slijedi bitka koja će dovesti do srpske suradnje s Haškim sudom i definiranja granice na Dunavu, iz Bruxellesa su se oglasili hrvatski eurozastupnici Tonino Picula i Dubravka Šuica. Ta im je prilika ukazana na Odboru za vanjsku politiku Evropskog parlamenta, održanom 9. siječnja, kada su David McAllister i Ulrike Lunacek, izvjestitelji za Srbiju i Kosovo, pohvalili napredak Srbije u pregovorima i istaknuli da je pred tom zemljom ‘još dosta posla kada je riječ o vladavini prava, borbi protiv korupcije, organiziranog kriminala, zaštiti manjinskih prava, slobodi izražavanja i medijima’. Picula i Šuica su pokazali visok stupanj jedinstva, ponovivši uobičajeni set hrvatskih zahtjeva: rješavanje pitanja nestalih u posljednjem ratu i granične demarkacije te povrat kulturnog blaga, odnosno umjetnina koje su tokom rata završile u Srbiji i Crnoj Gori.
Nije upitna želja vladika spc-a iz Hrvatske da se kulturno blago, i to prvenstveno srpskog naroda, vrati tamo gdje i pripada – tvrdi episkop pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk
Prema podacima hrvatskog Ministarstva kulture, Hrvatskoj je od 2001. do 2013. vraćeno 25.560 kulturnih dobara od njih više od 50.000. Tim se poslom u tišini bave stručnjaci, povjesničari i konzervatori iz Povjerenstva za povrat kulturnih dobara Ministarstava kulture Republike Hrvatske i Komisije Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. A da su se vrijedni stručnjaci tim poslom bavili u prevelikoj tišini dokazuje činjenica da nam je podatke dostavljene iz Ministarstva kulture nadopunila bivša predsjednica Povjerenstva za povrat Branka Šulc, inače arheologinja po struci, koja je nedavno otišla u mirovinu.
- Točno je da je u Hrvatsku do danas vraćeno 29.760 kulturnih dobara. Zadnji veći povrat zabilježen je u 2015. godini, kada je vraćena zbirka obitelji Desnica - kazala nam je Branka Šulc u telefonskom razgovoru.
Prema Protokolu koji su 2012. potpisali tadašnja hrvatska ministrica kulture Andrea Zlatar Violić i tadašnji srpski ministar kulture Predrag Marković, Hrvatska od Srbije potražuje još 1065 predmeta, koji su vlasništvo Srpske pravoslavne crkve. Riječ je o ikonama i kulturnim dobrima koje su pred ratnim razaranjima u Srbiju sklonili sveštenici SPC-a. Ta su dobra u najvećoj mjeri bila pohranjena u objektima Crkve, a država Srbija je mnoge od njih restaurirala i pritom utrošila znatna sredstva.
- Mnoge od tih umetnina odnesene su iz kasnije porušenih hramova. Na primer, iz parohijskih crkava u Lisičinama i Velikim Bastajima odnesene su ikone. Danas ne samo da nema tih hramova, nego su napuštena i sela u kojima su bili, pa nema nikakve mogućnosti da se ikone tamo vrate. Tako je i u mnogim drugim slučajevima. Od hrvatskog Ministarstva kulture smo tražili da nam pomogne oko formiranja riznice i depoa u kojima bi se dobra skladištila sve dok se ne omogući njihov povrat u crkve iz kojih su uzeta, što je malo manje verovatno, ili dok se ona ne izlože u Eparhijskom muzeju, što je verovatnije. Međutim, odgovor na naš predlog još nismo dobili - objasnio je za ‘Novosti’ episkop pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk, koji je član srpske komisije zadužene za povrat imovine.
