Ukoliko Vlada u narednom periodu ne uloži dodatan angažman i sredstva potrebna za razminiranje preostalog minski sumnjivog područja, upitno je hoće li Hrvatska ispuniti obavezu iz Ottawske konvencije prema kojoj je do ožujka 2026. dužna očistiti cijeli teritorij od eksplozivnih naprava. Riječ je o drugom produljenom roku, kojim se RH pred Međunarodnim centrom za humanitarno razminiranje u Ženevi obvezala da će ukloniti sve zaostale mine. Prvi je trajao do ožujka 2009., kada je produljen za još deset godina. Zbog nedostatka financijskih sredstava uzrokovanog ekonomskom krizom, krajem 2018. odobreno je dodatnih sedam godina.
Neposredno nakon završetka rata i ratifikacije spomenute Konvencije o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina, procijenjeno je da 1.174 kvadratnih kilometara RH spada u minski sumnjivo područje. Danas, 23 godine kasnije i ukupno utrošenih oko 800 milijuna eura, na prostoru jedine članice Europske unije kontaminirane minama nalazi se još 250 kvadratnih kilometara minski sumnjivog područja koje se prostire na teritoriju osam županija: Osječko-baranjske, Požeško-slavonske, Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Ličko-senjske, Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske.
Prema procjenama Ravnateljstva civilne zaštite, na tom prostoru nalazi se 16.926 zaostalih mina i ostalih neeksplodiranih sredstava, a najgora je situacija u šumskim predjelima Like i Banije, kojima gotovo svakodnevno prolaze migranti. Zbog toga je pravo čudo što posljednjih godina nije zabilježeno nijedno smrtno stradanje. Naime, od 1996. od mina je ukupno stradalo 600 osoba, od kojih 203 smrtno, a zadnje smrtno stradanje, i to pirotehničara, dogodilo se u listopadu 2016.
Unatoč neposrednoj opasnosti koja i dalje prijeti ljudskim životima, Hrvatska posljednje dvije godine nema važeći Nacionalni program protuminskog djelovanja koji bi se trebao odnositi na razdoblje od 2020. do 2026. Prema tvrdnjama Žarka Katića, državnog tajnika u MUP-u, to je ministarstvo u proljeće 2019. započelo s izradom nacrta nove verzije dokumenta, no ostalo je nepoznato zašto on još uvijek nije upućen makar u proces javne rasprave. O odnosu prema ovom problemu aktualne Vlade, koja se u vlastitom programu obvezala da će do kraja mandata razminirati više od 80 posto preostalog minski sumnjivog područja, svjedoči i činjenica da je tek početkom ove godine u saborsku proceduru uputila izvještaj o provedbi plana protuminskog djelovanja i utrošenim financijskim sredstvima za 2019. godinu. U izvještaju, koji je Katić prošlog tjedna predstavio saborskim zastupnicima i članovima Odbora za obranu i unutarnju sigurnost, navodi se da taj plan nije u cijelosti ispunjen. Naime, prema planu za 2019. trebalo je razminirati i napraviti izvide na površini od 54,8, ali na kraju je to učinjeno na terenu koji obuhvaća 45,8 kvadratnih kilometara. Kao razlozi se navode nemogućnost korištenja strojeva za razminiranje na teško dostupnom terenu te nedostatak kadrovskih kapaciteta zbog odlaska dvadesetak pirotehničara u mirovinu.
Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata koji okuplja najveći broj pirotehničara, za Novosti govori da ga ne čudi neispunjeni plan jer, kako kaže, Vlada posljednjih godina ne ulaže dostatan novac za završetak procesa razminiranja i pritom ignorira upozorenja sindikata. Nakon neuspješnog tripartitnog sastanka s predstavnicima MUP-a i poslodavcima u razminiranju, Novi sindikat je prošlog rujna organizirao prosvjed na Markovom trgu, s kojeg je upozoreno da su privatne tvrtke počele otpuštati pirotehničare zbog smanjenja državnih sredstava. Prema podacima tog sindikata, u prvih devet mjeseci 2020. otkaz ih je dobilo oko 60, a najveći broj otpuštanja zabilježen je u prvoj polovici godine, kada je zbog pandemije koronavirusa obustavljen veći dio poslova.
- Najgore je kada se ljudi, koji bi zbog opasne prirode svoga posla trebali imali zagarantiran mir i stabilnost, suočavaju s nesigurnošću i egzistencijalnom neizvjesnošću, a naša Vlada im to neprestano priušćuje. Nažalost, pirotehničari stalno razmišljaju hoće li sutra imati posao - kaže nam Iveković.
