U toku je depopulacija ovih prostora započeta još polovinom prošlog vijeka; prostorni raspored naseljenosti je loš; struktura stanovništva se pogoršava, a sve to naročito pogađa srpsku zajednicu, složili su se učesnici on line tribine Privrednika "Demografija: koliko nas je još ostalo?" upriličene 11. maja.

Po riječima Dražena Živića iz Instituta "Ivo Pilar" u Zagrebu, historija, a naročito ratovi i migracije koje su oni uzrokovali, igrale su značajnu ulogu u demografskim kretanjima na ovim prostorima. Danas u Hrvatskoj ne živi nacionalno isto stanovništvo kao prije 200 ili 500 godina. Najezda Osmanlija uzrokovala je velike egzoduse u 15. i 16. stoljeću, dok je nakon njihovog protjerivanja u Slavoniji došlo do doseljavanja stanovništva iz agrarno prenapučene srednje Evrope, a kasnije i kolonizacija stanovništva iz drugih dijelova Hrvatske.

- Ali Slavonija, koja je nekad bila obećana zemlja, danas je središte depopulacije i negativnih demografskih trendova. A depopulacija u Lici počela je prije sto godina i ona je danas skoro ispražnjeni prostor. Hrvatska je ranije uspijevala kompenzirati svoje gubitke, ali se snažni emigracijski procesi, odnosno više odseljavanja od doseljavanja ne mogu nadomjestiti, rekao je Živić, ističući da danas u Zagrebu živi oko 25 posto stanovništva Hrvatske, doseljenih iz drugih dijelova zemlje, ali i Hrvata iz BiH i Srbije, s obzirom na usmjerenost migracija etničkih zajednica, pri čemu Srbi migriraju prema Srbiji.

Govoreći o odseljavanju mladih razočaranih ljudi, Živić je rekao da baštinimo sve procese koji su posljedica rata, loših ekonomskih politika za vrijeme i nakon njega, te loše obnove stradalih područja, pogotovo gospodarstva.

– Za dio negativnosti nije "kriva" samo Hrvatska, nego i države koje se razvijaju na drugi način, gdje se živi bolje uz garantiranu odgovarajuću egzistenciju, zbog čega se ljudi tamo sele. Od dramatičnog pada broja stanovništva, tako da je sada manje od 4 milijuna ljudi, veći je problem nečinjenje da se smanji pad. Moramo sačuvati nadu, a nužno je senzibilizirati hrvatsku javnost da se trgne, čemu i ova tribina daje svoj doprinos. Dok god nama ne bude dobro, neće biti povratka iz drugih zemalja, ali ni drugi neće dolaziti da žive ovdje - kazao je Živić.

Filip Škiljan iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu naglasio je da na (malo)brojnost srpske zajednice utiču specifični demografski trendovi. Smanjenje broja Srba kontinuirano traje od 1971., doživjeli su teška stradanja u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu, radi se o starom stanovništvu, a svoje je učinila i ubrzana asimilacija. U socijalističkoj Jugoslaviji izjašnjavali su se kao Jugoslaveni, a nakon 1991, velik broj Srba se izjašnjavao kao Hrvati ili neka druga manjina.

- Najveći postotak Srba (17 posto) na prostoru Hrvatske bio je 1921. godina, a najmanji 2011.

kad je po popisu bilo 186.000 ili 4,36 posto. Asimilacija je započela stvaranjem socijalističke Jugoslavije kao multietničke zajednice s ideologijom egalitarizma, pa se 1981. bilježi 379.000 Jugoslavena, najviše djece iz mješovitih brakova. Tako su u Bjelovaru i Grubišnom Polju Jugoslaveni činili po 14 posto stanovništva - rekao je Škiljan dok je Živić dodao da je struktura Jugoslavena zavisila od strukture stanovništva koje je živjelo na nekom području. Popis iz 2011. pokazuje da je u Hrvatskoj bilo 113 Jugoslavena, za razliku od Srbije gdje broj Jugoslavena u popisima raste, rekao je Živić.

Škiljan je naglasio i da su nakon 1945. Srbi su izgubili jedan od elemenata svog identiteta –SPC uz raširenu ateizaciju.

- Nakon 1945. u cijeloj NR Hrvatskoj bilo je tek 50 svećenika, a tek 112 parohija bilo je vjerski organizirano. Uništeno je 108 crkava, 54 su teško oštećene i nikad obnovljene, a 27 su srušile komunističke vlasti ili sami stanovnici. Sve je trajalo do 1991. kad se urušava ideja jugoslavenske nacije. Tada počinje druge asimilacija u kojoj se velik broj Srba izjašnjavao kao Hrvati - rekao je Škiljan ukazujući na velika stradanja u ratovima.

Po Žerjaviću, u Hrvatskoj je 1941. bilo 703.000 Srba, ili 18 posto. Od 1941. do 1945. na području Hrvatske stradalo je 86.449 Srba civila, od toga četvrtina samo 1941. Do 1944. prisilno je iseljeno ili pobjeglo iz NDH u Srbiju 118.641 Srba, a zabilježeno je i 240.000 vjerskih prijelaza iz pravoslavlja u rimo- ili grko-katolicizam. Prema beogradskom Veritasu, u ratu 90-ih poginulo je 7.389 Srba, od toga 6.302 muškaraca, a broj Srba u popisu je s 581.000 1991. spao na 186.000 u popisu 2011. Prosječna starost Srba je 53,1 godinu, što je za 12 godina više od prosjeka starosti ukupnog stanovništva Hrvatske (41 godinu), ukazao je Škiljan.

Dotaknuo se i unutrašnjih migracija. Srbi su naseljavali područja Vojvodine i Slavonije i to čak 11.000 obitelji, dok je u Zagreb 1945. i 1946. pristizalo 5.000 ljudi mjesečno, a u Karlovac su se doseljavali ljudi pretežno s Banije i Korduna. Sve to doprinijelo je velikom postotku Srba u gradovima – Vukovaru, Petrinji, Pakracu, Splitu, Osijeku, Rijeci i Zagrebu gdje je Srba bilo čak 15 posto.

Isto tako mnogi Srbi u gradovima dolazili su iz BiH i Srbije, pa je 1948. iz drugih republika Jugoslavije u hrvatsku došlo 4.784 Srba, rekao je Škiljan, koji se dotaknuo i "nestalih sela" u kojima nitko ne živi. Popis 2011. bilježi 150 pustih sela, od toga 40 nekad srpskih, najveći dio opustio je od 1991. do 1995. Najviše ih je u zapadnoj Slavoniji, odnosno Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Požeško-slavonskoj oko Brestovca i Virovitičko-podravskoj oko Voćina, a manje na Kordunu, Baniji i Lici. Te 2011. su mnoga sela imala jednog ili dva stanovnika, pa treba vidjeti koliko će sela dodatno opustjeti po ovogodišnjem popisu, rekao je.

Na pitanje o mogućem povratku Srba, Škiljan je rekao da se u Hrvatsku vraćaju Srbi koji pamte nekadašnji život i da ovdje umru, kao i oni koji su otišli kao djeca i u izbjeglištvu sagradili novi život. Pozivajući se na procjene demografa Anđelka Akrapa, Škiljan je ocijenio da će po predstojećem popisu u Hrvatskoj biti 3,88 milijuna stanovnika ili deset posto manje nego po popisu iz 2011., dok će Srba zbog velikog mortaliteta i malog nataliteta biti između 168 i 169 hiljada, a ako se uračunaju i posljedice potresa, brojka bi mogla biti i 165.000.