Apsurdno je da sada netko traži nešto što nije predmet službenog povrata. Tako se i mi možemo zapitati gdje je nestalo 7000 ikona, bogoslužbenih knjiga i gomila arhivske građe – kaže Milojko Budimir iz Udruženja Srba iz Hrvatske
- Dugo se nismo sastali, ali kada smo radili, radili smo vrlo kvalitetno i prilično smo brzo završavali sa poslom. Mislim da je tu saradnju moguće nastaviti bez ikakvih uplitanja politike - dodaje Ćulibrk i ističe kako nije upitna želja vladika SPC-a iz Hrvatske da se kulturno blago, i to prvenstveno srpskog naroda, vrati tamo gdje i pripada.
- Jedino ne podržavamo, niti ćemo ikada podržati da umetnine vratimo u državne ruke, koje bi ih trebale čuvati dok se ne stvore uslovi za povrat Crkvi. Treba nam se pomoći da se stvori depo u kojem ćemo ih čuvati sve dok se ne stvore uslovi u okviru našeg dvora ili crkava. Nama nije stalo da blago stoji daleko od nas. Želimo ga kod sebe, a čim se stvore uslovi, ono će biti u Hrvatskoj - kaže episkop pakračko-slavonski.
Za razliku od Tonina Picule, koji do zaključenja ovog broja ‘Novosti’ nije stigao komentirati prijepore oko povrata kulturnoga blaga, Dubravka Šuica je našla vremena za razgovor.
- Činjenica je da je od ukupno 50.000 predmeta otetih tijekom Domovinskog rata Hrvatskoj vraćeno njih pola i da je Protokolom o povratu kulturnih dobara utvrđeno da se iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku mora vratiti njih još 1065. U tom dokumentu čak stoji da bi Hrvatska trebala uložiti sredstva za obnovu prostora i manastira u koje bi predmeti trebali biti vraćeni. Međutim, postavlja se pitanje gdje je ostalih 22.000 do 23.000 predmeta koji se na stranicama Ministarstva kulture navode kao popis ratne štete. Nije poznato jesu li oni uništeni ili su na crnom tržištu. Službena potraga za njima je obustavljena 2013. godine, odnosno kada je potpisan Protokol - tvrdi ova eurozastupnica.
Iz hrvatskog Ministarstva kulture su nam potvrdili da prema podacima procjene ratne štete nedostaje još 24.500 muzejskih predmeta iz 45 hrvatskih muzeja, za koje se ne zna gdje se nalaze i jesu li uništeni ili otuđeni. Kako se navodi u odgovoru, za te predmete ne postoji evidencija, niti su oni bili predmetom pregovora o povratu. ‘Ukoliko se pojave na crnom tržištu, time se bave nadležne institucije, a to su MUP, Interpol i Europol’, poručuju iz Ministarstva.
Iako je Dubravka Šuica svjesna da se opljačkane umjetnine, koje nisu ni bile predmet pregovora o povratu i potpisanih sporazuma, sada teško mogu vratiti u igru, i dalje ne odustaje:
- Tko zna zbrojiti dva i dva može samo pitati gdje su ti predmeti, može li ih pronaći USKOK ili DORH… Službeno, oni za nas ne postoje, jer je potraga obustavljena nakon potpisivanja Protokola. Pregovaračko Poglavlje 26 se ne tiče samo obrazovanja, nego i kulture. Međutim, Ministarstvo vanjskih poslova zbog potpisanog dokumenta nema prostora za dalje traganje, ali budući da sam ja, kao i moj kolega, obična parlamentarka, a ne dio izvršne vlasti, imamo slobodu da taj problem dalje propitujemo kroz izvješće o napretku Srbije. Možda je mala vjerojatnost da će naši apeli uroditi plodom, ali činjenica je da i dalje nema odgovora jesu li ti predmeti na crnom tržištu ili su uništeni. Riječ je o blagu iz Ćilipa, Cavtata, Dubrovnika, Belog Manastira itd.
Vladika Jovan Ćulibrk smatra da se ovom procesu nikada neće nazrijeti kraj ako se sada, kao što na tome inzistira Šuica, ponovno otvori pitanje što kome nedostaje i gdje se to blago nalazi.