Dodaje da je za nerealizaciju planova za 2019. i 2020. godinu, od kojih će posljednji također sa zakašnjenjem biti predstavljen javnosti, najodgovorniji ministar Davor Božinović, kojem je nakon gašenja Hrvatskog centra za razminiranje (HCR) u ožujku 2019. pripao taj sektor.
- Pokušali smo doći i do premijera Plenkovića, međutim on je očito imao pametnijeg posla, pa nije imao vremena za razgovor. Zato sada i imaju izvještaj koji potvrđuje da se dogodilo ono na što smo ih mi upozoravali. Minimalno bi se od premijera očekivalo da smijeni ministra unutarnjih poslova, a da ne govorim o Damiru Trutu, ravnatelju Civilne zaštite, izravno zaduženom za proces razminiranja. Naravno da od toga neće biti ništa jer je riječ o ljudima koji su odani vladajućoj stanci - ističe Iveković.
Pirotehničari su prosvjedovali i nakon najave gašenja HCR-a, upozoravajući da je bila riječ o nepromišljenoj odluci jer je ta institucija bila iznimno uspješna u privlačenju novca iz EU-fondova, neophodnog za uklanjanje preostalih mina. Budući da MUP nema mogućnost sudjelovanja na svim natječajima kao što je to imao HCR, na taj su problem tokom prošlotjedne saborske rasprave upozorili i članovi oporbe. "HCR je dosad privukao 144 milijuna eura, a njegovim ukidanjem dovedeno je u pitanje i poštivanje Ottawske konvencije", rekao je SDP-ov Franko Vidović na raspravi, koja je ostala u sjeni bučnih i nesvrhovitih desničarskih napada na članove vladajuće koalicije. Naime, članovi Hrvatskih suverenista, Domovinskog pokreta i Mosta zahtijevali su od Vlade da sve dosadašnje račune za razminiranje ispostavi njihovom "dobrom prijatelju, četniku Vučiću". Tom su se prilikom još jednom obrušili i na najavljeno donošenje Zakona o civilnim žrtvama rata, tvrdeći da će njime prava ostvariti i oni "koji su pljeskali srpskoj vojsci i paravojnim postrojbama kada su postavljali mine na hrvatskom tlu".
Iz Kluba zastupnika zeleno-lijeve koalicije upozorili su pak na probleme vezane uz privatizaciju sektora razminiranja kao i činjenicu da su bivše vlade propustile priliku da čitava zemlja bude očišćena od mina tokom pretpristupnih pregovora za članstvo u Uniji. Gordan Bosanac, mirovni aktivist i član platforme Možemo!, za Novosti kaže da postojeći problemi ukazuju na slabosti u sustavu civilne zaštite. Napominje da je većina institucija, koje su se gradile kao dio tog sustava, nedavnim vraćanjem pod okrilje MUP-a izgubila perspektivu razvoja.
- Činjenicu da se u posljednjih petnaestak godina te institucije nisu uspjele adekvatno razviti treba gledati u svjetlu općeg zanemarivanja sustava civilne zaštite. Također, Državna uprava za zaštitu i spašavanje i HCR su često bili korišteni kao mjesto za smještanje stranačkih kadrova. Malo koji profesionalac se mogao probiti u takvom sustavu. Sada je to sve došlo na naplatu lošim odgovorima na civilne krize koje nas pogađaju i koje će nas sve više pogađati - govori Bosanac.
Ističe da razminiranje nikad nije bilo među glavnim političkim prioritetima, što pripisuje generalnom nedostatku politike cjelovitog razvoja zemlje.
- Simbolički rečeno, dokle vam je dio teritorija pod minama, on je okupiran i na njemu ne možete provoditi nikakve aktivnosti. Nažalost, zbog politike nejednake regionalne razvijenosti pojedina područja ostavljena su minirana i zaboravljena. Nemojmo zaboraviti da RH od 1991. konstantno gubi stanovništvo, pa se sada postavlja pitanje imamo li uopće dovoljno ljudi da jednako razvijamo čitavu zemlju, a da se to ne temelji samo na rentnoj ekonomiji, odnosno turizmu i iznajmljivanju. Kada budemo imali Vladu s vizijom razvoja čitave zemlje, tada će i razminiranje postati prioritet - zaključuje Gordan Bosanac.
