Za rješavanje ili barem ublažavanje problema Roma u Hrvatskoj, nužno je te probleme, kao i ukupni položaj Roma učiniti što vidljivijim u javnosti. Također su važni bolje provođenje zakona te kvalitetniji rad državnih i javnih institucija, ali i podsjećanje na genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu, složili su se učesnici konferencije koja je u okviru projekta Regard nedavno održana u Zagrebu.

Projekt Regard provodi se od februara 2023. do aprila 2024. u Hrvatskoj, Rumunjskoj i Italiji, a partner za Hrvatsku je Savez Roma Kali Sara. Posvećen je sjećanju na Samudaripen i borbi protiv diskriminacije Roma. Cilj mu je očuvati sjećanje na genocid nad Romima i romski otpor, razmatrajući njihove temeljne uzroke i posljedice te implikacije u sadašnjosti, kaže nam Frančeska Fazio iz Talijanskog nacionalnog centara za istraživanje koji je koordinator projekta.

- Tokom ljeta razgovarali smo s brojnim osobama iz svijeta javnih institucija, politike, civilnog društva, medija te romske zajednice i potom koristili metodu Konferencija za budućnost, kojom je cilj postići efikasne načine za postizanje pozitivnih promjena, jačanjem zajedničkih interesa dionika: od državnih vlasti do romskih naselja - rekla je Sunčica Drempetić iz Kali Sare, ističući da su učesnici po grupama analizirali svoju prošlost i sadašnjost, zajednički scenarij za promjene i realan način kako ih postići.

Prema neslužbenim podacima u Hrvatskoj živi oko 30.000 do 40.000 Roma, a postoji devet različitih romskih skupina koje se međusobno razlikuju prema kulturnom i nacionalnom identitetu te prema jeziku, vjeri i načinu života

- Ukupno naše djelovanje usmjereno je ka mijenjanju društva da bude otvoreno, pravedno i dostupno za sve građane, te na poboljšavanje prilika na terenu. Tu su naši napori ka što većem obrazovanju mladih, očuvanju sjećanja na samudaripen (genocid nad Romima) i osvještavanje građana o Romima jer iz neznanja proizlazi diskriminacija i konačno upoznavanje s kulturnom baštinom jer su Romi bogati kulturom - kazala je Suzana Krčmar, predsjednica Kali Sare.

- Romi nisu objekt nego subjekt - ističe saborski zastupnik Veljko Kajtazi, podsjećajući na značajne promjene nabolje u posljednjih desetak godina i konačni cilj da Romi imaju iste uslove za rad i djelovanje u društvu poput ostalih građana. Kad je riječ o problemima, njih je podosta: prema popisu stanovništva iz 2021. , u Hrvatskoj živi 17.980 Roma, a najviše ih je u Međimurskoj, Osječko-baranjskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji te Gradu Zagrebu.

Ipak, prema neslužbenim podacima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, u Hrvatskoj trenutno živi oko 30.000 do 40.000 Roma, što znači da se velik broj njih ne izjašnjavaju kao Romi. Uz to, u Hrvatskoj postoji devet različitih romskih skupina koje se međusobno razlikuju prema kulturnom i nacionalnom identitetu te prema jeziku, vjeri i načinu života; romski jezik koristi 20 posto Roma koji žive na moru i urbanim sredinama, a integrirali su se u društvo, dok ostali koriste bajaški dijalekt.

Prema analizama, čak 93 posto romske populacije u Hrvatskoj ima dohodak ispod nacionalnog praga siromaštva, 62 posto članova domaćinstava je nezaposleno, dok je udio plaćenog rada u Hrvatskoj najniži među članicama EU.

Istraživanje iz 2022. pokazuje da preko 50 posto opće populacije ima negativne predrasude prema Romima. Sugovornici smatraju da su razlozi za to dijelom historijski jer su Romi oduvijek bili identificirani kao drugačiji i kao pridošlice, iako su na ovim prostorima preko 700 godina.