- Komisija se isključivo bavila onim kulturnim blagom koje je na spisku za povrat, ne ulazeći pritom u procese koji su izvan njenog mandata - objasnio je.
Posljednji povrat imovine SPC-a dogodio se 2013. godine, kada su u hramove Svetog velikomučenika Dimitrija u Dalju i Svetog Georgija u Boboti vraćene ikone, a Branka Šulc objašnjava da je službeni popis kulturnih dobara nastajao godinama.
- Popis je utvrđen slijedom tragova koje smo imali od međunarodnih misija Vijeća Evrope i Međunarodnog savjeta za muzeje 1994/95. i kasnije, te nakon 2000., kada smo mogli i direktno komunicirati. Provjeravali smo što postoji u muzejima po Srbiji i u arhivima SPC-a, a nakon višegodišnje pretrage došli smo do relevantnog popisa umjetnina koje nisu na ilegalnom tržištu. Veći dio je bio popisan već pri iznošenju, a to se odnosi na Vukovar i SPC. Dio koji nedostaj odnosi se na procjenu ratne štete koja je popisana temeljem zakona - kaže.
Milojko Budimir, povjesničar umjetnosti i generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske, smatra da bi se sva kulturna dobra trebala vratiti, ali i da je zahtjev hrvatskih europarlamentaraca, koji traže da se vrate umjetnine za koje se ne zna gdje se nalaze, apsurdan.
- Apsurdno je da sada netko traži nešto što nije predmet službenog povrata. Tako se i mi možemo zapitati gdje je nestalo 7000 ikona, bogoslužbenih knjiga i gomila arhivske građe. Sve je to nestalo, odnosno ukradeno u ratnom vihoru devedesetih, kada su Srbi protjerani iz Hrvatske. Ništa od toga se nije našlo na službenom popisu. Kamo sreće da je i to završilo u Srbiji, barem bi bilo na sigurnom - govori Budimir.
I vladika Jovan potvrđuje da je u ratu nestalo na tisuće predmeta kojima se izgubio svaki trag. Kako kaže, na taj su način nestali ikonostas Saborne crkve Svete Trojice u Pakracu i portreti arhijereja iz pakračkog Eparhijskog dvora.
Podsjetimo i da je u Drugom svjetskom ratu Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj najprije bila zabranjena, a potom i temeljito opljačkan. Tako su ukradene crkvene knjige s ciljem da se zatre trag da su Srbi ikada živjeli na ovim prostorima. Nakon rata je gomila pronađenog materijala završila u Hrvatskom državnom arhivu, u kojem se nalazi 170 metara materijala vezanog samo uz Eparhiju gornjokarlovačku. Ta vrijedna građa nikada nije vraćena SPC-u. Uzaludno je nakon ratova, pogotovo onih koji imaju karakter etničkog čišćenja, a kakav obično imaju ratovi na ovim prostorima, očekivati da će se sve opljačkano vratiti na svoje mjesto. Najčešće se ne mogu vratiti ni ljudi, a kamoli umjetnine. Žalosno je što su pojedinci u uniformama crnogorskih i srpskih dobrovoljaca i rezervista 1991. mogli neometano pljačkati hrvatske muzeje i katoličke crkve, kao što je žalosno da su četiri godine kasnije područje bivše Krajine mjesecima pljačkali civili i vojnici u uniformama HV-a. Brojne opljačkane umjetnine kasnije su uništene, a da od policijske potrage za njima neće biti ništa svjedoči podatak da je MUP, prema riječima Branke Šulc, do sada na ilegalnom tržištu otkrio samo dvije umjetničke slike. Pored umjetnina, devedesetih su opljačkani i drugi resursi, koji često ostaju zaboravljeni. A hrvatski europarlamentarci, umjesto da inzistiraju na rješavanju problema onih koji su tokom rata ostali bez stanarskog prava ili onih koji i danas žive u ispražnjenim selima bez struje i vode, svojim susjedima smišljaju nove, nerješive prepreke na putu prema Evropskoj uniji.
