U zagrebačkom kinu Tuškanac od 10. do 14. maja održava se 31. izdanje Dana hrvatskog filma, tradicionalne smotre najboljih domaćih kratkih i srednjemetražnih igranih, dokumentarnih, eksperimentalnih, animiranih i namjenskih filmova na kojem se za više nagrada takmiče 72 filma svih kalibara, tema i žanrova.

Osim Grand Prixa u nizu kategorija, zadnjeg dana održavanja dodijelit će se nagrada Zlatna uljanica Glasa Koncila, kao i nagrada Jelena Rajković koju Društvo hrvatskih filmskih redatelja dodjeljuje najboljem autoru/ci starosti do 30. godina, nagrada za etiku i ljudska prava te nagrada publike.

Po riječima ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra Chrisa Marcicha, lani je snimljeno rekordnih 17 većinski hrvatskih igranih filmova uz gotovo rekordnih 19 stranih projekata, koji su ostvarili zapažene rezultate na međunarodnim festivalima.

- Za ovo izdanje festivala imali smo 178 prijavljenih filmova od kojih se prikazuju 72. To je na razini prošle godine, ali s obzirom da smo skratili interval između dva festivala za četiri mjeseca, jer je prošli festival bio u rujnu prošle godine, to je i više nego što smo očekivali - kaže nam umjetnička ravnateljica DHF-a Diana Nenadić.

O kvaliteti filmova među kojima su uspješnice s nekih ranijih festivala kao što su Veće od traume, Hrvatskog narodnog preporoda ili Tvornice radnicima sudi publika, niz kratkih filmova sa ZFF-a, dok većinu produkcije čine filmovi studenata Akademije dramskih i Akademije likovnih umjetnosti, polaznika brojnih filmskih radionica, članova Kino kluba Zagreb koji stalno nešto rade i imaju veliku produkciju.

Na pitanje kakve su generacije budućih akademaca, rekla je da je teško reći kakav će biti njihov opus. Puno se puta dogodilo da netko tko puno obećava iznevjeri, a isto tako da netko tko nije obećavao na studiju, napravi vrlo zgodne filmove. Vidi se da nova generacija drugačije razmišlja i više voli eksperimentirati nego prethodna.

- S ADU ima više eksperimentalnih filmova što do sada nije bilo uobičajeno, a s druge strane studenti ALU vole raditi dokumentarce. Kod njih, kao i kod radova Kino kluba Zagreb, vrijedi pravilo da što se proizvede više filmova bit će veća vjerojatnost da će biti i dobrih. Što se tiče prave profesionalne produkcije, jedini prisutniji producent je Zagreb film sa sedam prijavljenih koji su svi prošli, ali je jedan povučen zbog festivala na kojem su tražili premijerno prikazivanje. Ostali producenti imaju jedan do dva filma, ali neki na koje smo navikli nemaju ništa, iako ima filmova u raznim fazama produkcije.

- Po mom uvidu desetak filmova je završeno i oni su mogli biti uvršteni na DHF, ali se čuvaju za one festivale koji traže premijerno prikazivanje. Tu DHF gubi jer bismo i mi voljeli imati veći broj premijernih prikazivanja da ljudi ne gledaju reprize. S druge strane, to je za mnoge prilika da vide filmove koje su propustili ranije, pogotovo što su na festivalu osim mladih i provjereni etablirani autori - rekla je.

Iako je po pitanju posjete bila pomalo pesimistična, s obzirom da je zbog korone lani moglo ući samo sto ljudi u dvoranu uz rezervaciju karata, vidjelo se da su projekcije od 19 i 21 sat dobro posjećene, s izuzetnom najranijeg termina od 17 sati.

Na Danima je bio je i ravnatelj Zagreb filma Vinko Brešan koji kao producent predstavlja animirane i jedan kratkometražni film.

– Dani su mjesto s kojim me štošta veže, jer je upravo to bio festival koji me promovirao. Na tom sam festivalu bio pobjednik 1994. i 1995. što mi je otvorilo vrata za snimanje igranog filma "Kako je počeo rat na mom otoku", onda i za daljnji rad. Treba reći da je ovaj festival ranih 90-ih imao veličanstvenih dana u trenucima kad nije bilo drugih filmskih festivala. Danas je situacija drugačija, jer postoje Zagrebdox, Zagreb film festival, Animafest, 25 FPS za eksperimentalne filmove. Svi oni prikazuju i hrvatske filmove koji prođu selekciju. pa je ovo prijelomni trenutak da se vidi kako će se dalje razvijati. Po meni, Dani se trebaju vratiti svojim izvorima. A trebala bi se vratiti i nagrada filmskih kritičara Oktavijan. Jer iako je njena podjela na televiziji, ona je postala nevidljiva - ocijenio je Brešan.

Naglasimo i kako se na jednoj od projekcija prikazuje i neki od obnovljenih i digitaliziranih ranije snimljenih filmova, pa je tako nakon otvaranja pušten film Putnik drugog razreda Borivoja Dovnikovića Borde, što je bio hommage ovom svjetski poznatom animatoru.

Prikazan je i film Marko autora Marka Šantića, hrvatsko-srpska-slovensko francuska koprodukcija, dirljiva priča o dva oca koji su u ratu 90-ih svoje sinove izgubili na suprotnim stranama, njihovom pomirenju i razumijevanju. Film je prikazan na 20 festivala i dobio do sada osam nagrada.