- Svemu tome doprinos daje dio medija koji o Romima pišu prilično negativno, a ako pišu pozitivno stvara se utisak da su Romi na neki način privilegiraniji od ostalih - smatra Maja Grubišić, urednica Pralipena, glasila Kali Sare pa dodaje da pozitivnih priča o Romima ima premalo.

Segregacija je naročito teška priča; u Hrvatskoj je više od 60 romskih naselja, većinom na sjeveru zemlje, dok na nekim područjima čak 46 posto Roma živi u prostorno izoliranim naseljima gdje su životni uslovi izrazito loši.  Postoji slaganje da prostorna segregacija Roma, naročito onih u naseljima, predstavlja ozbiljnu prepreku njihovom punom uključivanju u hrvatsko društvo.

- Osim izoliranosti, romska naselja karakteriziraju loši uvjeti stanovanja, neadekvatna opskrba čistom vodom i kanalizacijom, neadekvatna infrastruktura, povremeni nedostatak električne energije i gotovo potpuni nedostatak bilo kakvih javnih i rekreacijskih sadržaja - naglašava Sunčica Drempetić i dodaje da Romi imaju ograničen pristup zdravstvenim uslugama, obrazovanju i javnim ustanovama.

Segregacija uslovljava i probleme u obrazovanju; jedna petina romske djece u Hrvatskoj školuje se u potpuno etnički segregiranim razredima, a tamo gdje su razredi mješoviti, djeca drugih zajednica preseljavaju se u druge škole.

- Te se škole nalaze unutar romskih naselje ili u njihovoj blizini. Iako je osnovna škola obavezna, nitko ne reagira ako romski učenici ne pohađaju nastavu, ističe dvoje prosvjetnih radnika iz Međimurja čiji podaci su poznati redakciji. Oni ističu potrebu jačeg djelovanja romskih asistenata koji su sada slabo plaćeni volonteri, potrebu učenja hrvatskog i priprema za školu u predškolskoj dobi. Romski se sada uči po modelu C, što znači da je glavni dio nastave na hrvatskom.

Mnogi Romi i Romkinje napuštaju srednjoškolsko obrazovanje ili se ne upisuju u srednje škole, iako država stipendira svakog romskog učenika koji uspješno završi školsku godinu, a fakultete i visoke škole pohađa tek nekoliko desetina Roma i to tamo gdje imaju upisne kvote kao npr. na Zdravstvenom veleučilištu.

Već prilikom školovanja, mladi Romi se suočavaju s problemima zapošljavanja jer mnogi imaju teškoće s nalaženjem prakse, o čemu se svako malo piše. Istraživanje iz 2022. pokazuje da jedna trećina zaposlenih u uslužnom sektoru smatra da romski zaposlenici odvraćaju mušterije, pa zbog predrasuda i slabog obrazovnog statusa Romi teško nalaze redovan posao. Ako je teško muškarcima, ženama je još teže jer se od njih očekuje da se udaju i rađaju djecu, tako da moraju napuštati školu i iz tog razloga.

Zdravstveno osiguranje je posebna priča jer je mnogima pristup liječenju ograničen. Iako su Romkinje po hrvatskim gradovima tretirane kao i ostale trudnice, ima slučajeva kao u Čakovcu, da iako je prvo rođeno u ovoj godini, jedno romsko dijete ne bude prijavljeno kao takvo, već ostane prešućeno ( i ostane bez prigodnog poklona).

Što se tiče genocida nad Romima u Drugom svjetskom ratu u NDH i u Evropi, o tome se ne zna dovoljno iako je u NDH stradalo oko 90 posto romske populacije. Zapravo se o tom genocidu zna najmanje, a nije ni dio kurikuluma.

- Nužno je da mlade generacije, ne samo Roma, budu bolje informirane o tome i uzmu veće učešće u aktivnostima vezanim uz samudaripen - ocjenjuje historičar Danijel Vojak, stručnjak za genocid nad Romima. Naglašava da je su za ovo, kao i za rješavanje drugih problema, potrebna sredstva, domaća i iz fondova EU, ali i politička volja.